Najsnažniji potres koji je uzdrmao Zemlju dogodio se u nedjelju 22. svibnja 1960. godine jedanaest minuta poslije 15 sati po lokalnom vremenu. Najsnažnijem udaru od 9,5 stupnjeva po Richteru prethodila su tri 'slabija' potresa, od kojih je prvi, zabilježen dan ranije, dosegnuo 8,1 stupanj po Richteru.

Zbog tog udara tadašnji čileanski predsjednik Jorge Alessandri otkazao je tradicionalnu ceremoniju pomorske bitke kod Iquiqueua kako bi nadgledao spašavanje ljudi iz ruševina koje je prekinuto nakon što je iduće jutro Čile zatresao drugi potres jačine 7,1 stupanj po Richteru. Sedam sati kasnije južnoameričku državu zatresao je novi potres jačine 7,8 stupnjeva po Richteru, a nakon 15 minuta uslijedio je udar od nevjerojatnih 9,5 stupnjeva!

Epicentar najsnažnijeg potresa u povijesti zabilježen je u blizini grada Lumaco, nekih 570 kilometara južno od glavnog grada Santiaga, dok je grad Valdivia, po kojem je potres dobio ime, najsnažnije pogođen. Potres nezamislive snage vrlo brzo je uzrokovao cunami koji je pogodio čileansku obalu valovima visine 25 metara, a prije nego što su zapljusnuli čileansku pacifičku obalu, broj mrtvih već je premašio tisuću.

Cunami stigao do Japana

O kakvom se potresu radi, ponajviše svjedoče podaci da je cunami prešao preko Tihog oceana i uništio Hilo, drugi po veličini grad na Havajima, gotovo 11.000 kilometara sjeverozapadno od čileanske obale. Na Havajima je od posljedica čileanskog potresa poginula 61 osoba, a valovi visine 10,7 metara zabilježeni su čak i na Filipinima i Japanu, od Čilea udaljenog 17.000 kilometara.

Potres koji se osjetio u čitavoj Južnoj Americi, ali i na Novom Zelandu i Australiji, u potpunosti je sravnio Valdiviju, koju su dan prije najsnažnijeg udara pogodili i snažni pljuskovi te su uzrokovali poplavu, a samim time i nestanak struje i dovod pitke vode. Da nesreća nikad ne dolazi sama, uz potres i potop s neba i mora, uslijedili su katastrofalni odroni koji su zemljom zatrpali područje južnih obronaka Anda.

Nekoliko klizišta zapadno od planine Tralcán blokiralo je urbana područja oko jezera Riñihue, koje je poplavilo i natjeralo 100.000 ljudi na bijeg. Potom je uslijedila erupcija nekoliko aktivnih čileanskih vulkana, ali srećom lava nije odnijela nijedan život.

Broj poginulih u katastrofalnom potresu prije 60 godina nikad nije točno utvrđen, kao ni materijalna šteta. Objavljene su brojne procjene broja žrtava, a kao najtočnija uzima se ona Američkog geološkog zavoda (USGS) koji je procijenio da je poginulo 5700 ljudi. Čileanci pak tvrde da je poginulo više od 6000 ljudi, dok je njih dva milijuna ostalo bez krova nad glavom.

Područje oko grada Queulea, koje je dotad bilježilo gospodarski rast, nikad se nije ekonomski oporavilo, a posebno su pogođeni stočari koji su zbog uništenih mliječnih farmi primali državnu potporu još desetak godina nakon razornog potresa. Prema dostupnim izvorima, ukupna šteta u današnjem novcu iznosila je gotovo sedam milijardi dolara.

Snažni potresi u Čileu nisu rijetkost i bilježe se jednom godišnje. Dvadeset i jednu godinu prije onog kod Valdivije zabilježen je potres jačine 7,8 stupnjeva po Richteru, u kojem je poginulo 28.000 ljudi, dok je u onom koji je krajem veljače 2010. godine zatresao Čile snagom od 8,8 stupnjeva poginulo više od 500 stanovnika. Tada je uz potres uslijedio uvijek prisutni cunami, zaslužan za štetu procijenjenu na 30 milijardi dolara, od koje se Čile oporavlja i danas.