Kakve su bile reakcije pripadnika LGBT zajednice u povijesni utorak? Je li se otvarao šampanjac?

Odlične, mislim da stvarno imamo razloga za sreću i slažem se s ocjenom da se radi o povijesnom trenutku. Veliku proslavu organizirali smo u Mimari. No pravo slavlje počinje kad krenu vjenčanja.

Slažete li se da je ovaj zakon zapravo revolucionaran potez vlade Zorana Milanovića s obzirom na 90 posto katolika u državi i referendumom o braku za leđima?

Svakako nije revolucionaran, jer smo tek 23. država u Europi u kojoj postoji životno partnerstvo dok sve veći broj njih svojim LGBT građanima omogućava sklapanje građanskog braka. Trenutačno 16 država na svijetu, od čega ih je većina u Europi. No svakako se može reći da se radi o velikom koraku naprijed za ljudska prava u Hrvatskoj, a još većem za LGBT osobe.

Je li to jedan od poteza kojim može vratiti izgubljeno povjerenje lijevo liberalnih birača?

Zakon ide prije svega na čast i slavu svim zastupnicima i zastupnicama u Hrvatskom saboru koji su glasali za njega, a bilo ih je i mnogo više od onih koji pripadaju vladajućoj većini. Zato Zakon o životnom partnerstvu doprinosi povjerenju LGBT građana u institucije pravne države, stvara i potiče socijalnu stabilnost budući da se više od dvije trećina prava iz Zakona odnosi na socijalna prava. Radi se o pravu na obiteljsku mirovinu, zdravstveno osiguranje preko životnog partnera, obvezu uzdržavanja partnera, pravo na plaćeni dopust zbog njege partnera, pravo na nasljeđivanje te jamči slobodu kretanja i svih pripadajućih prava na čitavom području Europske unije. Ta se socijalna i druga prava kod bračnih drugova i izvanbračne zajednice – podrazumijevaju, a mi, LGBT građani i građanke, svojim smo radom, odvajanjima, nametima i porezima te samim životom u RH doprinosili ostvarivanju tih prava za sve građane i građanke. Sada ćemo ih napokon moći i sami koristiti.

Kako komentirate optužbe iz udruge U ime obitelji da se tim zakonom derogira volja građana iskazana na referendumu?

Jedini komentar koji je mjerodavan dao je Ustavni sud još u studenom prošle godine, u kojem je istaknuo, citiram, 'eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice'.

Životno partnerstvo upravo je to – daljnji razvitak zakonskih okvira instituta istospolne zajednice. To je činjenica, a sve ostalo je nešto drugo.

Unatoč tome što nije omogućeno pravo na posvajanje djece, činjenica jest da se karakteristike braka daju zajednici koja nije zajednica žene i muškarca. Što kažete na tvrdnje da je riječ o 'istospolnom braku pod drugim imenom'? 

Uvjeren sam da će mnoge LGBT osobe u privatnom govoru koristiti riječ 'brak'. Neke osobe baš žele naglasiti građansku komponentu ove obiteljske zajednice pa će isključivo koristiti termin 'životno partnerstvo'. Ima nas, kao i građana i građanki RH, različitih svjetonazorskih i drugih uvjerenja. Ono što je važno da nas država sve tretira jednako, u pravima i dostojanstvu.

Očekujete li novi val maltretiranja LGBT osoba s obzirom na to da ih se opet razapinje u javnosti?

Evo, primjerice, na Ultra Festivalu u Splitu napadnut je jedan gej turist iz Brazila. I ono što je skandaloznije od homofobnih nasilnika jest činjenica da splitska policija opet nije prepoznala zločin iz mržnje, već je u svojim izvješćima uredno izvještavala kako nije bilo počinjenih kaznenih djela iz mržnje. To samo govori o tome koliko se unutar Hrvatske, unutar istog pravnog poretka, različito primjenjuju zakoni koji postoje već godinama. Homofobija i nasilje protiv LGBT osoba ostaju najveći problemi i gotovo dvije trećine nas, LGBT osoba, barem je jednom doživjelo nasilje u svom životu. To je ogromna i sramotna brojka.

Pozivali ste sve LGBT osobe i istospolne parove da koriste prava iz Zakona o životnom partnerstvu. Razmišljate li i Vi o odlasku kod matičara, ako već ne 'prid oltar', kako biste mogli kod američkih prezbiterijanaca?

Ja sam ateist, tako da oltar nije opcija, ali važno je spomenuti da u RH postoje kršćanske vjerske zajednice koje će vjerojatno uskoro pokrenuti postupke za sklapanje životnih partnerstava u vjerskom obliku, tako da za mnoge će i oltar postati opcija. Što se mene tiče, volio bih da me vjenča matičarka, upravo zato što se vjerski brak uglavnom sklapa pred muškarcem, svećenikom.

Imate li informacije o eventualno već rezerviranim terminima?

Zakon stupa na snagu osam dana od izlaska u Narodnim novinama i tek će tada parovi moći podnijeti zahtjev matičnom uredu za sklapanje životnog partnerstva. Ali da ima parova koji to jedva čekaju i planiraju to napraviti uskoro, ima. Samo u ovom trenutku termin za vjenčanje ne može se još dogovoriti.

Dio matičara najavio je da će uložiti priziv savjesti iako zakon ne predviđa takvu mogućnost. Kako ćete se nositi s tim i takvim očekivanim klipovima državnih birokrata pod noge istospolnim parovima? 

Priziv savjesti kod javnih službenika nemoguć je i protuzakonit, jer državni službenici postoje da služe sve građane i da rade kako propisuje zakon. Isto tako priziv savjesti protivan je Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, što je jasno iz poznatog sudskog spora jedne britanske matičarke, čija je tužba odbačena. S obzirom na to da sam sudjelovao u radnoj skupini za izradu nacrta prijedloga zakona, imam sasvim suprotan dojam, da matičari zapravo jedva čekaju sklapati životna partnerstva, jer se većina brakova u Hrvatskoj sklapa u vjerskom obliku.

Hrvatska postaje turistička destinacija za vjenčanja. Hoće li nova regulativa privući i istospolne parove iz inozemstva u Hrvatsku?

Životno partnerstvo, baš kao i brak, u Hrvatskoj mogu sklopiti i dva strana državljanina. Valjanost hrvatskoj životnog partnerstva vrijedi na prostoru čitave Europske unije, dok za državljane trećih zemalja ovisi o njihovim nacionalnim zakonodavstvima. Poznato je da je Hrvatska, posebno Opatija, Plitvice, Hvar i Dubrovnik popularna destinacija mnogih Europljana, posebno Skandinavaca, za sklapanje braka. Hoće li biti i za životno partnerstvo, ovisi o tome koliko smo sigurna zemlja sigurni za sve LGBT osobe, a tako i za građane EU-a ili strance.

Prema istraživanju Zagreb Pridea, više od 50 posto gej osoba u Hrvatskoj želi brak. Očekuje se da će ih znatno manje registrirati partnerstvo, prvenstveno zbog straha od nužnog autanja na poslu. Kakve promjene čekaju buduće registrirane partnere?

To je veoma visok broj s obzirom na to da nam je prosječno godište ispitanih 28 godina. To će za sve njih biti svakako velika promjena. Siguran sam da će se u početku vjenčati upravo oni koji imaju neku direktnu životnu potrebu, recimo zajedničko preseljenje u neku zemlju EU-a zbog posla ili pak zbog lakšeg dobivanja kredita za kupnju stana. Zatim će biti dosta onih koji to žele što prije napraviti zbog same svečanosti, jer su u višegodišnjim vezama i žele je ozakoniti. Oni koji se ne žele vjenčati jer se ne žele autati ili zbog bilo kojeg drugog osobnog ili političkog razloga, i dalje mogu ista ta prava ostvariti kroz neformalno životno partnerstvo. To je obiteljska zamjenica koja nije sklopljena pred državnim tijelom, dakle kao i izvanbračna zajednica, ali je zakon poznaje i daje joj ista prava kao i vjenčanim parovima. Te je osobe mogu u upravnom ili drugom postupku dokazati i ostvariti neko pravo koje žele ostvariti.

Mnogi istospolni parovi već odgajaju djecu zajedno. Kakve će koristi te obitelji imati od novih zakonskih odredbi?

U slučaju da se radi o djeci iz prošlih veza ili braka, onda će se odnosi između životnog partnera i djeteta uređivati jednako kao i kod pomajke i poočima. Dakle, uz suglasnost oba roditelja, mogu odrediti neka područja roditeljske skrbi i za životnog partnera. U slučaju da se radi o djetetu koje u svojem rodnom listu ima upisanog samo jednog roditelja, tada životni partner koji nije prepoznat kao drugi roditelj može od suda zatražiti dobivanje partnerske skrbi za dijete. Time drugi životni partner ne postoje drugi roditelj, nego partner-skrbnik, sa sličnim obvezama za to dijete kao i 'pravi' roditelj. Partnerska skrb će tako urediti mnoge istospolne obitelji koje su nastale jednoroditeljskim posvojenjem, umjetnom oplodnjom ili dogovorom bioloških roditelja.

No životni partneri bit će i dalje diskriminirani u pogledu posvajanja djece, a svaka treća gej osoba u Hrvatskoj želi imati djecu. Imaju li oni ikakvu perspektivu, osim traženja surogat-majki i umjetne oplodnje u inozemstvu?  

Zajedničko posvojenje jedan je od najrjeđih načina planiranja obitelji, baš kao i kod heteroseksualnih prova. Potpomognuta oplodnja, zajedničko posvojenje i surogat, koji je jedino moguć u Sjedinjenim Državama, stvarno su najrjeđi načini kojima se planiraju LGBT obitelji. Najveći broj LGBT obitelji nastaje odlukom i dogovorom roditelja.

Hrvatska biskupska konferencija podržala je i novu referendumsku inicijativu Željke Markić. Koliko je realna opasnost od jačanja hrvatskih kršćanskih fundamentalista po uzoru na američke evanđeoske kršćane?

Iz aviona se vidi da je nova referendumska inicijativa gospođe Markić zapravo referendum o ulasku njezine stranke u parlament. Naime, kako do sada redovnim putem nisu mogli preći prag, sada bi, nudeći razne druge u javnosti popularne prijedloge, koje odavno predlažu primjerice Laburisti i GONG, prošvercali spuštanje cenzusa na tri posto, koje upravo odgovara samo još većoj estradizaciji hrvatske politike i posebno, nažalost, Hrvatskog sabora. Mislim da se ipak radi o domaćoj, europskoj i klerikalnoj agendi, jer Željki Markić ima i u Španjolskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji. U svim tim zemljama rade iste stvari. Kolika su realna opasnost? Pa sigurno su loša vijest za sve manjine, slobodne medije, pravo na razvod braka, neovisnost sveučilišta, javno školstvo, slobodu govora i izražavanja, transparentnost u financiraju politike, pravnu i sekularnu državu uopće.

Mori li Vas scenarij u kojem bi u vladi premijera Karamarka bili, primjerice, Željka Markić, Ladislav Iličić i Ruža Tomašić?

Zaista šarena ekipa. Takva bi vlada imala u sebi zagovarače privatizacije, pardon vaučerizacije, visokog školstva, deregulacije tržišta do nacionalno osviještenih socijalista, koji bi nacionalizirali sve što ne bi outsorceali Crkvi. Čini mi se da ih ipak jedino što veže želja za vlašću.