Schwartz je rođen 1947. godine u Zagrebu u židovskoj obitelji, ali je djetinjstvo i mladost proveo u Beogradu, tvrdeći kako je tamo odveden prisilom. U Beogradu, kao jedan od najboljih studenata, završava studij flozofije opširnom diplomskom radnjom o Anselmovom dokazu božje opstojnosti.

Već kao student surađuje u novinama i časopisima s političkim i filozofijskim prilozima te drži javna predavanja. Nakon završetka studija emigrira u Njemačku gdje se uključuje u redove hrvatske političke emigracije.

Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća postaje dužnosnik Hrvatskog državotvornog pokreta Nikole Štedula te glavni urednik Hrvatskog lista, a održava kontakte i s radikalnim neonacističkim pokretima u Njemačkoj.

Nakon demokratskih promjena 1990. godine, Schwartz se vraća u Hrvatsku gdje se uključuje u djelovanje Hrvatske stranke prava, a jedno vrijeme uređuje i stranačko glasilo Hrvatsko pravo.

Od 1994. pa do 2003. godine predvodi Novu hrvatsku desnicu (NHD), radikalno desnu političku organizaciju čiji list Ultimatum uređuje zajedno sa suprugom Anom Lučić. Nakon gašenja NHD-a, vodi internetski blog Schwartze Garde, a zbog svojih kritika spram liberalne demokracije i cionizma te promicanja nacionalizma u javnosti je uglavnom ridikuliziran.  

Neuspješno se kandidirao tijekom parlamentarnih izbora 2011. godine, zagovarajući provođenje nacionalne revolucije i uvođenje radikalne nacionalističke diktature, pri čemu nastupa i kao apologet fašističke ideologije i prakse, posebice nacionalsocijalizma i ustaštva, niječući pritom holokaust, unatoč židovskom porijeklu.

Tijekom izbornog predstavljanja na HRT-u, Schwartz je otvoreno tražio neograničene diktatorske ovlasti, korporativnu državu, uvođenje staleškog i ukidanje stranačkog Sabora i povratak smrtne kazne strijeljanjem i vješanjem.