Istraživanja rejtinga stranaka i koalicija koje su najavile izlazak na izbore za Europski parlament poklapaju se u prognozama za 10 od ukupno 12 hrvatskih mandata: HDZ-u ide pet mandata, SDP-u tri, a Živom zidu i Amsterdamskoj koaliciji po jedan mandat. Za preostala dva mandata predviđanja se razlikuju. Prema Crobarometru, za ta dva mandata borili bi se HDZ, Bandić Milan 365, Most, Živi zid i START, dok bi prema CRO Demoskopu 11. mandat osvojio Most, a 12. nije definiran.

Mimo SDP-a i Amsterdamske koalicije, kao 'stare garde' kojoj novi jurišnici odriču ljevičarstvo, neke šanse za osvajanje mandata na tom spektru ima, po anketama, još samo START pod predsjedanjem Dalije Orešković. No u samo mjesec dana ta stranka pala je s 4,6 na 3,4 posto podrške na CRO Demoskopu. U međuvremenu, Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno (1,8 posto potpore), iznijela je u javnost neugodne detalje iz razgovora o potencijalnoj koaliciji koji nisu urodili plodom.

Sudjelovanje na izborima potvrdila je i stranka Možemo!, nastala na temeljima platforme Zagreb je naš!, s ciljem širenja na ostatak Hrvatske. Možemo! priprema koaliciju s Novom ljevicom i ORaH-om, a izgledno je da će im se pridružiti i Radnička fronta, što bi značilo da se ponovno okuplja kandidacijska lista s lokalnih izbora 2017. godine, koju je predvodio Tomislav Tomašević. Tada su završili na šestom mjestu, ostavivši daleko iza sebe Most i Živi zid, čije bi birače sada mogao privući i sudac Mislav Kolakušić kao 'borac protiv korupcije' bez ideološkog predznaka.

Problem br. 1: Poistovjećuju se stranački programi i individualna uvjerenja

U različitim varijantama opcija na lijevom spektru, analitičar Ivan Rimac razaznaje lijevi centar i nešto radikalniju ljevicu, iako se ne može govoriti o lijevom ekstremizmu onako kako je to moguće na desnici.

'Kod takvih stranaka, naravno, postoje nijanse koje mogu ometati ujedinjenje. Što je stranka manja, to je teže postići sporazum jer se radi gotovo o poistovjećivanju stranačkih i individualnih interesa i programa. Upravo u toj sferi leži i problem: kod manjih stranaka teško je prepoznati što je stranački program, a što individualno uvjerenje nekakvog lidera', napominje Rimac, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Izbori su za manje od tri mjeseca, no neke stranke još uvijek nisu izašle u javnost s programskim smjernicama, dok njihovi predsjednici djeluju po principu 'moje ime - moj program'. To znači, upozorava analitičar, da u stranci ne postoji kritična masa koja bi korigirala ponašanje lidera i navela ga da u svojoj pregovaračkoj poziciji slijedi načela i interes stranke, a ne nekakav svoj tvrdoglav stav o tome kako se ponašati u pregovorima.

Koliko iznošenje detalja iz propalih pregovora, ili jalovih razgovora, šteti uključenim strankama, poput Pametnog i START-a?

'Teško je reći. Pokazalo se da je Pametno stranka koja relativno teško pronalazi zajednički jezik s drugim opcijama i u tom smislu oni pokušavaju sačuvati svoj dignitet, identitet i pristup, ali u politici uvijek postoji nešto što se zove realnost, determinirana u prvom redu time koliko je oportuno ući u nekakvu koaliciju i tako se dovesti u poziciju koja vjerojatno jest ultimativni cilj svih stranaka: dolazak na vlast ili barem bliže vlasti. Dakle, ako ste isključivi, teško možete računati da ćete samo svojom individualnom pozicijom doći u priliku participirati u vlasti zato što se osvojili adekvatan broj mandata. Naravno, u koaliciji možete i izgubiti nešto od vlastitog identiteta, a ako je taj identitet građen samo na opoziciji prema drugima, a ne na nekakvim realnim pozitivnim određenjima programa, postoji ozbiljna opasnost da nikada ne uđete ni u jednu koaliciju', navodi Rimac.

Nije, međutim, sasvim jasno radi li se u slučaju stranke Pametno o isključivosti ili principijelnosti, barem kada je u pitanju prekid s Amsterdamskom koalicijom zbog IDS-ovog europarlamentarca Ivana Jakovčića, kojeg je Živi zid prijavio Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) zbog sumnji u korupciju. Analitičar ocjenjuje da je, bez obzira na taj slučaj, problem Pametnog u tome što se cijela stranka poistovjećuje s jednim ili dvoje političara, dok Dalija Orešković, unatoč tome što je START zasad one woman show, još uvijek pliva na hypeu nove potencijalne opcije i ima priliku premijerno se testirati na izborima u samostalnom nastupu, za razliku od većine drugih koji su već iskusili mišljenje javnosti na nekakvim prethodnim izborima.

Potencijalni izborni uspjeh ne jamči, naravno, da će neka politička opcija i opstati na sceni, što je vidljivo iz sudbine Hrvatskih laburista i ORaH-a, trećeplasiranih na izborima za Europski parlament 2013. i 2014. godine.

Zbunjeni glasači

Ivan Rimac podsjeća na analizu prof. Ivana Šibera o tzv. promišljenim glasačima, koji unutar svog ideološkog opredjeljenja biraju stranku što im u tom trenutku najviše odgovora ili vjeruju da bi najviše mogla postići u izbornom procesu. U takvoj situaciji dio glasača prebacuje se s jedne na drugu stranku, o čemu svjedoče međusobno uvjetovane stranačke oscilacije.

'U tom kontekstu će i ovo što sada imamo s koalicijama na ljevici ovisiti u prvom redu o dijelu nezadovoljnih birača ljevice, dok će vrlo loša aktualna pozicija SDP-a pomoći rastu alternativa na ljevici. Da, sigurno je da će ovo biti relativno dobra ponuda na ljevici, iako je problem upravo u tome što nemamo profilirane stranke, već samo pojedince koji su istaknuti u pojedinim političkim opcijama, tako da još uvijek nismo sigurni koliko će ta raznolikost nominalnih imena političkih stranaka, uz relativno neprofilirane političke programe, doprinositi šansama ljevice, a koliko će samo zbunjivati glasače', kaže Rimac.

Koalicijska potentnost

Koalicijskom potencijalu na ljevici ipak svjedoči skupina oko platforme Zagreb je naš!, s čije se kandidacijske liste u Gradsku skupštinu, četvrti i odbore prije dvije godine otisnuo cijeli niz vijećnika s konkretnim programima i zacrtanim projektima, pa i prvim konkretnim rezultatima.

'Opcija oko stranke Možemo! pokazala je izvjesnu potentnost, pogotovo o Zagrebu, a jedini njihov problem je u tome što nemaju nastup u ostalim dijelovima Hrvatske. Hoće li ove doslovno mikro stranke to obogatiti, barem organizacijski, teško je reći upravo zato što te stranke ne mogu donijeti nikakve velike glasove ni sredstva za kampanju. Pitanje je koliko Možemo! dobiva u tom dealu, a ostale stranke ulaze u prostor zajedničkog nastupa i dobivanja prilike za eventualno budžetsko financiranje i preživljavanje', ocjenjuje analitičar.

Na izborima će, ipak, sudjelovati i Radnička fronta, odakle su za tportal potvrdili da pregovori o potencijalnoj koaliciji još uvijek traju, ali nisu htjeli identificirati sugovornike. Radnička fronta bori se protiv kapitalizma, za 'demokratski socijalizam 21. stoljeća'.

'To je legalno i legitimno, baš kao što je bilo legitimno i u slučaju niza drugih stranaka na europskim izborima, od Piratske stranke do raznih euroskeptičnih opcija. Jednostavno, to je iznošenje stavova koji su i u Europskom parlamentu realan odraz palete razmišljanja unutar Europske unije', kaže Rimac, dodajući da nije u pitanju nikakva ekstremna ljevica.

'Mislim da ova naša ljevica, bez obzira na načelni ekstremizam, nema tu snagu i te krajnosti u političkim stavovima kakve ima desnica, koja je u nekim svojim dijelovima vrlo bliska restituciji, barem ideja, iz Drugog svjetskog rata. Tu se po nomenklaturi može govoriti o vrlo ekstremnim stavovima. S druge strane, ljevica, bez obzira na sve njezine nijanse, vrlo rijetko nastupa u revolucionarnom smislu kakav smo imali do 90-ih. Bez obzira na deklarirane stavove protiv kapitalizma, oni još uvijek pripadaju gotovo u sferu socijaldemokracije. Radikalnu ljevicu prepoznali biste po tome da u programu ima izričito nacionalizaciju, nasilne postupke preuzimanja imovine itd.', upućuje profesor.

Činjenicu da se Radnička fronta zalaže za društveno vlasništvo i društvenu proizvodnju koju organiziraju radnici - 'proizvodnju kojoj cilj nije jurnjava za privatnim profitom, već zadovoljavanje društvenih, moralno važnih potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, prehrana' - komentira opaskom da u Hrvatskoj imamo vlasništvo države nad velikim dijelom resursa.

'Kad govorite o društvenom vlasništvu, gotovo da biste deetatizirali državu, a ne uveli komunizam, tako da s te strane to ne izgleda previše radikalno u onom smislu u kojem bismo to prepoznali iz onih bivših sustava', zaključuje Rimac.

U svakom slučaju, klijanje lijevo-liberalnih izdanaka na razvalinama SDP-a i bujanje lijevih političkih mladica odvija se u sjeni razvoja scenarija za predsjedničke, a potom i parlamentarne izbore.

Europski izbori kao 'distancirani instrument odlučivanja' još uvijek nisu zadobili toliku emocionalnu snagu da bi kod glasača probudili jak interes izlaska na izbore, pa se na koncu to svede samo na disciplinirane članove velikih stranaka, upozorava Rimac. Tome, uostalom, svjedoče i podaci o izlaznosti na dosadašnjim izborima za EU parlament u Hrvatskoj, koji se vrte oko 20 i 25 posto. Možemo li očekivati da ovaj put to bude znatno više?

'Nažalost ne, jer je izvještavanje o ulozi Europske unije u našem svakodnevnom životu prilično netočno. Praktički kroz medije ne možemo doznati kakvi mehanizmi odlučivanja ni kakvi mehanizmi rada postoje unutar tijela Europske komisije, tj. europske administracije općenito. Dakle, s te strane građani doživljavaju europsku administraciju kao svojevrsno nadtijelo koje povremeno dijeli packe, slično kao što je to međunarodna zajednica dijelila packe u vrijeme Domovinskog rata, a ne kao strukturu u kojoj Hrvatska participira i može utjecati na donošenje odluka. Upravo zbog toga ti izbori ne izgledaju kao nešto što pripada građanima, već nešto što je izvanjsko', objašnjava Rimac.