Supruga bivšeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića, Mira Marković i prva predsjednica Jugoslovenske levice (JUL) umrla je u bolnici u Sočiju, prenose beogradski mediji. Kako javlja B92, pozivajući se na Kurir, Marković je preminula oko 15 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Umrla je u Rusiji koja joj je 2010. godine dala azil, nakon što je bila u bijegu od srpskih pravosudnih tijela, koja su za njom raspisala potjernicu u okviru istrage zbog zlouporabe s dodjelom državnih stanova 2000. godine.

Mira Marković rođena je 10. listopada 1942. u Požarevcu. Studirala je sociologiju na Univerzitetu u Beogradu, gdje je i doktorirala.

Bila je profesorica sociologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Sociologiju je predavala i kao redovna profesorica na Američko-francuskom univerzitetu za menadžment u Beogradu i na Fakultetu za međunarodni menadžment u Beogradu. Usto, bila je i redovna članica Ruske akademije društvenih znanosti, gostujući i počasna profesorica Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov.

Objavila je oko 100 znanstvenih radova iz područja sociologije, kao i dva udžbenika sociološke tematike. Djela su joj prevedena na mnoge jezike, kao što su ruski, engleski, kineski, grčki.

Osim akademske karijere, bila je poznata i po svom političkom angažmanu. Bila je jedan od osnivača JUL-a, koju su činile 23 ljevičarske i komunističke partije u Srbiji. Do listopada 2000. godine njezina stranka je bila glavni koalicijski partner Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS).

Protiv Mirjane Marković je nekoliko godina nakon pada Miloševićevog režima podignuta optužnica povodom tvrdnji tužiteljstva da je Živku Knežević, bivšu generalnu sekretaricu Vlade Republike Srbije i članicu Komisije Vlade za stambena pitanja poticala na zlouporabu položaja, odnosno na dodjelu stana dadilji njenog unuka Iloni Pešić, koja inače nije za to imala zakonom predviđene uvjete.

Zbog izbjegavanja suđenja, a potom i bijega iz zemlje, srpski Interpol je 2005. godine raspisao potjernicu za Mirom Marković.

Predstavnici ruskog tužiteljstva su 2010. godine priopćili kako Marković u toj državi ima status političkog izbjeglice i da nije moguće njezino uhićenje prema potjernici srpskog Interpola. Politički azil je dobio i njezin sin Marko, s kojim je pobjegla u Rusiju.

Zbog bijega Marković nije prisustvovala ni sahrani supruga, koji je u ožujku 2005. godine preminuo u pritvoru Haaškog suda, gdje mu se sudilo za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije.

Osim optužbi za poticanje na zlouporabu položaja, Mirjana Marković se neslužbeno u srpskim medijima spominjala i kao mogući nalogodavac ubojstva Ivana Stambolića i Slavka Ćuruvije, te kao organizatorica grupe za šverc cigareta, ali zbog toga nikada nije bila saslušana. Ćuruvija, poznat beogradski novinar i vlasnik listova Dnevni telegraf i Evropljanin, bio je otvoreni protivnik Miloševićeva režima. Četvorica osumnjičenih za upletenost u ubojstvo Ćuruvije osuđena su nedavno na ukupno 100 godina zatvora, ali politička pozadina tog ubojstva nije otkrivena.

Prošlog mjeseca prizivni sud u Beogradu ukinuo je presudu kojom je nakon 19 godina, osuđena na godinu dana zatvora zbog zlouporabe položaja prilikom dodjele državnih stanova 2000. godine. Tom odlukom naloženo je da joj se suđenje ponovi pred Višim sudom u Beogradu i otklone sve nelogičnosti iz presude i povrede krivičnog postupka. Pritom je navedeno kako nije jasno zašto prvostupanjski sud nije zaključio da je krivično djelo za koje ju se tereti zastarjelo.