Znamo kako se ponaša hrvatska vruća desnica: kada je HDZ na vlasti, ne smetaju je ni izručivanje Hrvata u Haag ni koalicija sa SDSS-om niti priznavanje manjinskih prava i evropskih integracija, no kada je SDP na vlasti, ulice i mediji lako se pune gnjevnim desničarima. Njihovi glasnogovornici iz Sanaderovog vremena ispali su iz igre čim se HDZ dočepao vlasti. A kakva je politička budućnost Željke Markić?
Bivši predsjednik HDZ-a Ivo Sanader polako tone u zaborav; Nadan Vidošević mu je, najviše zbog prepariranja polarnog medvjeda i mošusnog goveda, oduzeo prednost koju je imao u crnim kronikama, no ti su prvaci nacionalne i ekonomske desnice donedavno krojili kapu svima. A ako se vratimo još malo u prošlost, vidjet ćemo da je u vrijeme Račanove vlade HDZ bio radikalno desna, nacionalistička stranka, bliska današnjim pozicijama o pravima manjina. Homoseksualci tada nisu bili u fokusu, pa su Srbi stoga imali još veću važnost nego što je imaju danas. No ni za Račanove vlade HDZ nije bio sam, nego je slijedio ideološki ritam manjih organizacija i udruga – sitnih pravaških stranaka te udruga dragovoljaca i invalida Domovinskog rata. Ali kada mu je desna politika donijela vlast, Ivo Sanader je krenuo u suradnju sa SDSS-om, glavnom strankom srpske manjine, ostavivši prirodne političke saveznike s desnice toliko daleko iza sebe da su od šoka neki čak ušli u SDP.
Povijest se zna ponoviti, pa se tako može pomisliti da živimo kratki zvjezdani trenutak slave Željke Markić, koja će za nekoliko godina biti važna koliko su Mirko Čondić i Luka Podrug bili važni u doba Sanaderove vlade, kada se čak i Vladimir Šeks, izgleda, bojao vođinog pogleda. No situacija nije ista kao za vrijeme Račana. Recimo, u fotelji predsjednika danas sjedi Ivo Josipović, koji se probudio tek krajem proteklog tjedna, a ne Stipe Mesić, koji je znao kako se boriti protiv HDZ-ovaca jer je bio jedan od njih. Tužno, ali istinito - ljevica ne može u svojim redovima naći igrača koji bi zamijenio Mesića.
Karamarko out - Markić in?
Također, HDZ je nakon odlaska Sanadera proživljavao agoniju pod veoma blijedim vodstvom Jadranke Kosor, pa se pobjeda Karamarka nad njom ne može uspoređivati s dramatičnom pobjedom kakvu su Sanader, Šeks i Glavaš odnijeli nad Ivićem Pašalićem (mislim da više nitko ne vjeruje da su ti izbori u HDZ-u bili sasvim pošteni). Naime mediji su od Ivića Pašalića napravili svemoćno čudovište, čineći mu popriličnu uslugu stalnim demoniziranjem, pa se njegov pad činio poput pada nekog titana. Jadranke Kosor se pak nije bojao nitko, pa je Karamarko u startu imao teži zadatak od Sanadera u formiranju liderske persone; puno bi mu lakše bilo da je vlastoručno porazio Sanadera. No nije sve u okolnostima, ima nešto i u sposobnostima. Sanader je, navodno uz golemu pomoć savjetnika za odnose s javnošću, uspješno gradio imidž zamjenskog oca stranci koja je tražila novog Tuđmana, a Karamarko na tom polju nije napravio ništa. Možda se HDZ i umorio od traženja novog Tuđmana, ali Karamarko nije krenuo ni u tom niti u bilo kojem drugom suvislom pravcu vođenja temeljno populističke stranke. Sadašnji predsjednik HDZ-a, zaključujem, nema sanaderovskih sposobnosti potrebnih da se odglumi Tuđman ili bilo koja druga iskoristiva uloga.
A onda je došla Željka Markić. Ova nova zvijezda za naše je političke standarde prilično artikulirana, smirena i u nastupu zapravo kultivirana (bez obzira koliko njezinu ideologiju smatrao nekulturnom), a o korištenju medija mogla bi držati predavanja liderima HDZ-a, SDP-a i HNS-a. Po zaleđu i jeziku ona je sličnija Sanaderu iz postračanovskog razdoblja nego Čondiću, Podrugu i drugim starim liderima vruće desnice. Ta liječnica, novinarka, aktivistica, humanitarka i bivša predsjednica izborno neuspješnog Hrasta samom svojom pojavom ističe manjak Karamarkovih političkih vještina, pa se sada on, premda je lider najveće opozicijske stranke, doima kao ideološka potrošna roba. Još malo pa će ga proglasiti Mesićevom podvalom HDZ-u.
Potrošeni HDZ: Kaptol bez političkog posrednika
I Sanader i Čondić su u Račanovo doba bili uspješniji u formuliranju radikalne ideologije nego što je to danas Karamarko, pa me zbilja intrigira politička perspektiva Željke Markić. Naime crkveni i ostali šefovi desnice očito su povjerovali i anketama i svojim očima te su zaključili da HDZ nije garancija poraza 'crvenih'. Napregnuli su mozak, zasukali rukave i smislili efektnu strategiju radikaliziranja biračkog tijela, nalik onoj kojom je George Bush svojedobno dobivao izbore u SAD-u. Karamarko ih samo slijedi, svjestan da oni traže moć koja bi mogla pripadati njemu. Doduše, radikalizacija je najbolji motivator izlaska na izbore za obje strane, pa će možda i SDP profitirati od vjerojatnog uspjeha referenduma o braku i frke koja će se još razviti oko manjinskih prava (osobito ćirilice). Mnogi ljevičari i centristi, kojima je ova vlada izbila iz ruku razloge za izlazak na izbore, mogli bi juriti na birališta iz pukog straha da desničari, nakon što su uvodno referendumski poljubili homoseksualce, a potom ćirilički zagrlili Srbe, ne počnu i radikalnijim činovima pokazivati svim manjinama koliko drže do kršćanske ljubavi za čovjeka.
SDP i društvo, s druge strane, nisu shvatili ozbiljno ni svoju vlast ni zakone ove države, niti su shvatili da ne smiju prepustiti politički teren katoličkim udrugama i ograncima HDZ-a, pa Željka Markić, kako sada stvari stoje, nije bez dugoročne političke perspektive. Iza nje očito stoji Katolička crkva, što znači da HDZ više ne kontrolira Kaptol, a najveći je uspjeh projekta Markić u tome što je sada nemoguće boriti se protiv ideja ove liderice a da joj se ne radi besplatna reklama. Karamarko se stoga vjerojatno brine neće li, zapadne li ga uskoro vlast – biti figura u rukama prve potpredsjednice Vlade Željke Markić, i neće li možda u nekom trenutku HDZ odlučiti da je on novi Pašalić, a da bi ona mogla biti novi Sanader?
