Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi organizirao je u srijedu polusatni prosvjed zaposlenika "Čujete li našu šutnju?", u tišini ispred svojih ustanova diljem zemlje, želeći tako upozoriti na brojne probleme u sustavu poput potkapacitiranosti i loših radnih uvjeta.
Sindikat je, kako su istaknuli, prosvjed organizirao kao odgovor nadležnim institucijama za ignoriranje gorućih problema u sustavu i nespremnost da se sustav uredi na dobrobit radnika i korisnika.
"Današnji prosvjed odgovor je na šutnju resornog ministarstva u odnosu na naše zahtjeve od više od 20 godina u kontinuitetu gdje upozoravamo na iznimno loše radne uvjete", kazala je sindikalna povjerenica i članica Središnjeg odbora Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske Božena Horvat Alajbegović.
Ona je ispred podružnice centra za socijalnu skrb na Črnomercu podsjetila kako godinama upozoravaju nadležne institucije na nedovoljnu zaštitu zaposlenika, na probleme potkapacitiranosti sustava, loše radne uvjete, međuresorsku nekoordiniranost, prekomjerne ovlasti i pretjerano administriranje, probleme napredovanja stručnih radnika, centralizirano vođenje sustavom te problem nametnutog skrbništva.
Radi se, kaže, o jednoj od akcija koje sindikat organizira, a ukoliko zahtjevi ne budu usvojeni, otvorena je i mogućnost štrajka.
Nedostaje 1700 stručnih radnika
Horvat Alajbegović navela je da u sustavu socijalne skrbi u Hrvatskoj nedostaje 1700 stručnih radnika, od čega 700 socijalnih radnika u centrima za socijalnu skrb.
Nemaju, kaže, adekvatne prostore rada. Stoga traže da se žurno u lokalnim zajednicama izgrade namjenski prostori za djelovanje centara za socijalnu skrb kako bi na kvalitetan način mogli pružati usluge, odnosno jedan korisnik na jednog socijalnog radnika.
Od resornog ministarstva traže da se zakoni ne donose bez sudjelovanja onih koji ga provode u praksi.
"Imamo više od 150 javnih ovlasti i nadležni smo za poslove koji ne pripadaju našem sustavu", istaknula je Horvat Alajbegović, navodeći primjere poput prava na osobnu invalidninu, dodatak za pomoć i njegu, naknadu za zaposlenja, status roditelja njegovatelja. To su, kaže, prava koja proizlaze iz narušenog zdravstvenog stanja i trebali bi se ostvarivati u drugom sustavu.
Također, dodala je, stručni radnici centara opterećeni su administriranjem nauštrb savjetodavnog i pomagačkog rada, radi se preko normativa te se ne prate standardi EU.
Na odjelu za djecu jedan socijalni radnik ima sto obitelji na skrbi, a u Europi 20
"Na skrbi imamo 200 štićenika, to su osobe lišene poslovne sposobnosti, osobe koje ne mogu samostalno odlučivati, na odjelu za djecu imaju sto obitelji s teškim međusobnim i partnerskim odnosima dok u Europi kolege imaju 20 obitelji", navela je Horvat Alajbegović.
Iz Sindikata, nakon učestalih napada i prijetnji radnicima u sustavu socijalne skrbim izražavaju duboku zabrinutost za sigurnost zaposlenika. Pravodobni izostanak odgovornih na govor mržnje i poziva na linč socijalnih radnika polučio je, ističu, ogromnu i nenadoknadivu štetu svim radnicima u sustavu, a napadi i prijetnje postali su svakodnevnica.
"Ovaj puta odlučili promijeniti dosadašnji način upozoravanja i nećemo dozvoliti da se profesija socijalnog rada na ovaj način blati i degradira u društvu i prostoru", kazala je Horvat Alajbegović.
Svi rokovi su, kaže, već odavno prošli. "Pozivamo na odgovornost - profesionalnu, osobnu, građansku, ali i političku. To znači da je moraju preuzeti oni koji donose odluke, oni koji su kreatori politika i imaju sredstva u državnom proračunu", poručila je Horvat Alajbegović.
Polusatna šutnja i ispred đakovačkog Centra za socijalnu skrb
Prosvjedu pod nazivom "Čujete li našu šutnju?" ispred đakovačkog Centra za socijalnu skrb, u kojem se prije dvije godine dogodila tragedija u kojoj je dugogodišnji korisnik iz vatrenog oružja ubio dvoje djelatnika, pridružile su se 23 njegove djelatnice.
Nakon polusatne šutnje ispred đakovačkog Centra za socijalnu skrb, sindikalna povjerenica Glorija Odobašić pozvala je Vladu, mjerodavno ministarstvo i institucije na brže reagiranje u rješavanju problema s kojima se susreću socijalni radnici.
Upozorila je na manjak stručnjaka, neodgovarajuće uvjete rada, na potrebu boljeg Zakona o socijalnoj skrbi i Obiteljskog zakona.
Pozvala je mjerodavne da ne prepisuju tuđe zakone, nego da ih mijenjaju u skladu sa specifičnim okolnostima i situacijama na našem području.
