U posljednji čas izmijenjeni prijedlog porezne reforme sugerira to da će Andrej Plenković donositi odluke u vrlo uskom krugu suradnika te da će mnoge ministre, kao i svoju stranku, dovoditi pred svršen čin. O Plenkovićevim odlukama oni će često doznati post festum, a nekad i od novinara. Most će se, čini se, prema HDZ-u i u ovoj vladi ponašati jednako ili slično kao i u Karamarko-Oreškovićevoj vladi. Opet će istovremeno biti vlast i oporba toj istoj vlasti. Pitanje je samo hoće li Petrov imati motiva, ali i hrabrosti, opet u Saboru surađivati sa SDP-om, kao što je to u nekoliko navrata činio protiv Karamarkova HDZ-a
Dugo najavljivana porezna reforma, uz natezanja i velike probleme u samom finišu, u četvrtak 10. studenoga napokon je rođena. Ministar financija Zdravko Marić na kraju je morao odustati od nekih svojih ideja i u Sabor će poslati modificiranu reformu. Odustao je od smanjenja opće stope PDV-a na 24 posto i od povećanja poreza na kruh, mlijeko, lijekove…
Proces rađanja Marićeve porezne reforme otkrio je dvije vrlo važne stvari. Jedna govori o stilu vladanja Andreja Plenkovića. Odluke će očito donositi u vrlo uskom krugu suradnika, pa će i mnoge HDZ-ove ministre, a pogotovo svoju stranku, dovoditi pred svršen čin. Za konačne Plenkovićeve prijedloge oni će doznavati post festum.
Plenković dovodi svoje ministre pred svršen čin
Tako je primjerice HDZ-ov ministar zdravstva Milan Kujundžić na sjednicu Vlade - na kojoj će pola sata kasnije reforma biti izglasana - krenuo uvjeren da će poskupjeti lijekovi i ortopedska pomagala. Čak je i nama novinarima bilo malčice neugodno kada smo shvatili da smo mi ti od kojih je HDZ-ov ministar prvi doznao kako se njegov šef Plenković predomislio i da će PDV na lijekove i ortopedska pomagala ostati na istoj, povlaštenoj stopi od pet posto.
Ako za to prije same sjednice Vlade nije znao čak ni resorni ministar, jasno je da o zadnjim izmjenama porezne reforme pojma nisu imali ni mnogi ljudi iz vrha HDZ-a.
Drugi važan poučak ove modifikacije porezne reforme govori o odnosu koji će vladati između HDZ-a i Mosta u vladi Andreja Plenkovića. Posljednji događaji sugeriraju da će se Most prema HDZ-u i u ovoj Vladi ponašati jednako ili slično kao što su se prema HDZ-u odnosili i u Karamarko-Oreškovićevoj vladi. Opet će istovremeno biti vlast i oporba toj istoj vlasti.
Povlaštenu stopu PDV-a od pet posto na neke proizvode poput kruha i lijekova Most je uspio zaštititi, ali ministar financija Zdravko Marić nije želio ni čuti za njihov prijedlog da se uvedu penali na plaće svih dužnosnika kako njihove plaće ne bi porasle automatski zbog općeg smanjenja poreza na dohodak.
Most opet igra njima dragu oporbenu rolu
Štoviše, Marić im je poručio da se suzdrže od jeftinog populizma i demagogije. I sada će Most u Saboru opet igrati njima tako dragu oporbenu rolu. Kako bi plaće saborskih zastupnika, ministara, premijera, predsjednice RH i svih ostalih državnih dužnosnika ostale na trenutnoj razini, predložit će rješenje koje se kosi s prijedlogom Vlade. U kojoj i sami sjede i za čiji su prijedlog digli ruke.
Vjerojatno mostovci samo po tko zna koji put u očima svojih birača žele ispasti heroji ulice i borci protiv privilegirane političke kaste. Kaste kojoj, međutim, vlastitom voljom i sami pripadaju. U Mostu su svjesni kako njihov prijedlog u Saboru ne može proći osim ako im se u borbi protiv HDZ-a ne pridruže SDP i ostale oporbene stranke.
To ne bi bio presedan jer su i u prošlom mandatu vladajući Most i oporbeni SDP u Saboru u nekoliko navrata surađivali u borbi protiv HDZ-a. Doduše, Karamarkova HDZ-a. Sada su stvari ipak malo drugačije i pitanje je ima li Božo Petrov dovoljno i motiva i hrabrosti da pokuša uz pomoć SDP-a i oporbe preglasati Plenkovićev HDZ. Vjerojatno nema, vjerojatno se radi samo o Mostovom umjetnom glancanju imidža boraca protiv privilegirane političke kaste.
Dobra stvar Mostove borbe s Marićem
Na koncu, Most je svojim pritiskom na Marića i HDZ učinio i jednu dobru stvar za sve nas. A na štetu krupnog biznisa. Natjerali su Marića da odustane od smanjenja opće stope PDV-a s 25 na 24 posto. Jer jasno je da od toga potrošači ne bi imali nikakve koristi, a gotovo je sigurno da bi cijene većine roba i usluga ostale iste bez obzira na smanjenje PDV-a za jedan postotni poen.
To bi zapravo bilo subvencioniranje vlasnika svih tvrtki, najviše velikih kompanija. Osim što građani ne bi kupovali jeftinije proizvode i usluge, oni bi indirektno bili oštećeni na još jedan način. Država bi izgubila ogroman novac zbog smanjenja opće stope PDV-a, pa bi u državnom proračunu bilo manje novca za sve javne potrebe
Dakle, ukupno manje novca i za obrazovanje i za zdravstvo, ali i za mirovine.
