Povjesničari Filozofskog fakulteta u Zagrebu ponovili su u četvrtak na okruglom stolu da je predloženi nastavni kurikul povijesti višestruko nedostatan i neprikladan za nastavu te da bi njegovo usvajanje ostavilo negativne posljedice u nastavi. Pročelnik Odsjeka povijesti Mario Strecha kazao je da na radna skupina na odsjeku analizirala predloženi kurikul i našla brojne terminološke nejasnoće, kronološke i faktografske pogreške, da je niz odgojno-obrazovnih ishoda nerazumljiv i nejasan, te da u poveznicama između ciljeva odgojno obrazovnih ishoda i predloženih tema nema koherencije.
Radne skupina koju čine Inga Vilogorac Brčić, Neven Budak, Zrinka Blažević, Damir Agičić, Branimir Janković, Goran Hutinec, i Dea Marić napravila je minucioznu analizu visoke razine i utvrdila da kurikul više izgleda kao prijedlog za 20,. pa čak i 19. a ne za 21. stoljeće, kazao je.
Prijedlog ne uzima u obzir temeljne teorijske, metodološke i konceptualne propozicije suvremene historijske znanosti, što se pokazuje u neprepoznavanju epistemološke razlike između prošle povijesne stvarnosti, odnosno povijesnih činjenica i njezine historiografske interpretacije i prikaza, odnosno historiografskih činjenica, kazala je Zrinka Blažević.
U prijedlogu, sadržaji, teme i ishodi oblikovani su na temelju implicitne pretpostavke o linearnosti povijesnog vremena i teleologičnosti ljudske povijesti, pri čemu se potpuno zanemaruju fenomeni poput povijesnih diskontinuiteta, rečeno je.
Nastavnica povijesti iz Bjelovara i članica Stručne radne skupine koja je izradila prijedlog kurikula iz 2016. Valerija Turk Presečki kazala je da znanost i nastavni predmet u novom prijedlogu idu na dva odvojena kolosijeka i da će zbog velike količine gradiva nastavnici biti prisiljeni "pretrčavati" preko gradiva, o čemu su se učenici negativno izrazili.
Zauzela se za aktivno istraživačko učenje povijesti u kojem će nastavnik biti "aktivator", a učenik "stvarati zaključak na njemu prikladan način". S učenicima se mora raditi i dati im priliku da razmišljaju o povijesti, a da bi to mogli treba osigurati manji broj tema, rekla je.
Nastavnica povijesti iz škola u Metkoviću i Opuzenu Martina Glučina, također članica Stručne radne skupine koja je izradila prijedlog kurikula iz 2016., upozorila je da 72 škole u Hrvatskoj rade po eksperimentalnom programu Škola za život, od kojeg se novopredloženi kurikul bitno razlikuje.
Svi ističu nužnost stjecanje kompetencije važnih za život poput kritičkog mišljenja, koje po ovom programu nećemo moći provesti, kazala je i dodala da većina nastavnika vidi pomak u Školi za život i traži potporu.
Ide mi na živce što misle da djeca ne znaju razmišljati. Ako to stavimo u kurikul, onda ona zaista neće naučiti razmišljati, kazala je. Goran Hutinec se požalio da je raniji prijedlog imao razrađene ishode za sve razine od dovoljnog do izvrsnog, a novi samo za razinu uspjeha „dobar" te ocijenio da se fetišizam nacionalne države preslikao kroz analizirani prijedlog obrazovni sustav.
Ivo Goldstein je kazao da je u pozadini ideal samostalne nacionalne države i da nastava povijesti ima svrhu da se ističe sve ono što je vezano za taj ideal a što nije, stavlja se pod tepih. Zbog toga dolazi do relativizacije zločinačkog karaktera NDH, a memorija SFRJ se prekriva. Hoće se pokazao svijet naopako, da se u njemu je možemo snaći, kazao je Goldstein i dodao da je ovo jedan od ključnih momenata za reformu.
Neven Budak je kazao da je novi prijedlog kurikula nastao kao kritika da prethodni nije imao dovoljno nacionalnih tema, ali da ih on nije povećao, nego samo previše normirao.
On je kazao da se čuje zapanjujući niz neistina i laži poput one s vrha hijerarhije reforme da se prijedlog kurikula iz 2016. nije bavio holokaustom.
Kazao je u protekle dvije godine doneseno da osamnaest strukovnih programa nastave povijesti i da u njima nije bilo ništa sporno, te da začuđuje da su kurikule za osnovnu školu i gimnazije našli spornima. Damir Agičić je kazao da rasprava o osuvremenjivanju nastave povijesti traje posljednjih petnaestak godina i da je uvijek ukazivala na potrebu rasterećivanja, tematskog pristupa i razvoja kritičkog mišljenja.
Ništa od iz hrvatske povijesti ne bi bilo zanemareno, a ovako postoji opasnost da se vratimo u devedesete godina, kazao je Agičić.