Stigavši u grad Rab kako bi zaključio znanstveni skup u povodu 450. godišnjice rođenja Marka Antuna de Dominisa, kojem je bio pokrovitelj, predsjednik Republike Ivo Josipović najprije je obišao znamenitosti grada u kojem se rodio ovaj, kako je rekao predsjednik, hrvatski mislilac i znanstvenik svjetskog formata.

Zajedno s riječima dobrodošlice, gradonačelnik Raba Zdenko Antešić uručio je predsjedniku Josipoviću za njega posebno napravljenu škrinju u kojoj su mu kao poklon darovana sva De Dominisova djela tiskana u Hrvatskoj pod palicom neumornog i požrtvovnog dr. Antuna Maletića

Predsjednik Josipović je podsjetio da se nalazimo, prema odluci UNESCO-a, u De Dominisovoj godini, pa je, citirajući pokojnog akademika Ivana Supeka, kazao da je ovaj 'zaboravljeni graditelj novoga vijeka' bio jedan od vodećih ljudi svojega vremena ostavivši duboki trag kako u vjerskom životu, osobito unutar Katoličke i Anglikanske crkve, čije je pomirenje žarko želio, tako i u filozofskom i znanstvenom okruženju tadašnje Europe.

Josipović je istaknuo činjenicu da se, kao svećenik i biskup na visokom položaju, nadasve kao slobodouman čovjek, De Dominis založio za nezamislivo u tom vremenu: za razgraničenje vlasti svjetovnog vladara i pape, za uređenje crkve s autonomijom biskupa u svojim biskupijama i za zajedničku odgovornost biskupa prema cijeloj Crkvi.

Predsjednik je također istaknuo De Dominisu uvjerenost u potrebu ponovnog ujedninjenja svih kršćanskih konfesija uključujući Pravoslavnu crkvu, kao temelj mirnoga i smislenoga suživota tadašnje Europe.

'Kao i svakom vizionaru, povijest je De Dominisu nakon dugo vremena dala za pravo', rekao je Josipović. Naime, sve njegove vizije nazvane herezama zbog kojih je izgubio život, ostvarile su se ili su na putu ostvarenja, bilo crkvenom, bilo svjetovnom inicijativom.

Nadasve u slijedećem: De Dominisov je san bila ujedinjena i pacifizirana Europa, koja počiva na načelima uzajamne tolerancije i uvažavanja tradicionalnih razlika. Zauzimao se za odvojenost crkve i države što je danas temeljni postulat u ustavima većine razvijenih zemalja svijeta.

Predsjednik je konačno istaknuo gorljivost De Dominisa u hrabrenju europskih vladara da suzbiju ratove i da potiču vjersku toleranciju, što danas s iskustvima iz bliže povijesti naše i susjednih zemalja prepoznajemo kao osobitu vrijednost. De Dominisov ekumenizam je zaživio ne samo u Drugom vatikanskom koncilu, već je postao temeljni program vrećine crkava.

U predavanjima koja su prethodila završnim riječima predsjednika Josipovića čuli smo i Miju Koradu (Temeljne ideje Marka Antuna de Dominisa), Roberta Holjevca (Teološke kontroverze i polaritet u djelima Marka Antuna de Dominisa), Slavka Kovačića (O okolnostima u kojima je bio splitskim nadbiskupom), Vesnu Tudjinu (O dosljednosti Marka Antuna De Dominisa), Ivicu Martinovića (koji je održao jedini referat na ovome skupu o De Dominisu kao fizičaru), Petra Strčića (Rodoslovna pitanja o de Dominisu) i Antu Maletića (o izdavačkim i drugim planovima za promociju i potpunu rehabilitaciju Marka Antuna de Dominisa).

Među zaključcima skupa je i odluka da se sastavi pismo članovima Hrvatske biskupske konferencije kako bi hrvatski biskupi konačno uzeli u razmatranje potrebu De Dominisove rehabilitacije, u zemlji, ali i prvi Svetoj Stolici.