'Moji kolege i ja sada ulazimo u fazu vijećanja o žalbama. Žalbeno vijeće donijet će svoju odluku kasnije, a najkasnije u studenome’, kazao je sudac Agius zaključujući ročište. Prije toga petorica političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne obratila su se peteročlanom žalbenom  vijeću izražavajući žaljenje zbog ratnih stradanja u BiH.

Haški je sud šestoricu Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić, koji nije nazočio žalbenoj raspravi, na 10 godina zatvora.

Sva šestorica uložila su žalbe na presudu kao i tužiteljstvo.

Citirajući vlastite riječi iz 1994. kada je u osobno ime i u ime vlade Bosne i Hercegovine rekao da ‘svima koji su doživjeli neprijatnosti duguje najdublju ispriku’, Prlić je u sudnici rekao da  ‘ono što je rekao prije četvrt stoljeća može samo ponoviti’ i da je ’duboko svjestan svih nedaća koje su žrtve na svim stranama prošle u ratu’.

Kazavši da je od 1990. na najvišim dužnostima u BiH sudjelovao u pokušaju izgradnje ’normalne europske zemlje triju naroda a ne samo jednoga’ Prlić je rekao: ‘sada sam presuđen da sam bio protiv te zemlje kojoj sam posvetio čitav život i uz to je, kako presuda kaže, okupirao’.

Podsjećajući da je podržao uspostavu haškog suda Prlić je kazao kako je prvostupanjska presuda u suprotnosti s činjenicama a suđenje predstavlja ‘tamnu stranu međunarodne pravde’. Stojić je u kratkom obraćanju kazao kako mu je žao svih žrtava rata a posebno muslimanskih koji su bili predmet ovoga procesa.

General Praljak je u obraćanju kazao kako ni moćne i uređene zemlje poput Njemačke i SAD nisu uspjele osigurati potrebnu zaštitu građana pa je u Njemačkoj pronađen tek dio počinitelja 3700 napada na izbjeglice, a u SAD-u tek dio počinitelja 1700 zločina nakon uragana Katrine.

Mali poremećaji društvene strukture mogu potaknuti veći broj pojedinaca na kriminalno ponašanje, a u BiH se 1992. u nekoliko dana slomila se i urušila cjelokupna državna struktura i u tim okolnostima Praljak smatra da je učinio najviše što je mogao ali su njegovi postupci u kaotičnom stanju imali ograničeni doseg. ‘Moja je savjest čista’, zaključio je Praljak.

General Petković kazao je kako je bio iskreno opredijeljen za HVO kao vojsku hrvatskih i muslimanskih pripadnika kao i da je u svim zapovijedima ustrajavao na tome da vojska štiti civilno stanovništvo. 

‘Iz današnje perspektive čini se da sam u nekim situacijama možda mogao postupati drugačije, možda sam to doista i trebao. Ono što je sigurno i što ne bih ni danas promijenio jeste moje iskreno htijenje i želja da Hrvati i muslimani zajedno obrane svoje domove i svoju domovinu’.  Petković je kazao kako mu je iskreno žao zbog svake žrtve ratovanja na prostoru BiH, a posebno žali za civilnim žrtvama rata. 

Ćorić je kazao kako je uvjeren da je ‘pripadao ogromnoj većini pripadnika HVO-a koji su s najboljim namjerama časno i dostojanstveno, po cijenu svojih života, branili sve nedužne ljude i svoju domovinu’. ’Nikada nisam  planirao, zapovjedio, poticao i prikrivao niti na bilo koji drugi način sudjelovao u bilo kojem zločinu.’ Izrazio je žaljenje ‘zbog svake žrtve pogotovo civilne’.

Tužiteljstvo je optužio za ‘prljave metode’, podmetanje falsificiranih dokaza i iskaze ‘nečasnih pojedinaca’ iz redova hrvatskog naroda. Na Ćorićeve tvrdnje tužitelj Douglas Stringer tražio je da se u zapisnik unese očitovanje tužiteljstva da takve ozbiljne navode o kupnji dokaza odbacuje.