Prije par dana u skrovitoj vinskoj kapelici jedne zagrebačke vinoteke održao se zanimljiv obred kojeg bismo za ovu prigodu mogli nazvati 'Molitvom za Tribridrag'. Predvodile su je vinoklanjateljice iz reda Čašnih sestara (od čaša – ne od čast), družbe rijetko viđene u nas i u svijetu. Sačinjavaju je sestra Fermentacija, sestra Maceracija i sestra Drosophila. Sve tri otvoreno za tportal govore o svojoj strasti za vinom i načinu na koji je prenose, bez velikih filozofija, uz puno uživanja
Čašne sestre u profanom nevinskom životu su obične građanke, majke, neke i javne djelatnice. Morana Zibar, alijas sestra Maceracija, jedna je od troje lovaca u kvizu 'Potjera', freelancerica koja ima svoj obrt te radi kao prevoditeljica i spisateljica. U slobodno vrijeme piše blog o vinu i hrani. Nataša Dević, inače event menadžerica s velikim iskustvom u organiziranju vinskih sajmova i druženja, je sestra Fermentacija. A Lada Radin iliti sestra Drosophila (melanogaster - vinska mušica) novopečena mama, veterinarka je i profesorica na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
vezane vijesti
Kako su postale kolovotkinje vinskih druženja s najosebujnijim pristupom hrvatskoj vinskoj tradiciji?
'Spojila nas je sklonost vinskoj čašici. Susretale smo se na edukacijama, kušaonicama, radionicama… Počela sam blogati, pa to krene jedno s drugim, sve više učiš, zovu te na vinske tečajeve i razne degustacije. Hrvatska je malo selo pa sam brzo upoznala sve koji se kreću u tim krugovima i s nekoliko njih osnovala sam portal Taste of Croatia, nešto kao hrvatski gastro vodič. To mi je hobi ali na malo višem nivou, istražujem, idem naokolo koliko mogu, družim se i pišem. Tako smo počeli organizirati vinske mise', kaže Morana.
Nataša pojašnjava kako ime Čašne sestre, odnosno kalambur s vjerskim pojmom, proizlazi iz tradicije vezane uz Vincekovo, koja koristi sakralno za priču o vinu. One su je malo zaigrale i govor o vinima učinile zabavnijim, ležernijim i manje sofisticiranim.
'Nije potrebno da onaj koji voli vino vlada kompliciranim sommelierskim vokabularom. Mi nismo profesionalke, mi volimo vino i želimo o njemu pričati jednostavnim, veselim jezikom. Zašto ne i satirom', kaže Nataša. Kako to izgleda na Tribidragu, pokazuje Morana. Nakon što iz dekantera utoči vino, popije, promućka, zahvali, izusti:
'Osjeća se zaokruženo voće, daje malo na vaniliju, al' ne kao ono stabalce što se drži u autu kao osvježivač.' Kad se njihova druženja pretoče u blog, ni tada ne odstupaju od ležernog pristupa. Na kušanju Pinota Crnog iz 2012., pozvali su i brata vinoljupca redovničkog imena Pjenušac.
Evo kako izgleda ta degustacija:
'Sestra Drosophila: Ma pogle ti tu boju!
Brat Pjenušac: A pogle ti taj nos! Pa ovo je čisti Ruby Port!
Svi: Fakat, ovo miriše na porto.
Sestra Fermentacija: Al' nemoj mi to onda zvati Crni pinot. Onda se to treba zvati nekako... fantazijski...
Sestra Maceracija: Ovo je kao da višnjevaču pijem. Ali fali šećera. Ostaju alkohol i kiselina...
Brat Pjenušac: Znam!! Oni jednostavno moraju raditi porto u Orahovici. To je priča koja će ih lansirati. Moraju biti skroz spaljeni. Daj zamisli, porto iz Orahovice...'
Sestra Drozofila melanogaster alias Lada Radin kaže da je glavna ideja Čašnih sestara podijeliti užitak kušanja i pijenja vina sa širim krugom ljudi, ali ne kao 'nauku za odabrane'. Zato njihove vinske mise, osim propovijedi, koriste i vinsku pantomimu, vinsku poeziju i sto drugih zabavnih ideja kako bi vino iz analiza uma priveli užitku nepca. Morana s velikim iskustvom s kvizova, kaže kako je malo koja priča toliko intrigantna i puna zanimljivosti kao ona vinska.
'Uzmite Tribidrag. Već samo ime ili točnije imena, jer ga zovu još Pribidrag, Crljenak kaštelanski, Kratošija, Primitivo ili Zinfandel, razgaljuje maštu. To jedna je sorta s mnogo 'vinskih lica', čija je priča potekla tu u Dalmaciji. Njegov put do Amerike je čista avantura. Dakle, imamo čistu ekskluzivu, ali nisam primijetila da je dobila pozornost koju zaslužuje. Zato je konferencija u Splitu ne samo novost, nego i prekretnica u hrvatskoj vinskoj priči. Ona pokazuje da naša vina mogu biti i jesu dio svjetske priče', kaže Morana.
Dodaje da je Tribidrag tek početak – u Hrvatskoj postoji čak 120 autohtonih vinskih sorti.
'Trendovi pokazuju kako tržište sve manje pada na globalne sorte poput cabernet souvignona, merlota ili chardonnaya. Traže se lokalna vina s posebnom egzotičnom pričom, poput recimo naše škrleta ili kraljevina. Uz to, mijenja se trend zemalja, nisu više Italija i Francuska ili Španjolska hit, sad su zanimljive Grčka, Gruzija… Hrvatska tako mora naći svoje mjesto, a Tribidrag je idealan za preuzimanje pozornosti, jer se već uzgaja po cijelom svijetu', priča Nataša koja je sa svojim 'sestrama' bila sudionica konferencije o Tribidragu u Splitu prošlog vikenda.
Tribidrag je jedinstvena hrvatska autohtona sorta koja je svjetsku slavu stekla s imenom Zinfandel, a u čast koje se u Splitu prošlog vikenda održavala prva konferencija 'I am Tribidrag'. Organizira je udruga Tribidrag, koja je osnovana s ciljem promicanja hrvatskih autohtonih vinski sorti. Njezini osnivači su uz Fani vinski entuzijasti Davorka Krnić-Trick i Iva Drganc te profesori Edi Maletić i Ivan Pejić, znanstvenici s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
