'Manifest Komunističke partije', poznat i pod imenom 'Komunistički manifest', objavljen je 21. veljače 1848. godine te je i danas temeljni tekst ekstremne ljevice, kako u zemljama totalitarističkih i autoritativnih režima poput Kine, Kube i Vijetnama, tako i u preostalim zemljama u kojima ta vrsta ljevice nastoji predstaviti alternativu postojećem poretku.

Neki stavovi koje savjetuje 'Manifest' trenutno su rašireni u kapitalističkim zemljama, a valja napomenuti da je većina suvremenih država provela neke od ideja za koje se on zalagao u svoje doba, poput progresivnog oporezivanja dohotka, uvođenja središnjih banaka, javnog školovanja za svu djecu u državnim školama i ukidanja dječjeg rada.

Međutim suvremeni dokumenti o ljudskim pravima, među kojima je i Europska konvencija o ljudskim pravima, smatraju pravo na vlasništvo i pravo na privatno poduzetništvo temeljnim slobodama na kojima počiva realizacija svih drugih sloboda i sama demokracija.

Bez obzira na pozamašne kritike, mnogi se slažu u mišljenju da je 'Komunistički manifest' jedan od najbolje pisanih političko-programatskih tekstova te je poprilično aktualan u današnjem vremenu neoliberalne globalizacije.

Temeljne odrednice i jasna obrazloženja

Katarina Peović Vuković, koja je uz knjigu 'Mediji i kultura. Ideologija medija nakon decentralizacije' objavila i naslov 'Marx u digitalnom dobu. Dijalektički materijalizam na vratima tehnologije' u razgovoru za tportal podsjeća kako 'Manifest Komunističke partije' nastaje kao Marxov i Engelsov zadatak da sastave osnovne programske točke Komunističke partije. Oni se tog zadatka hvataju nakon kongresa u Londonu, na kojem su ih za to delegirali, te nastaje teoretski, ali i praktičan rad.

'Bilo bi dobro kada bismo danas u Hrvatskoj imali takve intelektualce, organske intelektualce, kako ih je nazvao Antonio Gramsci, koji bi bili sposobni prevoditi kompleksne pojmove u jednostavne koncepte i tako omogućiti svima da se politički opismene i da razumiju svoju poziciju', smatra tportalova sugovornica, dodajući kako se u tom programatskom tekstu objavljenom 1848. godine neposredno prije izbijanja revolucije na jednostavan način obrazlažu temeljne odrednice kapitalizma i problemi s kapitalističkim oblikom proizvodnje. Pritom se 'Manifest', pojašnjava Peović Vuković, manje bavi predviđanjem i pravilima budućeg socijalističkog i komunističkog društva, a više jasnim obrazloženjem toga zašto je proleter eksploatiran u kapitalizmu.

'Danas, kada se šire floskule poput one o nepostojanju sukoba između rada i kapitala, izuzetno je važno vratiti se na ovaj jednostavan teorijski i praktični tekst koji tumači zašto takve floskule nemaju smisla. Takve 'opće istine' danas se moraju dovesti u pitanje, a djelo Karla Marxa i Friedricha Engelsa daje temelj za to. Što se tiče same obrazovne vrijednosti 'Manifesta' - to je izuzetno vrijedan dokument jer na jednostavan način tumači kompleksne izvode. 'Manifest' pokazuje kako je moguće da intelektualci 'prevode' neke teorijske koncepte u jednostavan i razumljiv jezik. Na taj način se omogućava to da se u politički život uključe radnici, siromašni, deprivilegirani', naglašava sugovornica, dodajući kako danas svi daju dijagnozu, ali nitko ne daje recept, a to je prema njezinim riječima djelomično tako zato što smo izgubili doticaj s revolucionarnom teorijom.

Marx je zapisao kako kapitalizam, ukoliko se želi održati, mora ući u svaki kutak planeta i podrediti je svojem načinu operiranja. Kada, prema Marxu, kapitalizam zavlada svim tržištima i postane globalan, ponestat će mu prostora za ekspanziju, nakon čega slijedi njegov konačni pad. Stoga nas je zanimalo je li on u pravu kad predviđa kolaps kapitalizma te postoji li alternativa postojećem sustavu?

Problemi tranzicije

'Što se tiče širenja kapitala na nova područja – kapital se mora širiti i to je njegov imperativ. Kapital nije, kako se pogrešno shvaća, suma novca koju netko ima, već je to ona suma koja se teži oploditi i zbilja se to, između ostalog, zbiva širenjem na druga geografska područja. Jugoistočna Europa je političko-ekonomski rezervoar za zemlje zapadne Europe – kapital se tu širi na nova tržišta. Kada iscrpi sve mogućnosti, kreće dalje. Kapital se ne širi samo geografski, već i na nova društvena područja, privatizirajući javne usluge poput zdravstva, školstva i socijalne brige', mišljenja je Peović Vuković, dodajući da Marx u svojem radu nije pomno izučio kako se zbiva tranzicija iz kapitalizma u komunizam i manje je davao upute za alternativnu ekonomiju socijalizma i komunizma te se njegovo djelo, pogotovo temeljna studija 'Kapital', više bavilo kritikom (kapitalističkog) načina proizvodnje i kritikom (kapitalističke) političke ekonomije.

Ipak, ističe tportalova sugovornica, Marx je dao neke upute za to kako može doći do tranzicije – jedan od temeljnih načina je konflikt do kojeg dolazi zbog razvoja kapitalizma.

Peović Vuković ističe da Marx i Engels u 'Manifestu' pišu kako moderno građansko društvo više nije u stanju obuzdati podzemne sile koje je samo prizvalo te kako su Marxa najviše kritizirali upravo zbog te neostvarene predikcije iako ona sadrži također vrijednu lekciju. Naime, Marx ne tvrdi da se povijest razvija pravolinijski i da jedno dovodi do drugog, već da postoji društvena dinamika u kojoj moderno građansko društvo i kapitalizam proizvode alate svoje destrukcije.

'U 'Manifestu' piše da buržoazija sama opskrbljuje proletarijat svojim elementima političkog i općeg obrazovanja, tj. daje mu u ruke oružje koje će on upotrijebiti protiv nje. Pitanje revolucionarnog potencijala alata koji proletarijat dobiva u ruke je kompleksno, no tehnologija je jedan od osnovnih elemenata takvog naoružavanja. Razvojem tehnologija, proizvodnih snaga one dolaze u konflikt s načinima proizvodnje, a rezultat takvog konflikta ne može se predvidjeti. Upravo se nalazimo u razdoblju u kojem tehnologije dolaze u konflikt s odnosima u proizvodnji – kapitalističkim odnosima. Recimo, to je očito na pitanju autorskih prava i tehnološke mogućnosti široke distribucije djela zaštićenih autorskim pravom. Odnosi u proizvodnji 'okivaju' (sputavaju) tehnologije i njihove mogućnosti što su u suprotnosti s glazbenom ili filmskom industrijom, koje 'skidanjem' glazbe i filmova trpe ogromne gubitke', analizira docentica na riječkom Filozofskom fakultetu, dajući pritom suvremene primjere.

'Drugi primjer je platformski kapitalizam – Uber je oruđe u rukama kapitala, ali i sustav koji može biti osnova za izgradnju nekomercijalnih platformi; Facebook je imao svojeg parnjaka u platformi FriendFeed; također imamo Airbnb, ali se pojavljuju i alternativni oblici poput Fairbnba za drugačije oblike turizma; veliki podaci (big data) koriste se u kapitalističkoj privredi, ali postoje i softveri za korištenje velikih podataka u planskoj privredi', kaže Peović Vuković.

Manifest i krivi ljudi

Neki pak tvrde kako na Marxu leži poveća intelektualna odgovornost jer neke političke aspekte svojeg djela nije opreznije promislio te kako su 'Manifest' najtemeljitije čitali krivi ljudi. S tom ocjenom tportalova sugovornica se ne slaže.

'Iako se marksizam ne može odvojiti od grupa i pokreta koji su prigrlili Marxov teorijski koncept, kao ni od vlada koje su se smatrale marksističkima (u drugoj polovici 20. stoljeća svaki je četvrti od deset stanovnika na Zemlji živio pod takvom vladom), činjenica je da Marx trpi kritiku zbog stvari nad kojima nije mogao imati kontrolu. Niti jedan realpostojeći socijalizam nije bio komunizam, a planirane tranzicije iz socijalizma u komunizam nisu imale konture koje je Marx postavio recimo u 'Kritici Gotskog programa' ili u rukopisu 'Grundrisse'. Marksizam-lenjinizam, koji je postavio politički temelj za komunističke poretke, 1930-ih doživljava teško zastranjenje i marksizma i materijalizma u obliku staljinizma. Tako da kada govorimo o neuspjesima Marxova programa, moramo reći da Marx niti je razradio detalje alternativne ekonomije, niti može biti odgovoran za povijesni razvoj svoje ideje', smatra dobra poznavateljica Marxova rada, ističući da 'Manifest' itekako ima svoju budućnost.

'Manifest' je, naglašava Peović Vuković, programatski tekst kojem će se trebati vratiti prije svega kako bismo shvatili zašto između kapitala i rada nužno postoji sukob, zašto klase postoje samo u obliku klasne borbe, kao i zašto kapitalizam proizvodi uvjete svoje destrukcije.

'Manifest' upozorava da je proletarijat nužan buržoaziji da vodi svoje borbe ('U svim tim borbama ona je prisiljena apelirati na proletarijat, oslanjati se na njegovu pomoć i tako ga uvlačiti u politički pokret.'), a proletarijat je i danas temeljni oslonac buržoaziji. Uberizacija privrede pokazuje da proletarijat promiče buržoaske ideje – fleksibilizacija rada omogućava buržoaziji da se odrekne odgovornosti, a radnik prigrljuje nestandardne oblike rada uz objašnjenje da je riječ o većoj 'slobodi'. Ti i drugi elaborati iz 'Manifesta' postat će izuzetno važni svima koji ne padaju na dominantne mitove o potrebi da se politika deideologizira, što je danas najopasnija ideološka manipulacija', zaključuje u razgovoru za tportal Katarina Peović Vuković.