Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident, publicist, novinar i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, objavio je Jutarnji list. Čičak je rođen 10. kolovoza 1947. u Zagrebu, kao četvrto od petero djece, a u Zagrebu je završio osnovnu i srednju školu, piše u njegovoj biografiji na stranicama HHO-a.

Već kao maturant prvi put je uhićen, 14. travnja 1966., te ga je UDB-a saslušavala zbog aktivnosti u 'podzemnim katoličkim krugovima'. U nedostatku dokaza, postupak protiv njega je obustavljen, medutim, 15. svibnja 1966., posljednjeg dana školske godine, odlukom Nastavničkog vijeća isključen je, zbog „ideoloških skretanja i nacionalizma“, iz gimnazije u Zagrebu i zabranjen mu je nastavak školovanja u bilo kojoj od srednjih škola bivše Jugoslavije. Neposredni razlog takve drastične kazne, bila je njegova školska zadaća iz hrvatskoga jezika na temu: „Nad razastrtom kartom moje domovine“. U toj zadaći, kao svoju domovinu naveo je Hrvatsku, a ne Jugoslaviju.

Nastavak školovanja omogućen mu je nakon što je podnio tužbu Vrhovnom sudu SR Hrvatske zbog kršenja građanskih i ustavnih prava, pa je u siječnju 1967. privatno položio četvrti razred gimnazije i maturu, a u jesen 1967. upisuje Pravni i Filozofski fakultet u Zagrebu. U proljeće 1969. upisuje upravo osnovani dvogodišnji Institut za teološku kulturu laika pri Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U prosincu iste godine osvaja prvu nagradu na natjecanju u govorništvu organiziranom na Sveučilištu. Zbog oratorskih sposobnosti, londonski ga The Economist naziva 'zagrebačkim Ciceronom'.

U prosincu 1970. izabran je za prvog studenta prorektora Zagrebačkog sveučilišta, protivno službenoj partijskoj liniji koja je podupirala Damira Grubišu, što je bilo prvi puta poslije Drugog svjetskog rata da je na tako visok položaj izabran aktivni i deklarirani katolik. Jedan je od vođa sveučlištaraca, a nakon Karađorđeva 1971. uhićen je zajedno s Draženom Budišom, Antom Paradžikom i drugima, te je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koju je odležao u Lepoglavi. Zabranjen mu je i javni nastup tri godine nakon izdržavanja kazne, a ta zabrana trajala je sve do pada komunizma.

Jedan od osnivača Hrvatskoga društva za zaštitu ljudskih prava i njegov predsjednik 1990–91. Predsjednik HSS-a 1990–91. Suosnivač i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava.