Kad danas položi prisegu kao najmlađi predsjednik u povijesti Čilea, ljevičar Gabriel Borić po mnogo čemu će biti prekretnica
Tridesetšestogodišnjak hrvatskog porijekla, jedan od najmlađih šefova država u svijetu, najavio je da će "pokopati" nekoć slavljeni čileanski neoliberalni ekonomski model koji datira iz doba diktature Augusta Pinocheta, ali nije to jedni način na koji namjerava izmijeniti Čile.
Bilo odbijanjem da nosi kravatu, izbjegavanjem čileanske političke elite ili imenovanjem vlade sa ženama u većini, Borić je već pokazao da će njegovo predsjedništvo biti novi početak u južnoameričkoj zemlji.
Bivši studentski aktivist koji je jedva zadovoljio minimalnu dobnu granicu za predsjedničku kandidaturu, na prvu je dužnost izabran prije sedam godina kad je postao zastupnik u nacionalnom parlamentu.
Njegovo obećanje da će uspostaviti "državu blagostanja" u jednoj od država s najvećim društvenim nejednakostima u svijetu, u kombinaciji s progresivno socijalnom, ekološkom i feminističkom agendom, bilo je dovoljno da nadmaši desničara Josea Antonija Kasta na izborima u prosincu.
Pola milijuna radnih mjesta ženama
"Ako je Čile kolijevka latinoameričkog neoliberalizma, bit će i njegov grob", rekao je u kampanji.
Mladi čelnik Koalicije dostojanstva, u kojoj je i čileanska komunistička partija, izazvao je sumnjičavost u zemlji u kojoj komunistička doktrina ima malo štovatelja.
Unatoč tim strahovima, njegov program socijalnog blagostanja pokazao se dovoljno popularnim da mu osigura pobjedu.
Distancirao se od ostalih ljevičarskih vlada na kontinentu koje optužuju za autoritarizam.
"Venezuela je propalo iskustvo i dokaz tome je šest milijuna Venezuelaca u inozemstvu", rekao je Borić u siječnju.
Osudio je i rusku invaziju na Ukrajinu.
Obećao je da će radni tjedan skratiti s 45 na 40 sati, zagovarati "zeleni razvoj" i stvoriti pola milijuna radnih mjesta za žene.
U njegovoj 24-članoj vladi, 14 je žena.
Najavio je i reformu čileanskog mirovinskog i zdravstvenog sustava u zemlji u kojoj jedan posto stanovništva ima četvrtinu njezina bogatstva.
"Iskren je, transparentan, otvoren, to su Gabrielove najveće vrline", kaže njegov 33-godišnji brat Simon.
Učinimo nemoguće
Još 2011. godine, Borić je vodio prosvjede za besplatno školovanje. Njegovi kritičari kažu da je neiskusan, ali on sam priznaje da ima još "mnogo za naučiti".
Pristaše govore da mu u prilog ide to što nema veza s tradicionalnom vladajućom elitom. Razliku je zacementirao time što je odlučio živjeti u osiromašenoj, ali tradicionalnoj četvrti Yungay, u ulici koju zovu "sirotinjskom".
Borić, koji je hrvatskog i katalonskog porijekla, ošišao je dugu kosu koju je njegovao još od aktivističkih dana i izgradio umjereniji i šire prihvaćeni imidž.
Iako je prihvatio sakoe, kravata mu je i dalje stran dodatak, a ne skriva niti svoje tetovaže.
Podržava istospolne brakove i pravo na pobačaj.
Rođen je u Punta Arenasu, na čileanskom krajnjem jugu. Najstariji je od trojice braće. Preselio se u glavni grad kako bi studirao pravo iako u struci na koncu nije radio.
Živi s partnericom, politologinjom Irinom Karamanos s kojom još nema djece. Obožava čitati poeziju i povijest.
"To me opušta", rekao je AFP-u. "Dolazim s juga Patagonije, gdje svijet počinje i gdje se susreću svaka priča i mašta".
Njegov otac Luis Borić kazao je prije nekoliko mjeseci da mu je sin politički orijentiran od rane mladosti. Na zidove svoje sobe pisao je poruke poput "Budimo realni, učinimo nemoguće".
"On želi stvarnu promjenu u društvu. Želi eliminirati svaku nepravdu", rekao je 75-godišnji Luis.