Na tržištu nije jednostavno odabrati pravi pršut. Za razliku od istarskoga koji nosi oznaku izvornosti, krčki, drniški i dalmatinski pršut imaju oznaku zemljopisnog podrijetla te ih se može proizvoditi i od uvoznog svinjskog buta.
Premda svi oni imaju službenu zaštitu, na tržištu se i dalje može naći jeftine lažne pršute, upozorava HRT. Drniški pršut proglašen je šampionom. Osim njega, na našem su tržištu službeno zaštićeni istarski, dalmatinski i krčki pršut. Takvu vrhunsku deliciju, kažu stručnjaci, može proizvesti samo spoj tradicije i moderne tehnologije. Da bi bio spreman za tržište, treba mu najmanje godinu dana. No ne proizvodi ga se dovoljno za vlastite potrebe.
vezane vijesti
Problem domaćih pršutara je nedostatak butova koji se najčešće uvoze iz Austrije, Poljske, Mađarske. Postavlja se pitanje, ako je but uvezen, a sušen prema dalmatinskoj ili istarskoj recepturi, je li taj proizvod 100% domaći?
'Ako se oslonimo na Hrvatsku proizvodnju onda ćemo imati jako malo prušta jer je problem od 1000 butova možemo izabrati samo 300', kaže Vlado Pranjić, proizvođač pršuta iz Dalmacije.
Osim problema s nedostatkom sirovine, pršutare u proizvodnji i plasiranju proizvoda ometa i crno tržište. Pozivaju mjerodavnu inspekciju da istraži podrijetlo pršuta koji se lažno deklariraju, a najčešće se prodaju u restoranima. Na europskom tržištu oznake zaštite izvornosti bolje su prepoznate nego na hrvatskome. Kod nas se najčešće gleda cijena proizvoda, pa tako nerijetko kupujemo cjenovno dostupnije uvozne takozvane industrijske pršute. A na tržištu - svega. Od visoko kvalitetnih, katkad i podcijenjenih, do uvoznih, prepakiranih, lažno deklariranih, nekvalitetnih i zdravstveno neipravnih proizvoda. Poput pršuta koji se prodavao u Kninu a bio je zaražen trihinelom.
