'Jedan je zakon donesen u SFRJ. Za razliku od drugog zakona, donesenog 2003. u BiH, ima blaže kazne i nema zapovjednu odgovornost i udruženi zločinački pothvat. O tome se već raspravljalo i u Vijeću sigurnosti', objasnio je optuženi general.

Objašnjenje zašto se sudi po dvama različitim zakonima i je li to pravično, potražili smo u Tužiteljstvu BiH, ali su nam oni na sva pitanja samo kratko odgovorili da nemaju komentara. Zato su sa Suda BiH bili nešto konkretniji.

Navode da su pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetima Odjela za ratne zločine u primjeni oba spomenuta zakona. Na upit zašto je tako, dali su nam uopćen odgovor.

Tvrde da se sa stajališta teorije i prakse ne može dati uopćena ocjena je li blaži kazneni zakon koji je vrijedio u vrijeme izvršenja kaznenog djela ili kazneni zakon koji je donesen nakon počinjenja kaznenog djela, već se to ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju posebno. 'Svaki je predmet specifičan i presuda u svakom predmetu ima svoje razloge, a dostupni su na web-stranici Suda BiH', navode sa Suda BiH.

Objašnjavaju da se poštujući hijerarhiju pravnog sustava Sud Bosne i Hercegovine prilikom primjene kaznenog zakona u predmetima Odjela za ratne zločine u najranijoj praksi vodio zauzetim stavom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je po tom pitanju prvi put zauzet u predmetu Maktouf, sve dok se Europski sud za ljudska prava nije odredio po toj odluci.

Predmet Maktouf odnosi se na žalbu travničkog odvjetnika Adila Loze Europskom sudu za ljudska prava. Lozo je smatrao da je Maktouf dobio previsoku kaznu jer mu se sudilo po Kaznenom zakonu BiH iz 2003., koji za kaznena djela ratnog zločina predviđa znatno oštrije kazne od onih što ih je predviđao zakon bivše SFRJ koji je formalno bio na snazi u vrijeme počinjenja ratnih zločina.

Lozin klijent bio je Iračanin Abduladhim Maktouf, osuđen na pet godina zatvora zbog sudjelovanja u zločinima počinjenim nad srpskim i hrvatskim zarobljenicima koje su zatočili pripadnici postrojbe El mudžahid koja se borila na strani Armije BiH. Naposljetku je Europski sud za ljudska prava bivšem mudžahedinu smanjio kaznu s pet na tri godine zatvora, a on je kasnije i tužio BiH tražeći odštetu od 760 tisuća kuna jer je u zatvoru proveo dvije godine dulje nego što je trebao. 

Nakon presude Europskog suda za ljudska prava, Ustavni sud Bosne i Hercegovine promijenio je svoje stajalište u vezi primjene kaznenog zakona u predmetima koji se odnose na kazneno djelo genocida i ratnih zločina. Shodno tome, Sud Bosne i Hercegovine, kako su objasnili, slijedio je najnovija stajališta tih dvaju sudova te u ovim predmetima počeo s primjenom kaznenog zakona SFRJ.

Sud BiH: Svima sudimo isto na osnovi dokaza

Kada su u pitanju kaznena djela iz nadležnosti Odjela za ratne zločine koja nisu bila propisana kaznenim zakonom SFRJ, ali su u vrijeme izvršenja kaznenog djela bila kažnjiva po međunarodnom pravu, Sud BiH primjenjuje kazneni zakon iz 2003. Potvrda tog stava, tvrde, više puta dana je u predmetima Ustavnog suda BiH i Europskog suda u predmetima Boban Šimšić protiv BiH, Maktouf i Damjanović protiv BiH.

'Međutim, kada je u pitanju odlučivanje o kazni za takvu vrstu kaznenih djela, iz većeg broja presuda Suda BiH koje su uslijedile u novijoj praksi proizlazi da Sud BiH uzima u obzir stajališta suda u Strasbourgu iz predmeta Maktouf te odluke Ustavnog suda BiH koje su donesene nakon te odluke, odnosno kazne i u ovim predmetima ne prelaze kazneni okvir kaznenog zakona SFRJ, npr. predmeti Oliver Krsmanović, Marić Nikola, Dostić Krsto, Petar Kovačević i drugi', poručili su nam sa Suda BiH.

Također, odbacili su kritiku da Sud blaže tretira optuženike bošnjačke nacionalnosti od onih hrvatske. 'Sud sudi na osnovi podignutih optužnica Tužilaštva BiH i na osnovi prezentiranih dokaza, bez obzira na nacionalnost optuženog', naglasili su.

Kako je zapravo nastao problem?

Bosanskohercegovački odvjetnik Almin Dautbegović, koji je između ostaloga zastupao i generala Đuru Matuzovića, najviše rangiranog optuženika za zločine u Orašju, zbog čega je nedavno izbio i pravi mali diplomatski rat Hrvatske i BiH, u razgovoru za tportal kaže da je novi kazneni zakon donesen 2003., u sklopu šire reforme pravnog sustava, kad su utemeljeni Sud BiH i Tužiteljstvo te doneseni još neki reformski zakoni. Tim kaznenim zakonom pooštrene su kazne i podignuta granica kažnjavanja s nekadašnjih 15 ili 20 na 40 godina. Potom je, kaže, sucima Suda BiH međunarodna zajednica nametnula retroaktivnu primjenu zakona za koju je pronađeno neko pravno uporište. Tako Sud BiH od svog nastanka primjenjuje Zakon iz 2003. godine.

'S druge strane, predmeti na nižim sudovima, županijskim i općinskim, nisu se vodili po novom Zakonu, nitko im nije ni rekao da primjenjuju novi Kazneni zakon; valjda su očekivali da će se to dogoditi samo od sebe kada čuju da to primjenjuje Sud BiH', objasnio nam je Dautbegović.

Napominje da je taj dvostruki standard ostao do danas i predmetom svake žalbe u kojoj se primjenjivao novi kazneni zakon i apelacija Ustavnom sudu. 'To je priča koja traje', objašnjava nam odvjetnik.

'Nema govora o etničkoj diskriminaciji Hrvata'

Postavlja se pitanje kako se odlučuje koji će zakon biti primijenjen na neki slučaj.

'Haaški tribunal uzeo je predmete koje je htio, pritom su po kriteriju važnosti označili slučajeve. Predmete koje nije uzeo Haag, uzeo je Sud BiH, sljedeća stepenica po važnosti predmeta, a ono sljedeće podijeljeno je nižim sudovima', kaže nam odvjetnik. Napominje da Sud BiH predmete sudi po zakonu iz 2003. i nijedna presuda na tom sudu nije donesena po zakonu iz SFRJ.

Dautbegović se slaže da su dva zakona izvor diskriminacije 'jer ne može se za neka djela koja su se dogodila u isto vrijeme jednima suditi ovako, a drugima onako'. Podsjeća da je osnovno načelo kaznenog prava jednakost pred zakonom.

Kaže da izjave o etničkoj diskriminaciji Hrvata na suđenjima nisu baš utemeljene.

'Optuženik iz BiH koji se nalazi u Hrvatskoj, a želi se suočiti s pravdom, može u procesu ekstradicije tražiti da mu se sudi po Zakonu iz SFRJ. To je pravno moguće. Tko se želi suočiti s pravdom, sigurno može izbjeći suđenje po Zakonu iz 2003. godine', zaključuje Dautbegović.