Tek nešto više od mjesec dana dijeli nas od kalendarskog proljeća. Čeka li nas još koji osobito hladni val idućih tjedana?

Sredinu veljače obilježava anticiklona, ništa netipično za ovaj dio godine. Početkom idućeg tjedna bit će tek malo hladnije, pa opet toplije, neke će već dobrano podsjećati na relativno skori dolazak proljeća, ali prema trenutno dostupnim prognozama, taj dojam krajem veljače i početkom ožujka mogao bi umanjiti ili čak promijeniti dolazak znatno hladnijeg zraka. Iako je uglavnom blaga, baš kako se i očekivalo, s tek kraćim prodorima hladnoće, ne mogu još reći da je zima potpuno gotova.

Topla zima ublažila je energetsku krizu, no kako će je pamtiti meteorolozi?

Vjerujem upravo po tome, po iznimno visokoj temperaturi zraka, osobito oko prijelaza iz stare godine u novu. U veljači smo, istina, imali period hladnoće zbog koje su na snazi, sasvim opravdano, bila i upozorenja na hladni val koji može djelovati na zdravlje. Primjerice, neki dani veljače u Dubrovniku, promatrajući srednju dnevnu temperaturu zraka, bili su relativno ekstremno hladni, minimalna temperatura bila je oko nule, a maksimalna oko 5, 6, 7; to su vrijednosti koje našim kontinentalcima na prvu ne djeluju posebno ‘ledeno’, no mjerenja nam govore da je takva hladnoća u veljači na obali na jugu naše zemlje zapravo rijetka, iako nije nezapamćena, jer bila je i -5, ali rijetko, jednom, dvaput u 100 godina. Inače, prosinac 2022. imao je ocjenu ‘vrlo toplog’ i ‘ekstremno toplog’ mjeseca na svim postajama, a siječanj 2023. ‘toplog’ u pravilu na moru i ‘vrlo toplog’ na kopnu. Zbog toga će cijela zima biti blaga.

Istovremeno jug Turske danima oko potresa bio je okovan hladnoćom, a Australija bilježi jedno od najhladnijih ljeta. Brinu li vas fenomeni El Nino i La Nina?

Prognostičare vrijeme ne brine u klasičnom smislu; mi brinemo o vremenu. Nas brine 'prognozljivost' vremena. U tom poslu prognoze, koji se sastoji od analize sinoptičke situacije, pretpostavljanja najizglednijeg razvoja vremena i interpretacije rezultata, uvijek tražimo dodatne informacije koje bi mogle umanjiti nepouzdanosti u našim predviđanjima. Periodične i kvaziperiodične pojave u sustavu atmosfere i oceana mogu dobro poslužiti u tome, pa tako i praćenje faza oscilacije temperature površine mora u ekvatorskom dijelu Tihog oceana (ENSO), koja ima toplu, El Nino, i hladnu, La Nina, fazu. Utjecaj te oscilacije s drugog kraja svijeta prenosi se kroz atmosferu, osobito je jak na području Sjeverne i Južne Amerike, a mjerljiv je i na području Europe. Prema istraživanjima hrvatskih geofizičara I geofizičarki, utjecaj se može primijetiti čak i kod nas, što je vrlo zanimljiva tema istraživanja, ta telekonekcija, a osim toga i pokazatelj da je sustav atmosfere i oceana vrlo povezan čak i na ogromnom udaljenostima. Međutim jačina te veze, konkretna jačina utjecaja na vrijeme, iako mjerljiva u nekim elementima, kod nas je vrlo slaba i u pravilu su uobičajene nepouzdanosti u numeričkim izračunima u prognozi za 10-ak dana veće od tih 'dalekih' utjecaja u Hrvatskoj.

Ove zime rasle su tratinčice i ljubičice, propupala je vinova loza... Hoće li biti posljedica za poljoprivredu, usjeve, prekida li se biološki ciklus nekih sorti?

To je iznimno široko područje, a ono što znam paušalno - jer to je specijalnost agrometeorologa, a ja sam sinoptičar – i ono što mogu reći jest da je nakon vrlo toplog početka godine jako dobro došla hladnoća u smislu zaustavljanja vegetacije. Najvjerojatnije je da će uz blagu zimu vegetacija i ove godine općenito ranije krenuti, ali situacija nije tako nepovoljna kao što se to činilo u siječnju, prije zahladnjenja početkom veljače. Različite sorte vrlo različito reagiraju na toplinu, pa posljedice ovise o tome koje su vrste, odnosno sorte u pitanju. Voćke drugačije reagiraju od žitarica, klijanje drugačije reagira od cvatnje. To je fascinantno područje znanosti, agrometeorologija, često premalo zapažena, vrlo zanimljiva i silno kompleksna s direktnim utjecajem na proizvodnju hrane.

S ekstremnim vremenskim pojavama raste i interes za vremensku prognozu. Kako se vaša struka nosi s tim, kakav je interes studenata PMF-a za meteorologiju?

I sinoptičari i klimatolozi u Hrvatskoj su geofizičari. Interesa studenata u pravilu nije nikada nedostajalo, a nadam se da će tako i ostati jer je ovo lijep i potreban posao. Ali interes varira od godine do godine. U pravilu govorimo o studiju meteorologije i fizičke oceanografije na Geofizičkom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. Studenti koji završe taj smjer u principu imaju dosta dobre temelje i mnogi prelaze u druge srodne sektore, s boljim primanjima nego u meteorologiji. To je stvarni problem, jer meteorolozi u Hrvatskoj su velikim dijelom državni ili javni službenici, s jasno propisanim koeficijentima, koji ne odgovaraju nužno njihovim vještinama ili složenosti poslova, a lagano se prebacuju u sektore informatike ili čak financija.

Što tamo rade?

Svašta. Programiraju, analiziraju, primjerice hoće li banka uvesti određenju liniju kreditiranja, analiziraju tržišta. To je zapravo dobrim dijelom data science. Tijekom studija i u poslu radimo analizu geofizičkih signala, a to se može zamijeniti ekonomskim signalima, kao što su plaće, zaduženost, inflacija. Matematičke metode već imate razvijene, znate to programirati i interpretirati, kao i statistiku. Inače, što se tiče same struke, vještine geofizičara, meteorologa, nisu nužno vještine koje ljudi možda očekuju. Pogotovo oni koji su izloženi dalekom zapadnom utjecaju, gdje su 'prognostičari' često samo prezenteri, gdje postoji distinkcija između onoga tko je izradio prognozu i onoga tko je prezentira. U Hrvatskoj su prezenteri manje-više svi magistri fizike i geofizike, nekad inženjeri geofizike ili doktori i doktorice znanosti iz područja prirodnih znanosti - fizike, ovisno tko je što završio. Dakle naši meteorolozi imaju takav akademski background da se mogu uz malo nadogradnje hvatati u koštac s vrlo apstraktnim temama. Kad govorimo o struci, osim u DHMZ-u, rade na fakultetima, u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, nekolicina ih je u HEP-u i MORH-u. Nekoliko javnih i nekoliko privatnih firmi također zapošljava meteorologe i oceanografe.

Odlaze li u inozemstvo?

Da, vrlo jednostavno odlaze, tamo su jako dobro prihvaćeni, a neki ostvare veoma zapažene karijere. Neki su od prvog dana studija htjeli otići u inozemstvo, a drugi odu i nakon što se zaposle u Hrvatskoj, nekad zbog karijere, nekad zbog zarade - kako bilo, geofizičara nema na našoj burzi rada. Možda ta informacija bude poticaj nekima koji razmišljaju o ovom poslu, jer je lijep, a zaposlenje se čini neupitno.

Kako izgleda vaš tipični radni rad, što vam je osobno najzanimljivije u poslu?

Ne postoji baš tipični radni dan, uvijek je zanimljivo i bar malo drugačije. Osim što je rad dinamičan, on je često timski, a dijelom individualan. Osim toga, vrijeme nikada nije isto: prevladavajući dojam može biti sličan, ali struktura atmosfere - uz toliku mogućnost izbora u parametrima - nikada neće biti ista. Svaka prognoza i svaki dan su malo drugačiji. Naravno, moramo to reducirati i dati jasnu informaciju o prevladavajućem vremenu na određenom području. Posao operativnih prognostičara u Zavodu je smjenski, pa možete biti slobodni na radni dan, ali ćete raditi vikendom ili blagdanom. Nekada smo na poslu osam sati, a nekada i po 16, ovisno o tome koju smjenu odrađujemo. Osim toga, mi u DHMZ-u imamo takav organizacijski pristup da se bavimo i operativnom prognozom i nekim dijelom struke, pa na neki način imamo specijalizacije. Netko se specijalizira za grmljavinske oluje ili vremenska upozorenja, netko za požare, netko za dugoročne prognoze vremena, ja se u principu bavim meteorološkim satelitima i informatičkim sustavom kojim se izrađuju prognoze.

Što to podrazumijeva?

Između ostalog, održavam sustav primanja satelitskih podataka za operativne potrebe. Ili, primjerice, radim na vizualizaciji i razvoju produkata iz kojih možemo jednostavnije i bolje koristiti satelite, tj. uočiti značajke vremena. Satelit kao takav skoro ništa ne 'vidi', senzor očita neku voltažu, napon, neki algoritam pretvori tu voltažu u neke brojeve, a neki drugi algoritam pretvori te brojeve u neku smisleniju vrijednost kao zračenje ili temperature, pa neki treći algoritam doda geografsku mrežu i pridruži vrijednosti točkama u prostoru. To je, recimo, ulaz. Što ćete vi raditi dalje, hoćete li to obojiti, koristiti uz dodatna modelska polja, klimatske podatke, nešto deseto da naglasite pojavu ili proces koji vas zanima - gdje je što - to je sada sve procesiranje satelitskih podataka.

Ljudi vas prepoznaju na ulici; zaustavljaju li vas, jesu li zabrinuti zbog topljenja ledenjaka u Alpama, presušivanja rijeka, iznenađujućih poplava u Europi...?

Prepoznaju, pozdrave, nekad pitaju, simpatično je to. Pitaju nekad i o klimi i kažem im da postoje moji vrijedni kolege klimatolozi koji se po cijene dane i noći bave klimatskim istraživanjima dok ja radim prognozu vremena. Oni su apsolutno relevantni za svaki razgovor na tu temu. Zato ne volim previše komentirati klimu, mogu samo reći da trebamo slušati njih. Kao građanin ponekad se i sam pitam zašto i kako to da još govorimo o upitnosti klimatskih promjena. To je besmisleno, toliko je pokazatelja da čovjek više nema riječi. Klimatske promjene se događaju. Možemo diskutirati o tome koliko će one biti jake, kako će se odraziti i koliko su ljudi utjecali na njih – po svemu što znamo, ljudska aktivnost je jako utjecala. Možemo razgovarati u kojem omjeru i koji ljudi, a to je već neko civilizacijsko, sociološko, društveno pitanje. Različiti ljudi utjecali su različitom mjerom i ta rasprava nas vodi u prošlost, a ja se želim baviti budućnosti. Znači, ostaje nam pitanje kako se mijenja – znamo da se atmosfera zagrijava, da je srednja površinska temperatura na Zemlji porasla i znamo da će nastaviti rasti, kao i temperatura oceana. Oceani su pohranjivali dio otpuštenog CO2, znamo da zbog toga imamo dodatne pojave kao što je kiseljenje oceana. Znamo da će se dizati razina mora, znamo da će atmosfera imati kapacitet da prima više vlage nešto što je to imala prije i ostaje ultimativno pitanje - kako će se te promjene odraziti na lokalnoj skali? Jer neće se posvuda isto odraziti.

Ponekad sa žalom gledam na prošlost i propuštene prilike da se pripremimo. S obzirom na to koliko dugo su prisutne ove projekcije klime, vrlo smo sporo kao društvo reagirali, ili nismo uopće, pa ćemo zato sad morati uložiti puno dodatnog rada i novca da mitigiramo predstojeće rizike. Volio bih u zajednici vidjeti odgovorno ponašanje u tom pogledu, primjerice kada se radi o gradnji, odabirima materijala, projektiranju naselja i gradova, nezanemarivanju različitih zelenih oaza, izbjegavanju toplinskih otoka, reguliranju visina novih obala, pristaništa brodova... To su sve koncepti koji su dosta dobro proučeni u literaturi, koje struka poznaje, ali čini mi se da prijelaz iz literature u našu stvarnost malo kasni. Možda ipak ubrza.