Radovan Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Srpske, osuđen je u srijedu za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MICT) potvrdilo je da su ti zločini počinjeni sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka poduhvata, s ciljem da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s pojedinih područja u BiH.

S obzirom na zločine golemih razmjera i brutalnosti, Vijeće je preinačilo prvostupanjsku presudu od 40 godina zatvora u doživotni zatvor. Takve kvalifikacije odnose se na neke od najstrašnijih zločina nakon Drugog svjetskog rata, poput genocida u Srebrenici, u kojoj je ubijeno više od 7000 muškaraca i dječaka Bošnjaka.

Potvrđene su Karadžićeve osude iz ožujka 2016. godine za genocid, progon, istrebljenje, ubojstvo, deportaciju i druga nehumana djela (prisilno premještanje) kao zločine protiv čovječnosti, kao i za ubojstvo, teroriziranje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja, u vezi s njegovim sudjelovanjem u četiri udružena zločinačka pothvata.

Četiri udružena zločinačka pothvata

Prvi, 'sveobuhvatni zločinački pothvat' odnosi se na namjeru da se trajno uklone Muslimani i Hrvati s teritorija na koje su bosanski Srbi polagali pravo širom BiH. Drugi, 'udruženi zločinački pothvat vezan za Sarajevo', odnosi se na kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja, teroriziranja sarajevskih civila. Kroz treći, 'udruženi zločinački pothvat vezan za Srebrenicu', Karadžić je namjeravao eliminirati Muslimane u Srebrenici 1995. godine.

Prilikom utvrđivanja namjere osobito važnom pokazala se strogo povjerljiva Direktiva br. 7, kojom se Drinskom korpusu naređuje da stvori 'uvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi'. Ustanovljeno je da je Karadžić tada imao i dugoročnu strategiju s ciljem prisilnog uklanjanja Muslimana iz Srebrenice namjernim ograničavanjem humanitarne pomoći, kao i otvaranjem vatre snaga bosanskih Srba na enklavu. Karadžić je, međutim, tvrdio da nisu razmotreni njegova tvrdnja, i dokazi koji je potkrepljuju, da je on potpisao Direktivu br. 7, a da je nije pročitao, niti je bio svjestan tog dijela teksta.

U četvrtom, 'udruženom zločinačkom pothvatu vezanom za uzimanje talaca', registrirana je namjera da se osoblje UN-a uzme za taoce kako bi se NATO suzdržao od zračnih udara na ciljeve bosanskih Srba.

Izricanje kazne

U žalbi na prvostupanjsku presudu Karadžić je inzistirao na postojanju nekoliko olakšavajućih okolnosti, poput njegove navodne nespremnosti i nedostatka kontrole tijekom rata. Tvrdio je da je bio 'psihijatar i pjesnik, bez vojnih znanja' i da se dobro ponašao za vrijeme rata.

Tužiteljstvo je pak žalilo da kazna od 40 godina zatvora ne odražava težinu Karadžićeve odgovornosti za najveću i najtežu grupu kaznenih djela koja je ikada pripisana ijednom pojedincu pred Haškim sudom. Žalbeno vijeće složilo se s tim stavom Tužiteljstva, smatrajući da kazna od 40 godina zatvora neadekvatno odražava izuzetnu težinu Karadžićevih kaznenih djela i njegovu ključnu ulogu u četiri udružena zločinačka pothvata.

'Nesklad između težine Karadžićevih kaznenih djela i njegove kazne od 40 godina zatvora je očigledan kada se Karadžićeva kaznena djela i kazna koja mu je izrečena usporede s doživotnom kaznom izrečenom Tolimiru, Beari, Popoviću i Galiću za njihovu odgovornost za tek dio Karadžićevih kaznenih djela', zaključilo je Žalbeno vijeće u sažetku jučerašnje presude, podsjećajući da su oni bili podčinjeni Karadžiću.

>>>Tko su 12 'žigosanih' ratnih zločinaca s najvećim kaznama na Haškom sudu?

Zaključno, Žalbeno vijeće navelo je da smatra kako kazna od 40 godina zatvora 'podcjenjuje izuzetnu težinu Karadžićeve odgovornosti i njegovu ključnu ulogu u najstrašnijim zločinima počinjenim tokom čitavog razdoblja sukoba u BiH, koji su bili zapaženi po samim razmjerima i sistematskoj okrutnosti'.

Za službeni Zagreb presuda Karadžiću predstavlja 'još jedan razlog za suočavanje s prošlošću i odbacivanje velikosrpske politike i ideologije, čiji su osnovni ciljevi, kao i metode, u ovoj presudi označeni kao zločin protiv čovječnosti'. Vlada žali što nije utvrđena Karadžićeva odgovornost za genocid u ostalim općinama BiH te što njegovo sudjelovanje u sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu nije povezano sa srbijanskim voždom Slobodanom Miloševićem, osim u Srebrenici, za koje smatraju da je neodvojiv element njegove zločinačke politike.

'Postoji veza s Beogradom i nadamo se da će ona biti potvrđena'

Karadžiću se sudilo za genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, a 2013. godine predsjedajući sudskog vijeća Theodor Meron iznio je detalje spisa prema kojima je na sastancima Karadžića i drugih članova udruženog zločinačkog poduhvata odlučeno da će trećina Muslimana biti pobijena, trećina pokrštena, a trećina otići vlastitom voljom, te da će tako svi Muslimani nestati iz BiH.

Komentirajući to što MICT nije prihvatio navode o genocidu u drugim općinama u BiH, glavni tužitelj Serge Brammertz u srijedu je kazao da je važnije to što su izneseni dokazi o teškim ratnim zločinima počinjenim u drugim općinama pa je Tužiteljstvo i time zadovoljno.

Na pitanje kako je moguće da nije pronađen put koji bi vodio do Beograda, odgovorio je da još postoji šansa da se to utvrdi u slučaju suđenja Stanišiću i Simatoviću. 'Tu postoji veza s Beogradom i nadamo se da će ona biti potvrđena', kazao je Brammertz, dodajući kako je u nizu ranijih slučajeva srbijanski vojni i politički vrh bio imenovan kao sudionik u udruženim zločinačkim pothvatima.

Isto je Brammertz poručio krajem 2017., kada je povodom zatvaranja ICTY-ja u intervjuu za Večernje novosti izrazio žaljenje zbog oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kosovskom premijeru Ramushu Haradinaju i bivšem načelniku generalštaba jugoslavenske vojske Momčilu Perišiću.

'U više predmeta utvrđeno je da su srpski čelnici bili dio UZP-a za zločine počinjene u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, uključujući srpske dužnosnike poput Slobodana Miloševića i Nikole Šainovića', kazao je Brammertz.

Glavni tužitelj MICT-a jučer je naglasio da odgovornost za zločine ne mogu snositi narodi, a presuda Karadžiću ujedno je 'snažna poruka da pravda može svladati zlo'.

'Karadžić je vodio kampanje masovnog etničkog čišćenja u kojima su milijuni ljudi raseljeni, deseci tisuća su ubijeni, a velik broj nedužnih ljudi izvrgnut je silovanju, zlostavljanju i seksualnom ropstvu. Nadzirao je više od tri godine dugu opsadu Sarajeva šireći teror u tom gradu u cilju ostvarivanja svojih političkih ciljeva. Pripadnike UN-a koristio je kao taoce i živi štit, a u Srebrenici u srpnju 1995. godine pridružio se Ratku Mladiću i drugima u protjerivanju 30 tisuća žena, djevojčica i starica iz njihovih domova i u ubijanju tisuća muškaraca i dječaka Bošnjaka', kazao je Brammertz.

Optužio 'velike sile', računao na Amerikance

Radovan Karadžić tvrdio je pak da su rat u BiH isplanirale 'velike sile' kako bi ostvarile 'svoje imperijalističke ciljeve' puno prije njegova ulaska u politiku. Po njemu je Washington opskrbljivao Muslimane oružjem, a iransko oružje stizalo je borcima Armije BiH preko Hrvatske, uz pomoć bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha.

Istovremeno, u svojoj obrani računao je upravo na Amerikance, tvrdeći da je s bivšim američkim pregovaračem Richardom Holbrookeom u srpnju 1996. zaključio tajni dogovor koji ga je štitio od bilo kakva progona Haškog suda, uz uvjet da se potpuno povuče iz javnog života. Holbrooke, tvorac Daytonskog sporazuma, to je zanijekao.

Radovan Karadžić nije se uspio povući iz javnog života. Prije nego što je 21. srpnja 2008. uhićen u Beogradu pod izmišljenim identitetom u bradu obraslog doktora Dragana Dabića, prerušen je gostovao u beogradskim medijima, 'prodajući' alternativnu medicinu. Nije se libio ni putovati, pa je tako 2006. ljetovao na Čiovu kod Splita.

Naknadno je utvrđeno da je pio vlastiti urin da bi dokazao da se njime liječe impotencija i problemi s prostatom, a na snimkama pronađenim u njegovu stanu viđen je i u ekstremnim seksualnim perverzijama, pisao je njemački Der Spiegel.

Presudu Radovanu Karadžiću, na 384 stranice, možete pročitati u nastavku.