Mnogi Austrijanci pozdravili su takozvani Anschluss s Njemačkom frenetičnim oduševljenjem. Represija nad Židovima počela je gotovo odmah. 

Rođeni Austrijanac Adolf Hitler dugo je o tome sanjao. Odluku o pripojenju Austrije donio je pošto europske sile nisu reagirale na njegovo kršenje Versajskog ugovora i ulazak vojske u demilitarizirano Porajnje 1936. godine.

Prethodno su nacistički aktivisti uspjeli potkopati politički sustav u Austriji, kaže povjesničar Oliver Rathkolb.

"Austrija je bila spremna da bude napadnuta", naglasio je. 

Njemački južni susjed imao je za ponuditi mnogo dobara: zlato i devizne rezerve, željeznu rudaču i zalihe nafte, mnogo nezaposlenih radnika za automobilsku i avioindustriju te nekoliko borbenih divizija. 

Austrijanci u tome nisu vidjeli nikakav problem u ožujku 1938. Naprotiv, bili su ekstatični. 

"To nije bilo slavlje, to je bila histerija", kaže Rathkolb. 

Mase su se natiskale uz ulice dok je Hilter sa svojim konvojem prolazio od granice do Beča, gdje je formalno proglasio pripojenje. Na Heldenplatzu ga je gledalo 250.000 ljudi.  

Pogrom Židova počeo je odmah. Antisemitizam je "bio duboko ukorijenjen u društvu", kaže Rathkolb. 

Židove su njihovi sugrađani javno ponižavali. Bilo je slučajeva da su ih prisiljavali da čiste ulice četkicama za zube. Imovinu su im opljačkali susjedi i kolege.

U prvim tjednima nakon Anschlussa u austrijskim zatvorima već je bilo 70 tisuća političkih zatvorenika.  

Organizirane deportacije Židova počele su 1939. godine. Oko 130 tisuća ih je uspjeli pobjeći iz zemlje, ali ih je 65 tisuća postalo nacističkim žrtvama.

Međunarodna zajednica ostala je pasivna dok je Hitler 'proždirao' Austriju. Jedina zemlja koja je prosvjedovala u tadašnjoj svjetskoj organizaciji, Ligi naroda, bio je Meksiko. 

Austrijska vlada, u kojoj je sada i krajnja desnica, u ponedjeljak će komemorirati godišnjicu pripojenja i bit će to još jedna prilika da se zemlja suoči s mračnim dijelom svoje prošlosti.