Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu analizirao je ponuđeni kurikulum, zaključujući da niti dorada tog dokumenta ne bi mogla osigurati njegovu koherentnost, dosljednost i preciznost te predlažući da se prijedlog povuče jer bi njegovo usvajanje ozbiljno unazadilo nastavu povijesti i dugoročno imalo negativne posljedice i za hrvatsku historiografiju. Profesori s tog odsjeka detaljno su komentirali predložene odgojno-obrazovne ishode i njihovu razradu, a u više navrata kritizirali su obradu teme genocida nad Židovima u nacističkoj Njemačkoj i u zemljama pod njezinom okupacijom, uključujući Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Istovremeno, posebni savjetnik predsjednika Vlade za kurikularnu reformu Radovan Fuchs odbacuje prigovore na tretman Holokausta u novom kurikulumu, tvrdeći da je on propisan kao obavezna tema u svim razredima u kojima se poučava povijest 20. stoljeća, za razliku od prethodne verzije kurikuluma u kojoj je bio izborna tema.

U intervjuu za tjednik Nacional, Fuchs je rekao kako je radna skupina inzistirala na tome da se obavezno obrađuju sasvim konkretne teme kao što su 'Stradanja i zločini protiv čovječnosti, 'Holokaust', 'Holokaust - sustavni progoni, iseljavanje i koncentracijski logori', 'Progoni i istrebljenje europskih Židova. Holokaust - od Nürnberških zakona do završetka Drugog svjetskog rata, Geta i logori smrti'.

'Ne znam kome, osim zlonamjernima, iz toga nije jasno da tema Holokausta nikako nije zaobiđena ili, ne daj bože, revizionistički ugrađena u tekst prijedloga kurikuluma povijesti', rekao je Fuchs u intervjuu naslovljenom 'Želim da se u RH više uči o žrtvama Holokausta'.

'Smještanje u neke logore u kojima ne znamo što se događalo'

Što je, dakle, sporno? Profesori s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta u analizi na 87 stranica pišu da je u navedenim temama o Holokaustu potrebno preciznije i jasnije definirati na koja se stradanja misli te pitaju zašto se ne navode drugi oblici masovnog nasilja, poput masovnih strijeljanja ili eksterminacijskih centara primjenjivanih u Holokaustu. Dodatno, naslov teme 'Holokaust - sustavni progoni, iseljavanje i koncentracijski logori' sugerira im da 'Holokausta uopće nije bilo: samo progoni, iseljavanje i smještanje u neke logore u kojima ne znamo što se događalo'.

Profesori pitaju i zašto se Holokaust i masovno nasilje 20. stoljeća ne obrađuju i u domeni Politika, nego samo u domeni Društvo: 'Zar ta zbivanja nisu rezultat konkretnih političkih procesa?'

U filozofsko-religijsko-estetskom području predloženi kurikulum predviđa da učenici vrednuju obilježavanje Jom hašoa i Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te druge blagdane i spomendane u demokratskoj Hrvatskoj, a profesori s Filozofskog poručuju da je Jom hašoa samo jedan od mogućih spomendana posvećenih žrtvama Holokausta.

'U RH se, kao i u većem dijelu svijeta i Europi, 27. siječnja obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Povrh toga, što je sa spomendanima posvećenim stradanju drugih naroda ili progonjenih skupina: na prostoru NDH prvenstveno Srba i Roma?', pitaju.

U kurikulumu povijesti za četvrte razrede općih gimnazija predviđeno je da 'učenik objašnjava učinke i posljedice ratova na stradanje i život civilnog stanovništva s posebnim osvrtom na Holokaust'. Ostaje nejasno, konstatiraju profesori, zbog čega se mnogo manje pažnje posvećuje antisemitizmu, rasnoj teoriji nacionalsocijalizma te stradanju civilnog stanovništva nego u prijedlogu kurikuluma za 4. razred prirodoslovno-matematičke, jezične, prirodoslovne i klasične gimnazije.

Među sadržajima za ostvarivanje navedenog ishoda autori kurikuluma predlažu temu 'Progoni i istrebljenje europskih Židova. Holokaust – od Nürnberških zakona do završetka Drugog svjetskog rata. Geta i logori smrti', na što kritičari kažu da su Židovi, osim u Europi, proganjani na prostoru sjeverne Afrike pod nacističkom okupacijom.

'Osim toga, progoni ne počinju 1935. proglašenjem Nürnberških zakona, već od samog početka nacističke vlasti 1933. Zašto su izostavljene druge metode provedbe uništenja Židova osim geta i logora smrti? Osim toga, izraz 'logor smrti' je neprecizan i u znanosti se mijenja izrazima 'centri za eksterminaciju' ili 'centri za ubijanje'', poručuju profesori.

Još veća zbrka detektirana je, opet, u filozofsko-religijsko-estetskom području.

'Kako se odgojno-obrazovni ishod iz prvog stupca 'Učenik analizira kreativno ljudsko djelovanje i stvaralaštvo…' u drugom i trećem stupcu pretvara u potpuno drukčiji ishod: 'Učenik prosuđuje ulogu totalitarnih sustava (fašizam, nacizam i komunizam), kao i zločine protiv čovječnosti, Holokaust, genocid i etničko čišćenje'? Znači li to da autori misle da su totalitarni sustavi, zločini protiv čovječnosti, Holokaust, genocid i etničko čišćenje primjeri kreativnog ljudskog djelovanja i stvaralaštva?', brutalni su kritičari.

U nekoliko navrata autorima kurikuluma očitali su lekciju i o totalitarizmu te antifašizmu i komunizmu. Upozorili su, primjerice, da 'totalitarno društvo (fašizam, komunizam)' koje autori navode zapravo ne postoji: 'Totalitarno društvo nije postignuto ni u jednom pokušaju; može biti govora o usporedbi totalitarnih režima i država, ali ne i totalitarnih društava.'

Komentirajući ishod prema kojemu učenik identificira obilježja antifašističkih i komunističkih pokreta otpora u Europi, kao i karakter partizanskog pokreta u Hrvatskoj i na prostoru raspadnute prve Jugoslavije, pitaju znači li sintagma 'antifašističkih i komunističkih pokreta' to da se komunističkim pokretima otpora odriče antifašistički karakter. Preferiraju da se umjesto istočnoeuropske 'komunističke zemlje' upotrebljava termin 'zemlje socijalizma', a zamjeraju i to što se u sadržajima za ostvarivanje ishoda 'ne spominju ZAVNOH i priključenje Istre, Dalmacije i drugih krajeva okupiranih ili anektiranih u toku Drugog svjetskog rata ili prije njega hrvatskoj matici'.