N1 je doznao nove informacije iz iskaza bivšeg direktora Ine koji je optužen u vezi s muljažama s plinom vrijednim 160 milijuna eura.
N1 je objavio dijelove iskaza Damira Škugora, bivšeg direktora Ine, koji je zajedno s još šest optuženika i jednom tvrtkom optužen za malverzacije s jeftinim plinom, čime je Ina oštećena za više od 160 milijuna eura.
Tko su ostali optuženi?
Osim Damira Škugora, optužnica uključuje njegovog oca Danu, bivšeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josipa Šurjaka, njegovog poslovnog partnera Gorana Husića, bivšu direktoricu Plinare istočne Slavonije Mariju Ratkić, direktora tvrtke EVN Croatia Plin Vladu Mandića te bivšeg rukovoditelja Prodaje plina i energije Ine, Stjepana Leku, koji je bio Škugorov zamjenik.
Optuženi su zbog preprodaje plina kupljenog od Ine po deseterostruko višim cijenama, što uključuje kaznena djela poput zločinačkog udruženja, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju unutar zločinačkog udruženja, pomaganja u tim djelima i pranja novca.
Marija Ratkić, bivša direktorica Plinare istočne Slavonije (PIS), kroz koju je jeftini plin bio preprodavan, već je priznala da je sve radila po nalogu Damira Škugora, koji je bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora PIS-a.
vezane vijesti
Škugor odbacuje optužbe
Škugor negira krivnju, tvrdeći da je imao pravo prodavati plin PIS-u te da nije morao znati hoće li ga PIS dalje preprodavati. Prema USKOK-u, to je bio jedan od načina za ilegalnu zaradu na jeftinom plinu iz Ine. Naime, PIS, kao dobavljač za kućanstva u Slavoniji, imao je ugovor s Inom za plin po cijeni od 19,8 eura po kilovatsatu.
Međutim, kako optužnica navodi, taj plin je završavao u tvrtki OMS-Upravljanje, koju su prema tvrdnjama USKOK-a vodili Škugorovi suradnici. Plin je potom preprodavan po tržišnim cijenama, pri čemu su ostvarivali značajnu zaradu koju su međusobno dijelili.
U svojoj obrani, Škugor je objasnio da je na funkciji direktora Plina i Energije bio od 1. listopada 2019. te je pojasnio način ugovaranja i poslovanja u Ini, uključujući zahtjeve kupaca za kupnju plina.
Cijena plina
"Kupci su sami birali žele li fiksnu ili varijabilnu cijenu", kazao je, dodajući da su u proces isporuke i prodaje bili uključeni svi relevantni odjeli Ine – pravni, financijski i prodajni.
"Kupci su nam govorili koje količine plina im trebaju i koju vrstu cijene preferiraju. Na temelju tih zahtjeva, u Plinu i Energiji bismo analizirali burzovne indekse na dan upita i, na tu burzovnu cijenu, dodavali troškove transporta, marže i druge naknade. Tako bi se zaključivala pozicija s fiksnom cijenom."
Škugor je naveo da Ina u većini ugovora, 95 do 98 posto, koristi fiksne cijene, neovisno o tome radi li se o krajnjim kupcima ili opskrbljivačima. Posebno je naglasio da je u doba pandemije, zbog tih fiksnih cijena, Ina ostvarivala značajnu dobit jer su fiksne cijene bile 20 eura/MWh, dok je tržišna cijena pala na 5 eura/MWh.
Ključni aspekt obrane
"Postoje standardizirani ugovori o prodaji plina. Zaključenje ugovora moguće je tek kada svi parametri budu zadovoljeni", rekao je istražiteljima.
Ipak, ključan detalj njegove obrane, prema kojem on kao direktor u Ini nije znao kome kupac dalje prodaje plin, istražitelji nisu prihvatili, jer posjeduju i druge dokaze.
Škugor je također izjavio: "Ina nije znala da PIS prodaje plin OMS-Upravljanju. Dobavljač plina, prema važećim propisima, ne smije niti zna kome kupac dalje prodaje plin."
Naglasio je da Ina nije imala uvid u to na koji način kupci formiraju cijene za svoje poslovne partnere te da je špekulativna prodaja plina u Ini zabranjena.
O novcu na očevom računu
O novcu na očevom računu Škugor je dodatno pojasnio da Ina posluje s fiksnim troškovima proizvodnje i prodaje te da se prilikom prodaje plina po fiksnoj cijeni marža Ine automatski zaključava.
Na kraju, osvrnuo se na optužbe u vezi sa 72 milijuna eura pronađenih na računu njegova oca. Istaknuo je da njegov otac nema nikakve veze s poslovima u Ini te da se cijeli život bavio poljoprivredom i turizmom, što objašnjava novac na računu.
