Okrugla, peta, svetkovina u nas jedinstvenog glazbeno-jahačkog spektakla, Bala lipicanaca, ove godine povezana je s 510. obljetnicom Ergele i 210. obljetnicom uzgoja te pasmine, a najveća je predstava s konjima u Hrvatskoj. U njoj je 17. prosinca u dvije jednosatne izvedbe sudjelovalo 60 ljudi i 30 konja. Interes je bio izniman, obje predstave su rasprodane, a zbog kapaciteta jahališta (700 mjesta) bilo je i onih koji su ove godine ostali pred vratima.

Koji tjedan kasnije, na izmaku stare godine, Nidalu Korabiju, ravnatelju Državne ergele koji je stupanjem na dužnost 2012. inicirao prvi Bal, stiglo je i priznanje: brončana plaketa Suncokret za doprinos ruralnom turizmu Hrvatske.

‘Uspjeh Bala pokazatelj je da je naša odluka za otvaranjem Ergele posjetiteljima uspjela od nje učiniti hrvatski brend. Spektakl je sam po sebi turistička atrakcija, ali on kao posebnu vrstu kulturnog turizma pozicionira i Ergelu, koja opet na takav način želi potaknuti gospodarski razvoj cijele Đakovštine', kaže Korabi, mladi ekspert za uzgoj konja.

Što je to što povezuje barok i lipicance?

‘Dresurno jahanje potječe iz doba baroka. Španjolski i napolitanski konji te njihovi izravni nasljednici, lipicanci, bili su najcjenjeniji kraljevski konji tog vremena. To je 500 godina stara rasa konja stvorena za ekskluzivne dvorske svečanosti i simbol je baroka. Izuzetne mogućnosti ovih prekrasnih konja, njihova elegancija, poseban način na koji se kreću i sposobnost učenja učinili su da oni ubrzo postanu ljubimci publike u cijelom svijetu. Predstave koje su izvodili zovu se klasična dresura. Nešto kasnije iz te klasične dresure rađa se sportska dresura', pojašnjava Korabi, dodajući kako je svaki od dosadašnjih balova imao svoju posebnu tematsku cjelinu.

Bajkoviti balovi lipicanaca

Prvi Bal (sve scenarije priredila je Zvjezdana Klarić) bio je zamišljen kao vesela blagdanska bajka o malom lipicancu Conversanu Toplici koji pod svaku cijenu želi sudjelovati na Balu u Đakovu. Budući da je sitnije građe, strogi dvorski meštar ne želi ga pustiti među otmjeno društvo đakovačkih pastuha savršene građe i kretnji. Conversano i njega i publiku uvjerava da je bio u zabludi.

‘Svaka od tih predstava vraća nas u bajkovito vrijeme dvorova, kočija, krinolina, grofova, markiza, krinolina, taktova menueta... U to ozračje uklopljen je prikaz baroknog umjetničkog jahanja lipicanskih pastuha uz glazbu, s izvođenjem elemenata visoke dresure. Prikazano je i kako su se školovali lipicanci za vožnju lakih damskih kočija kako bi ih i najnježnija damska ruka mogla sigurno voditi. Dvije kočije uz pratnju vesele polke dočarale su odlazak grofica kočijama na bal. Ta prva predstava završavala je taktovima quadrille koju su s četiri pastuha otplesali jedni od najboljih dresurnih natjecatelja u Hrvatskoj...', skicira Korabi, dodajući kako je već prva predstava polučila velik interes, da bi do svoga petog izdanja postala nacionalnim događajem.

'San zimske noći'

‘Treća predstava nosila je naziv ‘San zimske noći', a priča o tome kako je izvan zidina dvorca u mećavi ostala siromašna djevojka koja uz svog konjića skuplja drva za ogrjev i prodaje ih. Na nju se sažale dvorske kuharice i kriomice je uvedu u dvorsku kuhinju. Djevojka Ana nikad nije vidjela toliko torti, pečenja, voća… I dok se grije umotana u dekicu pokraj kamina, tone u svoj najljepši san. San koji će ove zimske noći postati stvarnost. Naravno, u tom snu glavni likovi su graciozni lipicanski plesači', prisjeća se Korabi.

'Veliko putovanje'

‘Ovogodišnji Bal smo nazvali ‘Veliko putovanje', a uz Udrugu Lipicanska barokna raskoš pomagali su nam gosti iz Ergele Lipica iz Slovenije te brojni statisti. Veličanstveno je to putovanje lipicanaca kroz stoljeća: od čarobnih noći Orijenta do sunčane Andaluzije, preko francuskog dvora Marije Antoanete sve do bajkovitog zimskog Beča, a naravno - put nas vodi u kraljevstvo lipicanaca Lipicu… svaka točka posvećena je posebnom dijelu priče. Kad je Đakovo posrijedi, počeci Ergele vezuju se uz đakovačke i bosanske biskupe i njihovu, biskupijsku ergelu, a lipicanci su iz Lipice u Đakovo stigli spašavanjem pred francuskom vojskom na čelu s Napoleonom', kaže Korabi.

Slavna povijest Ergele u Đakovu

Kao godina osnutka Ergele u Đakovu navodi se 1506., kad se prvi put u pisanom dokumentu spominje ta riječ, ali postoje podaci da je egzistirala i prije pisanog spominjanja, odnosno da su je utemeljili bosansko-srijemski biskupi na posjedima dobivenim darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana još 1239. godine. U Đakovu se konji prvi put spominju povodom vjenčanja bosanskog bana Tvrtka s bugarskom princezom Doroteom, kad je ban Tvrtko darovao biskupu Petru 10 arapskih kobila i pastuha. No uzgoj se do 1806. temeljio isključivo na uzgoju arapskih konja.

Začetak selekcije konja lipicanske pasmine u Đakovu, odnosno Hrvatskoj, veže se za 1806., kad su rasplodna grla navedene pasmine uslijed ratnih okolnosti premještena iz ergele Lipica u ergelu đakovačke biskupije. Na isključivo uzgoj lipicanaca prešlo se za biskupovanja J.J.Strossmayera.

Ergela Đakovo djeluje na dvije lokacije - u Pastuharni u centru grada, u kojoj traje obuka konja, i u ergeli Ivandvor izvan grada, u kojoj su smješteni matično stado kobila i ždrebad do treće godine, nakon čega odlaze na obuku u Pastuharnu. Ivandvor je osnovan 1912. godine i sačuvao je umnogome svoju izvornost iz tog vremena. Ergela ima oko 160 grla, a djeluje u Đakovu i Lipiku.

Priča u Đakovu ne završava kad odsviraju zadnji taktovi poznatog bala. Na prostoru ispred jahaonice održava se Adventski sajam, na kojem će obiteljska gospodarstva nuditi svoje proizvode.

Božićni bal je turistički iskorak Ergele

‘Sve je to zajedno dio zimske ponude Ergele Đakovo, koju proširujemo iz godine u godinu. Vjerujemo da ćemo tu priču oko božićnog bala, ali i oko cjelokupne ponude, u prosincu svake godine nadograđivati i proširivati. Adventske vožnje već su tradicionalne, a od prošle godine krenuli smo i s jahanjem u vrijeme adventa, što nastavljamo i ove godine', kaže ravnatelj Korabi, uvjeren kako je turizam važan dio aktivnosti Državne ergele Đakovo. U tu svrhu tijekom godine uvode se predstave za turiste u trajanju od pola sata.

Predstave na stranim jezicima

‘Predstave su dvojezične (uz hrvatski, engleski ili njemački jezik), a namijenjene su domaćim i stranim posjetiteljima svih uzrasta te pokazuju obuku konja. Program s jahačima uključuje quadrillu s četiri jahača i rad dva jahača u paru (pas de deux), dok program sa zapregama uključuje zasebne točke jednopregom, dvopregom i četveropregom', kaže Korabi, čija je želja da Bal đakovačkih lipicanaca dovede do Zagreba, a potom i do europskih metropola.

Međunarodno priznanje

‘To je dio nacionalnog identiteta, kulture i umijeća, nešto što je rijetkost i što treba promovirati', kaže Korabi, a ovoga studenoga na glavnoj skupštini Lipizzan International Federationa imenovan je na mjesto glavnog tajnika te organizacije.

Dobar je to korak za širenje priče o ovoj đakovačkoj ergeli izvan Hrvatske.Save