Sabor je povijesnu odluku o narodnom jeziku u službenoj uporabi donio 23. listopada 1847. godine, a u njegovu radu počinje se primjenjivati od 1848. godine.

Na posljednjem staleškom zasjedanju Sabora 1847. Ivan Kukuljević Sakcinski upozorio je narodne zastupnike na potrebu uvođenja službenog jezika u javne službe, a Sabor je na njegov prijedlog donio zaključak o uvođenju hrvatskog kao službenog jezika u javnoj uporabi.

Uvođenju hrvatskoga kao službenog jezika prethodila je polustoljetna politička borba, a osobito preporodna nastojanja da se prihvati i primijeni jedinstveni pravopis te prihvati štokavsko narječje kao osnovica jezika u službenoj uporabi. 

Prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru je održao upravo Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843., četiri godine prije proglašenja hrvatskog jezika službenim.

Taj hrvatski političar, povjesničar i književnik (1816. - 1889.) bio je jedan od nositelja ilirskog pokreta, tj. hrvatskog nacionalnog preporoda. Svoj je život posvetio politici te kulturnom i znanstvenom djelovanju.

 Kukuljević Sakcinski bio je jedan od sazivača Narodne skupštine koja je 25. ožujka 1848. godine Josipa Jelačića proglasila banom.