Među ključnim poglavljima u pregovorima s EU-om je i poglavlje o sudstvu i temeljnim ljudskim pravima. Jedan od najznačajnijih pokazatelja razvijenog civiliziranog društva jest briga za osobe s invaliditetom. EU od Hrvatske očekuje još mnogo na tom području, ocjena je Human Rights Watcha
U posljednjih nekoliko godina na polju ljudskih prava Hrvatska je napravila značajan pomak, zbog čega svakako zaslužuje pohvale. Međutim, od 2007. godine do danas EU Hrvatskoj neprekidno šalje kritike koje se odnose na problem 'deinstitucionalizacije' osoba s intelektualnim ili mentalnim poteškoćama. Vijeće UN-a za ljudska prava ovaj je mjesec upitalo Hrvatsku zašto nema pomaka oko ispunjavanja prava ovih osoba u pogledu ostvarivanja njihove integracije u zajednici. Iskustvo je pokazalo da osobe s intelektualnim poteškoćama imaju daleko kvalitetniji život ukoliko žive u zajednici.
Amanda McRae iz Human Rights Watcha, u tekstu objavljenom na stranici Europeanvoice.com navodi da je prilikom posjeta Hrvatskoj prošle godine bila upoznata s dva slučaja. Prvi je Goran, tridesetogodišnjak s intelektualnim poteškoćama, koji je još kao dijete smješten u instituciju. Nikad nije upoznao svoju obitelj, nikad nije pohađao školu ili imao posao. Nikad nije sam odlučio kada će se istuširati ili što će jesti za doručak. Svoju sobu dijeli s još dvanaest ljudi.
Drugi slučaj sasvim je oprečan Goranovom. Radi se o Milici koja također ima intelektualne poteškoće. Ali Milica živi u stanu sa svojim suprugom, sama kupuje, kuha, plaća račune te vodi aktivan društveni život. Milica je živjela u instituciji dvadeset godina, a danas vodi život poput svih ostalih.
Više od 900 ljudi s mentalnim ili intelektualnim poteškoćama živi u institucijama, a taj broj se i dalje povećava, što znači da jedan od pet stotina Hrvata živi u instituciji. Dakle, Goran je pravilo, dok je Milica još uvijek iznimka u hrvatskom slučaju.
Hrvatska se obvezala 2006. godine EU-u da će 'deinstitucionalizirati' osobe s mentalnim poteškoćama, no zasad je sve ostalo samo na usvajanju tog plana.
Hrvatska je, naime, u određenom smislu prema broju potpisanih dokumenata ispred EU-a te je, za razliku od EU-a, jedna od potpisnica (štoviše, jedna od prvih) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. U tom pogledu, jednom kad Hrvatska postane članica EU-a, svakako može biti uzor ostalim državama.
