Kusovac kaže da su prosvjedi formalno počeli kao reakcija na premlaćivanje jednog od oporbenih političara, Borka Stefanovića, vođe male i relativno nebitne ljevičarske stranke. Stefanović je, podsjeća, pretučen u Kruševcu, bio je sav prekriven krvlju, pa je taj događaj izazvao reakciju te su krenuli prosvjedi protiv bahatog ponašanja vlasti.

'Pogotovo je to bahato ponašanje vlasti i pristaša vlasti vidljivo u unutrašnjosti, u malim sredinama, gdje svatko svakoga poznaje. Jednostavno su se osilili i mislili su da će takva stvar proći izvan Beograda, mjesta u kojem su svi mediji. Uslijedila je, međutim, spontana reakcija koja nije toliko vezana uz samog Stefanovića. Velik broj ljudi smatrao je da je takvo nasilje neprihvatljivo i izašli su na prve prosvjede kako bi pokazali da treba postojati neki standard ponašanja', navodi naš sugovornik.

No prosvjede je ojačao vrlo bizaran događaj.

Riječ je o izvještavanju s prvih prosvjeda novinarke televizije Studio B. Riječ je o televiziji koja je svojedobno imala kultni status kao gradska lokalna stanica, nešto poput Radija 101 ili OTV-a u Hrvatskoj, a koju je prije nekoliko godina u potpunosti preuzela vlast.

'Izvještavajući s tih prvih prosvjeda jedna, hajdemo reći, novinarka, stanovita Barbara, svojim izvještavanjem, jer tehnički to moramo nazvati izvještavanjem, izazvala je protureakciju. Ona je komentirala, objašnjavala i unijela se u optuživanje ne samo oporbe, nego i građana, koje je nazvala lažljivcima. Optužujući građane koji su mirno prosvjedovali da su za linč i silovanje praktično je postala mim, a ta intervencija ojačala je i potaknula prosvjede da postanu nešto drugo, ne samo prosvjedi protiv pojedinačnog slučaja prebijanja jednog političara', smatra Kusovac.

Srbija ima dugu povijest prosvjedovanja. Kusovac ističe kako u Srbiji postoji mit građanskih prosvjeda, a koji su zapravo rijetko kada puno postigli. Što se tiče ovih aktualnih, našem sugovorniku zanimljivo je koliko su ti prosvjedi heterogeni.

'Od početka se tu skupljala pristojna građanska opcija, možda malo politički naivna, ali generalno ljudi od kojih dobar dio nije želio sudjelovati u političkim prosvjedima za neku grupaciju ili stranku. Političari su se, naravno, instinktivno željeli pridružiti da nešto ne bi prošlo bez njih', navodi Kusovac, dodajući kako su oni praktično krenuli u to ne zato što bi rado surađivali, nego iz straha jedan od drugoga, da netko ne profitira na tim prosvjedima, tako da su politički dosta apsurdni.

Bez poruke, organizacije i odgovornosti

Kusovac objašnjava da s jedne strane postoji, uvjetno rečeno, dosta neodređena oporbena grupacija, Savez za Srbiju, koja nije dovoljno čvrsta da bi se doista percipirala kao skupina. 'To je labava koalicija više političkih stranaka, među kojima su Dveri Boška Obradovića, stranka Dragana Đilasa i stranka Vuka Jeremića. Sve se zasnivaju na liderima', navodi Kusovac.

S druge strane u prosvjedima sudjeluje Pokret slobodnih građana (PSS), navodno apolitična skupina koju sada predvodi glumac Sergej Trifunović, a nastala je iz pokreta koji je prevodio nekadašnji zaštitnik građana Saša Janković, koji se u jednom trenutku pojavio kao potencijalna nova zvijezda srbijanske oporbe. Bio je i predsjednički kandidat…

Nakon što se nije uspio nametnuti Janković se povukao iz politike, ali njegov pokret ostao je živjeti i sada ga odnedavno predvodi Trifunović.

'I jedni i drugi sudjeluju u prosvjedima, što se na prosvjede dosta negativno odražava jer se nitko od političara ne želi prikazati kao organizator, a jedan neformalni pokret to nije u stanju organizirati. To je jedna od slabijih strana prosvjeda: nema jasne poruke, jasne organizacije i jasne odgovornosti. Sve je vrlo neorganizirano i mnogi priželjkuju da tako i ostane', smatra naš sugovornik. Kaže da je u ovom trenutku najživlja diskusija među, uvjetno rečeno, građanskim ili oporbenim Beogradom: pridružiti se prosvjedima koji promoviraju ljotićevce iz Dveri, odnosno postavljaju Boška Obradovića u poziciju jednog od najprominentnijih vođa oporbe, ili u tome ne sudjelovati.

Tu nema, objašnjava Kusovac, zadovoljavajućeg odgovora jer i jedna i druga strana imaju dobre argumente, ali osobno, ističe, podržava ove koji tvrde da nema 'nikakve koristi, ni potrebe, ni pameti u bilo kakvom taktičkom koaliranju s fašistima jer je to pokazala i tuđa i povijest Srbije'.

Postavlja se i pitanje kakav je odnos međunarodne zajednice prema Vučiću i je li izgubio podršku Zapada, koju nedvojbeno ima, osobito da riješi problem Kosova.

Kusovac ističe kako je ministar vanjskih poslova Ivica Dačić u ponedjeljak ujutro na jednom od dirigiranih medija kukao kako se nije javio nijedan stranac kad je Vučić bio okružen prosvjednicima u Predsjedništvu i da nikoga ne zanima njegova sudbina, što znači da su se i same vladajuće strukture počele baviti tim pitanjem.

Kako priznanje Kosova prodati Srbima?

'Situacija je prilično jasna. Ovo govorim iz iskustva razgovora tijekom duljeg razdoblja sa stranim diplomatima, kako u Srbiji tako i u Europi: EU i SAD imaju koordiniran princip da je za bilo kakav napredak na Balkanu, između Srbije i Kosova, te napredak Srbije prema EU nužan preduvjet to da Srbija i Kosovo reguliraju svoj odnos. To je eufemizam za zahtjev Srbiji da prizna Kosovo, a Vučić je prepoznat kao onaj koji bi to mogao napraviti', navodi Kusovac.

Objašnjava da Zapad ne želi izravno utjecati na način na koji će Srbija priznati Kosovo, hoće li to učiniti kroz referendum, skupštinsku deklaraciju, kroz odluku predsjednika. Čak dio Zapada, tvrdi, nema apriorno negativan stav prema eventualnoj razmjeni teritorija. Dio ima, naravno, Njemačka prije svega.

'Svi zahtijevaju od Srbije kao preduvjet da formalno prizna Kosovo i da prestane priječiti Prištini prijam u međunarodne organizacije. To je prilično tvrd politički orah u Srbiji za svakoga. Oni svi vrlo precizno prepoznaju da je Aleksandar Vučić jedini koji je u stanju to napraviti u dogledno vrijeme. Već mjesecima Vučić pokušava što više dobiti za svoje priznanje Kosova s jedne strane i s druge strane naći modalitet kako to priznanje prodati Srbima i Srbiji', objašnjava Kusovac.

Federica Mogherini i Jean-Claude Juncker očekivali su da će se to napraviti za njihova mandata, a razlozi su očito sebični jer su sebi željeli pripisati zasluge, no to se neće ispuniti.

'Sad se govori da je Vučiću rok za dogovor s Kosovom najdalje jesen. Ako to ne napravi, pitanje je hoće li ga Zapad i dalje podržavati. Međutim, mnogi zapadni političari i diplomati s kojima sam razgovarao svjesni su toga da je, bez obzira na njihovo mišljenje o Vučiću kao autoritarnom vladaru i na sve njegove percipirane veze s korupcijom, u daleko boljem položaju ostvariti to nego što bi bilo koji od oporbenih vođa da u kojem slučaju dođe na vlast', ističe Kusovac. Tako se Zapad i dalje pouzda u Vučića i ne proziva ga za njegove ekscese, očekujući da će on to ipak napraviti.

Vrijeme curi, sumnjičavost raste

'Hoće li napraviti ili ne, veliko je pitanje. Čak i Vučiću, s ovakvom kontrolom koju ima nad srpskom javnošću i medijima, to je teško. Govorilo se o varijanti da bi to mogao napraviti zakaže li izbore i uz njih referendum, pa da mu se tako priznanje Kosova potvrdi na referendumu. To bi se prezentiralo kao da je pitanje života ili smrti', objašnjava naš sugovornik.

Pregovori ne idu dobro, smatra Kusovac, prije svega sa samim Kosovom, što ovisi o odnosu Haradinaja i Thaçija, a s druge strane su Vučićeva očekivanja od Europske unije.

'On je u jednom trenutku kao uvjet priznanja Kosova tražio da se Srbija gotovo odmah primi u članstvo EU-a, za što ni u kojem slučaju Unija nije spremna. Mnogo je nepoznanica. Zapad neće podržati rušenje Vučića još neko vrijeme, dok postoji šansa da napravi pomak prema Kosovu, iako tu raste doza skepse', zaključuje Kusovac.