Kakav je Advent ove godine? Vrijedi li doći? Dva su to pitanja koja mi često postavljaju prijatelji iz Dalmacije u želji da nakon sezone, u kojoj su napunili račune, a prije odlaska na skijanje u BiH i Austriju, provedu par dana na Adventu koji je nekoliko godina zaredom proglašen najboljim u Europi.

Nemam pojma, bio je najčešći odgovor koji sam davao. Centar grada posljednjih godina u blagdansko vrijeme uglavnom sam izbjegavao, a kad bih se zatekao ondje, svaki put sam se osjećao kao u Makarskoj krajem srpnja. Gužva, gužva i još malo gužve.

To da se od debrecinke na podlozi od pirjanog kiselog kupusa, s čipsom od probranog ličkog krumpira i iznimnim dodirom beaujolais senfa napravi filozofija koju vam naplate 40-50 kuna, mogu razumjeti. Ali to da ima toliko gastro kužera koji će nakon prvoga zagriza reći da je riječ o nečem fantastičnom, uvijek mi je bilo teško probavljivo.

Iako je izvana sve blještalo, Advent je u pozadini već dug niz godina značio ćapavanje, grabež, kao klasična priča iz Hrvatske, o kojoj smo pisali prije šest godina i koja je iz godine u godinu samo eskalirala.

Stoga kada su urednici zatražili da obiđem Advent, Grinč u meni je negodovao iako me ustvari zanimalo kakav je prvi postbandićevski Advent na kojem su se prvi put kućice, kojih ima vidljivo manje, dodjeljivale po principu tko ponudi više - njegovo.

Za obilazak smo odabrali četvrtak kasno popodne i večer da provjerimo diše li grad blagdanskim duhom i izvan vikenda.

'Šalalalala, stiže Nova godina', treštalo je s kamiona koji je prolazeći kod HNK reklamirao skijanje u Kranjskoj Gori. Miris kobasica i ulja iz friteze, kao prijašnjih godina, više nećete osjetiti kod spomenute institucije. Zaputili smo se ciljano na Gornji grad jer ponuda u organizaciji TZ Grada Zagreba govorila je da se na Adventu pod lanternom može čuti ženski vokalni ansambl Čipkice. U polusatnoj turi na relaciji Kula Lotrščak-Vranicanijeva poljana-Park Grič Čipkice su pjevale božićne pjesme, a nažigač Tomislav Deak istovremeno je palio plinske svjetiljke.

Među pedesetak okupljenih uglavnom roditelja s djecom i starijih sugrađana zatječemo grupu od dvanaest ruskih turista. Stigli su iz Sankt Peterburga na četiri dana, a u planu im je obići i Plitvice i Trakošćan. Od Varje i Marine, koje su bile najraspoloženije za razgovor, doznajemo da su prvi put u Hrvatskoj, čule su puno o zagrebačkom Adventu i ostale su malo zatečene time da gužva nije onakva kakvu su očekivale, ali su zadovoljne jer se osjeća duh Božića.

Na turu ih je kao vodič dovela Samia Zitouni, a kaže da im je morala objasniti da Advent neće biti onakav kakav očekuju ponajviše zbog situacije s covidom. Upitani jesu li u Zagreb stigli baš na Advent ili, poput nekih drugih Rusa, dolaze i na cijepljenje, uglas odmah skaču i odgovaraju da cijepljenje nije razlog. Međutim malo kasnije ipak dolazimo do toga da su spojili ugodno s korisnim.

Dok Čipkice božićnim melodijama vraćaju mir i spokoj, kod Mjeseca postavljenog na Vranicanijevoj poljani s kulisom Zagreba u pozadini susrećemo Slovenke Melitu, Saru i Sandru. Tri Ljubljančanke prvi put su na zagrebačkom Adventu pa ga ne mogu usporediti s time kako je bilo nekad.

'Sviđa nam se, lijepo je uređeno, bolje nego u Ljubljani, i očekujemo da ćemo se ovih nekoliko dana dobro provesti', kazala nam je Melita namještajući se u najbolji položaj za fotografiju, a ona će, nema sumnje, završiti na nekoj od društvenih mreža.

Na Štrosu, kao i u Klovićevim dvorima, programa nije bilo, tek minglanje uz rakiju, kuhano vino i ostalu gastro ponudu. Zato se na Katarininom trgu pripremao Azil Jazz trio, a mi smo se spustili do Oktogona, ukrašenog jelkom napravljenom od plišanih medvjedića.

Kako je navedeno u programu TZ-a, nastupala je mlada i talentirana glazbenica na gitari. Ona je bila ondje, ali nije da ju se moglo slušati jer se baš u tom trenutku do nje snimao spot za TZ. Put nas je dalje odveo u kućicu Bolesne braće. Ove godine ugurali su se na sam ulaz kina Europa. Ugodna atmosfera, ali bez neke žiže, kakva je bila proteklih godina.

Općenito, atmosfera na cijelom potezu od Cvjetnog trga, kroz Bogovićevu i Gajevu, pa do Jelačić placa, bila je takva. Nije bilo gužve i naguravanja, tek oko Buldogove kućice u Petrićevoj DJ je pokušavao zagrijati okupljene. Na glavnom gradskom trgu uobičajena vreva, pozornicu je zauzeo Tango Rock s vremešnim sviračima koji nas vraćaju u neka davna vremena dok šezdesetak ljudi veselo cupka i snima. Veća je gužva oko kućica s kuhanim vinom nego na štandu Mosta, na kojem se prikupljaju potpisi za referendum protiv covid potvrda. Povremeno netko i svrati, ali prava špica je kod trometarskog polarnog medvjeda.

Svi se žele slikati s medvjedom u kojem je čovjek. Za fotkanje je predviđeno 20 kuna iako zapravo košta daj što daš. Nedaleko od njega namontirao se sveti Nikola. Malo se ljuljao, ali kako zainteresiranih za slikanje nije bilo, brzo je nestao. Osluškujući komentare okupljenih, moglo se čuti da je Nikola odabrao lošu poziciju i da u srazu s 'mečkom koja igra' nije imao šanse. Nešto bolje išlo je Djedu Mrazu kod Manduševca. Djedica je ponio stolicu da ne mora stajati. Puno je godina na leđima.

'Nemoj da snimaš', poručili su nam prodavači svjetlećih balona i ostalih šljaštećih rekvizita koji su letećom prodajom okupirali trg.

Posljednjih godina jedno od in mjesta Adventa bio je Europski trg. Ove godine ondje nema programa, iako je bilo nešto ljudi oko kućica. Djelovalo je pomalo deprimirajuće.

Tango Rock zamijenili su džezeri Three Colors of Jazz i Saša Nestorović. Za njih bi bilo puno primjerenije da su ih stavili u paviljon na Zrinjevcu koji je te večeri zjapio prazan. Jazz je uvijek za intimnije prostore i dojma smo da bi ih ljudi ondje bolje doživjeli.

Zrinjevac je tradicionalno lijepo uređen, a kako događanja nije bilo, osim toga odlučeno je da nema ni kućica, preostaje samo lagana šetnja s noge na nogu. Sudeći po komentarima na društvenim mrežama, ali i u razgovoru s ljudima, odustajanje od klizališta na Tomislavovu trgu jedna je od najvećih zamjerki novoj gradskoj vlasti. Opravdali su to iznimno visokom cijenom i nepostojanjem njegove isplative računice.

Na klupama zatječemo mladu obitelj Petrić. Dok djeca trčkaraju oko postavljenih skulptura klizača, pitamo ih nedostaje li im klizalište. Sliježu ramenima, pa uz obostrano pogledavanje kažu - možda. Dodaju da djecu vode na Šalatu i da bi možda za sljedeću godinu ondje trebalo osmisliti Advent na ledu pa bi tako valjda svi bili zadovoljni.

Put nas dalje vodi prema Fuliranju, ove godine preseljenom na terasu hotela Esplanade. Mnogi će reći da je Fuliranjem započeo zaokret u promišljanju Adventa dalje od kobasica i kuhanog vina.

Još od Tomićeve, u kojoj je sve počelo, pa do kasnijih selidbi na druge lokacije, pratio ih je hype, nudili su nešto drugačije, što u konkurenciji sa šatorom na Trgu nije bilo teško, a uz dobar PR priča je uspjela zaživjeti i održati se. Kod Esplanade vlada gužva na ulazu jer se traži covid potvrda, a gužva je i pred montažnim WC-ima. Dok DJ lagano vozi, zaključujemo da je terasa Oleander, jedna od onih s najljepšim pogledom u gradu, ostala bez njega te da je prostor s kućicama i binom, osim što je zatvorio pogled, u principu relativno skučen. No posjetiteljima Fuliranja ionako nije do pogleda, a gužva je poželjna.

Na kraju smo obišli dvije nove adventske lokacije. Peti kupe smjestio se na Trnjanskoj cesti, iza KD-a Lisinski, i zapravo nije trebao biti dio adventske priče. Naime na toj lokaciji trebao je krenuti novi istoimeni klub, ali kako su na snagu u studenom stigle covid mjere, otvaranje je prolongirano, kako nam je rekao Marin Viduka, bivši voditelj Jabuke, za veljaču ako to dozvoli situacija s koronavirusom.

'Tako smo odlučili napraviti Advent u dvorištu kluba. Dio ekipe s Europskog trga prebacio se ovdje, svaki dan je drugi DJ', pojasnio je Viduka.

Kao i na Fuliranju te na još nekim lokacijama, i ovdje je na ulazu potrebno pokazati covid potvrdu ili imati negativan test iako se radi o otvorenom, ali ograđenom prostoru.

'Nema to baš neke logike jer je prostor otvoren kao gradski trgovi, ali mjere su takve i moramo ih se pridržavati. Svjesni smo da nam je to oduzelo dio ljudi i zarade, ali nažalost, tako je', pojasnio je Viduka.

U nekoliko kućica u dvorištu velik je izbor vina i rakija, ali i talijanskih delikatesa.

Dvorište Akademije likovnih umjetnosti sve do pojave koronavirusa bilo je prostor izvan fokusa, a onda je pomoću ljetnih koncerata profilirano kao zapravo sjajno mjesto s velikim potencijalom. Od svih viđenih, dvorište ALU-a najbolje je osmišljen i uređen adventski prostor. Nažalost, četvrtak je bio dan pauze između niza koncerata koji se ondje održavaju, pa ni ljudi zapravo nije bilo da bi se moglo reći da ima minglanja.

Za šankom jedne od kućica, s medicom i vinom u rukama, razgovor o Adventu jučer, danas i sutra započinjemo sa Sarom Janković i Franom Futvićem. Sara konobari, a Fran joj pravi društvo. Nema gužve, DJ zadužen za atmosferu vrti disco-jazz-funk hitove iz vremena Jugoslavije. Nisam ih pitao, ali rekao bih da imaju dvadesetak godina.

'Ovo je najbolji prostor u gradu', gotovo uglas odgovaraju kad ih pitam kako im se čine ovogodišnje adventske lokacije.

'Čini mi se da je ove godine nekako tanko. Jasno je da je manje kućica, ali kao da je i manje ljudi. Možda je to zbog korone, možda nema turista kao prijašnjih godina, a možda ljudi nemaju toliko novca za trošenje', mišljenja je Fran.

Sara se ubacuje i dodaje da je dvorište ALU-a puno svaki vikend i kad je koncert.

'Preko tjedna znamo zatvoriti i prije ponoći jer ne bude baš puno ljudi osim ako nema koncerta. Kad je svirka, bude puno sve dok ne završi, a onda se naglo sve isprazni. Ljudi ciljano dođu, sutra valjda imaju obaveza, posao i tako to', mišljenja je Sara.

Pitam ih jesu li im prijašnji adventi bili bolji. Smiju se, a Sara dodaje da vjerojatno jesu za one koji su krali.

Za kraj kažu kako je ključ za to da stvari budu bolje više različitih događanja zbog koji će ljudi naći razlog za izlazak. Dobacujem da mladim ljudima za izlazak razlog nikad nije trebao. Opet se smiju. Oni ostaju, a mi odlazimo u noć. Ili, preciznije, u krpe. Jer sutra je novi radni dan.