Jedan od nekadašnjih direktora Ine i potom hrvatski emigrant Stjepan Đureković ubijen je 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pokraj Muenchena u garaži koja mu je služila kao tiskara. Krunoslav Prates osuđen je 2008. na doživotnu kaznu zatvora za ulogu u ubojstvu Đurekovića, a sada traje suđenje Mustaču i Perkoviću za suučesništvo.

Prates je na suđenju Perkoviću i Mustaču počeo svjedočiti u utorak, kad je ispitivan o odlasku u emigraciju, djelovanju u organizaciji Hrvatski narodni odbor i uredništvu novina 'Hrvatska država' 70-ih godina prošlog stoljeća i o prvim kontaktima s Josipom Perkovićem. U srijedu je svjedočio o daljnjim kontaktima s Perkovićem, o dolasku Đurekovića u Njemačku 1982. i radu na tiskanju Đurekovićevih knjiga te o tiskari u kojoj je Đureković ubijen.

Prates je pred sudom govorio o brojnim pojedinostima poznanstva s Đurekovićem, za koje je ustvrdio da je bilo isključivo poslovno. On tvrdi da je Đureković izdavao knjige u emigraciji s namjerom da ih proda i da na njima zaradi, da je imao političke ambicije, odnosno da je htio napredovati u hijerarhiji emigrantskih organizacija i čak da je htio da ga se predloži da Nobelovu nagradu za mir. No, iz Pratesova iskaza o Đurekoviću se ipak moglo doznati malo, osim pokušaja opisivanja nekih pikantnih dijelova iz privatnog života ubijenoga. Prates je izjavio da je Đureković bio ustrašen i da je živio dosta konspirativno.

Drugi dio svjedočenja prošao je u pokušaju rekonstrukcije Pratesovih sastanaka s Perkovićem i karaktera toga odnosa. Prates je potvrdio da se s Perkovićem redovito sastajao, da ga je po njegovu nalogu zvao telefonom svaka dva tjedna i da je od Perkovića dobivao nadoknadu troškova. On tvrdi da je Perković bio zabrinut za sudbinu organizacije Hrvatski narodni odbor i 'Hrvatsku državu' i da je Pratesa upozoravao da se u nju uvlače kriminalci. Nije pojasnio zašto je Perković, kao dužnosnik jugoslavenske tajne službe, bio zabrinut za sudbinu jedne emigrantske organizacije, ni u kolikoj je mjeri stvarno financirao Pratesa.

'Jeste li ga ikad pitali zašto podupire novine koje rade protiv njegova poslodavca?', upitao ga je sudac u jednom trenutku. 'Nikad ga nisam ništa pitao', odgovorio je Prates.

Sud i državno odvjetništvo pokušalo je saznati detalje Pratesovih prvih susreta s Perkovićem u Liegeu u Belgiji i u Berlinu, ali on je često odgovarao da se ne sjeća. Jednako neuspješan bio je odvjetnik Đurekovićeve udovice, koji je pokušao saznati zbog čega je Prates bio važan Perkoviću ako mu je, kako je nekoliko puta rekao, davao nevažne informacije.

Suđenje u Muenchenu nastavlja se u ponedjeljak trećim danom Pratesova svjedočenja.