Kada se na zavoju skrene u Borovo naselje, čini se kao da te je netko katapultirao iz srijemske ravnice na europski sjever. Kuće dvodomke kao da su obnovljene neožbukanom opekom, uredne, s velikim prozorima i parkingom ispred, a okolo zelenilo, i još malo zelenila. Dok prolaziš širokom vukovarskom Ulicom Blage Zadre, imaš osjećaj kao da konačno u nekom gradu možeš disati.

Ideal je to industrijskog grada budućnosti češkog kralja obuće Tomaša Bate, prema čijoj je viziji nastalo Borovo, kao Bat'a company town po uzoru na češki Zlin, njegov rodni grad. Izgrađeno 30-ih godina prošlog stoljeća, Borovo naselje, kvart današnjeg Vukovara, zaštićeni je spomenik kulture. Bata je gradio takva naselja kao satelitske gradove na mjestima na kojima su nicale njegove tvornice.

Bata Ville, odnosno Borovo razvijalo se oko tvornice, a imalo je tipizirane stambene jednokatne zgrade, izgrađene od neožbukane crvene opeke i armiranobetonskih konstrukcijskih elemenata – jednodomke, dvodomke, četverodomke, osmerodomke smještene u takozvane stambene kolonije označene brojevima (I., II., III., IV.…), opisali su ranije arhitekti.

Nastala je tada i monumentalna zgrada Društvenog doma koji će se kasnije nazvati Radničkim. U prizemlju je imao radnički restoran, a na prvom katu noćni bar s robnom kućom, knjižnicom te kinom. I, naravno, prodavaonicom obuće. Proći će gotovo stotinu godinu, a na krovu te zgrade, što zbog rata, što zbog zapuštenosti, niknut će drveće. Radi sigurnosti građana, ogradit će se čak i žicom. A kad se 2018. godine objektu odlučilo udahnuti novi život, radnici su prilikom čišćenja iz njega morati ukloniti preko 100 tona ptičjeg izmeta!

Nekada Radnički dom sada postaje žila kucavica vukovarskog Veleučilišta Lavoslava Ružičke, trenutno jedne od najmodernijih zgrada visokoškolskih institucija u Hrvatskoj.

'Cijeli kvart je živnuo, skočile su i cijene kvadrata okolo', kaže nam Željko Sudarić, dekan Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru dok hodamo zgradom u kojoj se udara posljednji glanc prije useljenja studenata. A oni su upravo sjeli u klupe nove zgrade.

U prizemlju im je na raspolaganju multifunkcionalna dvorana s preko 300 sjedalica, knjižnica, prostorija za odmor, ali i suvremeno opremljen fitnes centar s nizom sprava. Prvi kat su okupirali uredi Veleučilišta dok se učionice i kabineti nalaze na preostala dva kata.

Ideja da se u nekadašnji Radnički dom useli vukovarsko Veleučilište pojavila se 2015., a tri godine kasnije zaživjela je i na papirima. Nakon gotovo čitavog desetljeća, ona postaje stvarnost. U nju se iz palače Jirkovsky seli gotovo 1000 studenata, koliko ih pohađa tri preddiplomska studija, onaj po kojem su i najpoznatiji - fizioterapije - te po jedan iz područja prava i ekonomije.

'Broj studenata posljednjih pet godina kontinuirano raste po 15 posto. Prošle godine upisali smo 275 studenata, a kvota nam iznosi 305, dok smo na zadnjoj promociji imali 202 studenta', kratko će dekan.

Bujanje studenata poklopilo se nekako s otvorenjem Leopolda, jednog od najmodernijih studentskih domova, u kojem su popunjeni do zadnjeg mjesta. Studenti im dolaze doslovno od Dubrovnika, preko Istre, Međimurja, Zagorja i Zagreba, do susjednih BiH te Srbije. Rade i na internacionalizaciji studijskih programa kako bi privukli i one iz cijele Europe.

'Kontinuirano imamo i studente iz Ukrajine, ali nam dolaze i iz Gruzije, Albanije, Finske. Studij fizioterapije nam je najpopularniji, a slovi kao jedan od najboljih u regiji. Uz preddiplomski, za njega već imamo i diplomski, a preseljenjem u novu zgradu planiramo uvođenje i dodatna dva diplomska studija, ekonomije i uprave', najavljuje dekan, ističući da njihovi studenti u roku od tri do šest mjeseci po završetku studija pronalaze posao.

Jedan alumni glavni im je fizioterapeut u Saudijskoj Arabiji, tj. u klubu u kojem je trener Slaven Bilić. Vukovarski studenti posao su pronašli i u dalekom Japanu, a rade i s rukometnom reprezentacijom, ali i NK-om Osijek.

'Velika je potražnja za njima. Oni su jako bitni za predoperativni i postoperativni postupak, zato su fizioterapeuti jako traženi. Na taj program upisujemo 50 redovnih i 60 izvanrednih studenata. Nemamo velike kvote jer je bit Veleučilišta rad u manjim grupama. Ne idemo na masovnost, iako bismo na ovom studiju mogli bez problema upisati i preko 200 studenata koliki je interes', otkriva dekan Sudarić.

Na vukovarskom Veleučilištu ide se i u korak s tehnološkim trendovima. Tako se dio nastave održava uz pomoć virtualne stvarnosti. Ona je uvedena 2019. na kolegiju Anatomija. Studenti putem nje uče dijelove ljudskog tijela, konkretnije mišiće i kosti.

'Vidjeli smo da su mladi stalno na igricama i zbog toga odlučili studije učiniti još atraktivnijim. Kako ne bismo zapustili druga dva odjela, uveli smo i kod njih novine. Studenti koriste program virtualne stvarnosti kroz centar karijera. Tako se simulira njihov nastup u velikoj dvorani s puno slušatelja. Kada im je prezentacija tečna, ljudi im plješću, a kada zamuckuju, onda nastaje žamor. Imamo i virtualno skladište u kojem putem otpremnica studenti traže određenu robu', opisuje neke inovativne detalje u izvođenju nastave.

U novoj zgradi uredit će se i mali virtualni kutak koji će služiti za zabavu. Predrasude koje su studenti imali na samom početku otvorenja ovoga Veleučilišta tijekom godina su se rasplinule.

'Kada dođu u Vukovar i vide da je obnovljen do zadnjeg kamena, nestaju predrasude koje su imali. S druge strane Vukovar je, volimo reći, u centru balkanske regije jer nam gotovo jednako treba do Sarajeva, Budimpešte, Beograda i Zagreba. Dok je nekada Vukovar bio drugi grad u državi po BDP-u zbog svoje proizvodnje, sada volimo reći da smo postali tvornica stručnosti i znanja', kaže Sudarić.

Pitamo ga za kraj - koji je onda recept uspješnosti?

'Izvrsni kadar i stručne službe, ulaganje u infrastrukturu i dodatne projekte. Svakako je potrebna sinergija svih dionika, Grada, Županije i našeg osnivača, Ministarstva znanosti i obrazovanja, uz povlačenje europskih sredstava', sažima za kraj dekan vukovarskog Veleučilišta koje bi u bližoj budućnosti moglo uvesti i novi studij vodnoga prometa zbog važnosti rijeke Dunav na kojoj leži ovaj grad.