Možemo li prvo razriješiti koji je službeni naziv suda u Luxembourgu, jer sam primijetio da se u Hrvatskoj piše o Sudu EU, Europskom sudu, pa i Europskom sudu pravde. Dakle, kako se zove luksemburški sud te koje su njegove nadležnosti?

Institucija se zove Sud Europske unije i sastoji se od tri suda: Europskog suda, Općeg suda, i Službeničkog suda. Svi navedeni sudovi smješteni su u Luxembourgu. Europski sud je najviša sudska instanca Europske unije i ima zadaću osigurati da se u interpretaciji i primjeni Osnivačkih ugovora EU poštuje pravo. Njegova je praksa izvor prava za sve države članice i sve europske institucije.

Koja je razlika između strasburškog Europskog suda za ljudska prava i luksemburškog Suda EU?

Razlike su znatne. Kao prvo, Sud za ljudska prava u Strasbourgu nije institucija Europske unije, nego međunarodne organizacije koja se zove Vijeće Europe. Taj sud je nadležan za odlučivanje o povredama ljudskih prava i temeljnih sloboda koje prema pojedincima počine države stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Riječ je o sudu međunarodne organizacije koja ima gotovo dvostruko više država članica od Europske unije, što znači da su u njenom članstvu i države izvan Europske unije, primjerice, Rusija, Armenija, Gruzija. Nasuprot tome, Europski sud u Luxembourgu je institucija Europske unije. Nadležan je za interpretaciju Osnivačkih ugovora EU i nadležnost mu je puno šira. Ona uključuje zaštitu tržišnih sloboda poput slobode kretanja robe, slobode pružanja usluga, slobode kretanja ljudi ili kapitala, zaštitu tržišne utakmice, ali i sporove između Komisije i država članica o tome je li država počinila povredu prava EU ili ne. Europski sud također odlučuje i o sporovima između institucija EU. Drugim riječima, nadležnost Luxembourga višestruko je šira od nadležnosti Strasbourga. Gotovo da nema područja prava koje se ne može pojaviti u sporu. S druge strane, Strasbourg odlučuje isključivo o povredama temeljnih ljudskih prava. Drugo, nadležnost Strasbourga je supsidijarna, a nadležnost Luxembourga originalna. To znači da sud u Strasbourgu odlučuje tek naknadno, kada je stranka već izgubila svoje pravo u državi stranci Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kada je iscrpljen sav pravni put u državi. Pred sudom u Luxembourgu rješavaju se predmeti koji za stranku još nisu izgubljeni pred nacionalnim pravosuđem. O ishodu spora u Luxembourgu ovisi ostvarivanje subjektivnih prava pred nacionalnim sudovima.

Ovo je vaš prvi mandat na sudu. Kako ste imenovani te što očekujete od svojeg rada u Luxembourgu?

Postupak izbora za suca Europskog suda ima dvije faze selekcije. U prvoj fazi, nacionalno stručno povjerenstvo sastavljeno od istaknutih pravnika iz različitih grana profesije i predstavnika Sabora i Vlade RH temeljem javnog natječaja predlaže kandidata. Nakon toga, slijedi postupak pred posebnim sedmeročlanim odborom Europske unije, sastavljenom od najuglednijih europskih pravnika, koji najprije ocjenjuju kandidatov životopis i objavljene radove, a nakon toga u razgovoru s kandidatom koji se većim dijelom vodi na francuskom jeziku procjenjuju njegove kompetencije. Na kraju, navedeni odbor daje preporuku svim državama članicama da izaberu ili ne izaberu kandidata. Za izbor je potrebna jednoglasna odluka predstavnika svih država članica.

Moj mandat počeo je 1. srpnja 2013. godine i ovih će se dana napuniti prvih šest mjeseci mog rada na Sudu. To je vrlo kratko vrijeme, ali već sada mogu reći da je sudački posao u skladu s mojim ranijim očekivanjima. Činim sve što mogu kako bih sudačku dužnost obavljao kvalitetno i savjesno. Nadam se da ću sudačku dužnost obavljati jednako uspješno kao i svoj nekadašnji posao profesora prava Europske unije.

Tko su vaši kolege na sudu? Je li on sastavljen više od praktičara ili teoretičara prava? Kako ste se kao sveučilišni profesor snašli na novoj poziciji?

Svaka država članica predlaže jednog suca Europskog suda, što znači da ih je ukupno dvadeset osam. Suci dolaze iz različitih područja pravničke profesije. Među njima ima i profesora prava i sudaca i odvjetnika. Ono što im je zajedničko je da su obavljajući svoj pravnički poziv bili ostvarili vrhunske rezultate i stekli profesionalni i društveni ugled.

Radni jezik Suda EU je francuski. Kako stvari funkcioniraju u tom kontekstu? Znači li to da su za suce odabrani samo oni stručnjaci s tečnim znanjem francuskog jezika?

Francuski je radni jezik suda. Svi spisi pisani su isključivo na francuskom jeziku. Rasprave u sudskim vijećima vode se na francuskom. Na javnim raspravama stranke se mogu Sudu obraćati na svim službenim jezicima EU budući da se rasprave simultano prevode. Međutim, zapisnik se uvijek vodi na francuskom jeziku. Znanje drugih jezika je izuzetno korisno, ali nije nužno. Na kraju postupka, presude se prevode na sve službene jezike EU i objavljuju.

Kakva je pozicija suca ukoliko odlučuje o slučaju koji je povezan sa zemljom iz koje dolazi? Smatra li se to sukobom interesa?

To se ponekad dešava i ne smatra se sukobom interesa. Sud sudi u vijećima od tri, pet ili petnaest sudaca, ponekad i u punom sastavu, i posve je moguće da se pred sucem nađe predmet u kojem na neki način sudjeluje država iz koje dolazi. Rad sudskih vijeća je tajan i ne postoje izdvojena sudačka mišljenja. Kada se donese presuda, potpisuju je svi suci jednoglasno. Valja također reći da su suci Europskog suda suci Europske unije, a ne pojedine države članice i nemaju nikakvu posebnu ulogu u odnosu na bilo koju državu članicu. Pred Sudom su sve stranke ravnopravne, bez obzira radilo se o pojedincima, poduzećima, institucijama EU ili državama članicama. Kada se neki predmet pojavi pred sudom, svi se materijali prevode na francuski i dodjeljuju određenom sudskom vijeću. Koje će to vijeće biti, nije moguće unaprijed predvidjeti.

Ima li pred Sudom EU slučajeva iz Hrvatske? Odnosno, koje se sve mogućnosti nacionalnog sudstva trebaju iskoristiti da bi slučaj došao do Luxembourga?

Koliko mi je poznato, još nema predmeta iz Hrvatske. Predmet na Sud može stići na nekoliko načina: kao prethodno pitanje koje Europskom sudu upućuju nacionalni sudovi, kao tužba Europske komisije protiv države članice zbog toga što je država povrijedila pravo EU, ili kao tužba države članice ili nekog drugog predlagača, za poništenje nekog propisa EU. Europski sud odlučuje i o žalbama protiv odluka Općeg suda. Valja reći da, za razliku od postupka pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, nije potrebno prethodno iscrpsti sva nacionalna pravna sredstva. Kada odlučuje u postupku prethodnog pitanja, Europski sud odlučuje u predmetima koji se još vode pred nacionalnim sudovima i o čijem ishodu ovise odluke nacionalnih sudova.

Nedavno je u Hrvatskoj odjeknula presuda Europskog suda koja se odnosi na prava istospolnih parova. O čemu je tu bilo riječ i što je zapravo presuđeno?

Riječ je o predmetu C-267/12, Hay v Crédit agricole mutuel de Charente-Maritime et des Deux-Sèvres, od 12. prosinca 2013. godine. Prethodno pitanje Europskom sudu uputio je francuski Kasacijski sud koji je najviši sud u građanskim stvarima u Francuskoj. Europski sud odlučio je da uskraćivanje određenih prava vezanih uz rad osobama koje su zaključile životno partnerstvo s osobom istog spola, dok ta prava mogu ostvariti partneri različitog spola, predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije. Konkretno, radilo se o pravu na korištenje dodatnih dana dopusta i pravu na posebni bonus na plaću, što prema kolektivnom ugovoru mogu koristiti radnici i radnice koji stupaju u brak. Gospodin Hay, koji je radio u jednoj francuskoj banci, nije mogao ostvariti navedena prava nakon što je zaključio životno partnerstvo sa svojim partnerom istog spola. Europski sud zaključio je da je riječ o izravnoj diskriminaciji temeljem spolne orijentacije te je odlučio da se odredbe Čl. 2(2)(a) Direktive Vijeća 2000/78/EC moraju interpretirati na način da se odredbe kolektivnog ugovora koje dovode do takve diskriminacije ne smiju primijeniti.

Kolik je utjecaj presuda Europskog suda na nacionalna sudstva država članica Europske unije?

Presude Europskog suda obvezujuće su za sve nacionalne sudove, uključujući i one najviše, poput ustavnih i vrhovnih sudova. To se odnosi na ukupnu sudsku praksu, bez obzira o kojoj se državi članici radi. Presuda Europskog suda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje sve države članice i sve njihove sudove. Propust suda države članice da primijeni normu prava EU na način kako je interpretira Europski sud može dovesti do osobito teške povrede prava EU i odgovornosti države. Svaki pojedinac u postupku pred nacionalnim sudom može se pozivati na pravo EU i na praksu Europskog suda, a nacionalni sudovi imaju obavezu, koja proizlazi iz Osnivačkih ugovora, primjenjivati ih.

Smatrate li da se ide prema stvaranju zajedničkog europskog pravosudnog sistema, u kojem će se izgubiti specifičnosti nacionalnih zakonodavstava?

Zajednički europski pravosudni sistem već postoji. On se sastoji od europskih sudova i nacionalnih sudova. Međutim, gubitak specifičnosti i identiteta nacionalnih pravnih sustava nije moguć. Naime, Europski sud ima zadaću interpretirati pravo Europske unije, a nacionalni sudovi interpretiraju nacionalno pravo. Pri tome dolazi do suradnje između sudova i bez te suradnje niti Europski sud ne bi mogao ostvarivati svoju zadaću. Europska unija izgrađuje svoj pravni sustav uz puno poštivanje nacionalnog identiteta i zajedničkih vrijednosti država članica koje su se udružile u Europsku uniju. Vladavina prava jedna je od vrijednosti na čijem ostvarivanju rade podjednako i nacionalni sudovi i Europski sud.