Biluš je novinarima kazao da se odlično osjeća i da jedva čeka kad će moći početi izlaziti iz Doma.

- Primio sam na stotine poruka ohrabrenja i dobrih želja, pogotovo od mojih ragbijaša. Čast mi je što sam prvi Splićanin koji se cijepi. Nisam od onih, čekat ću, vidit ću... Nije me strah. Ja računam da ću bit, nakon drugog dijela cjepiva, u veljači miran! - kazao je i dodao da ne pamti kad je zadnji put imao temperaturu ili gripu, piše Slobodna Dalmacija.

Biluš je korisnik Doma devet godina, a ima sedamdeset godina više. Na pragu jubilarne osamdesete primio je cjepivo, prvu dozu od dvije.

79-godišnji Splićanin inače nije neki 'anonimac', jedan je od trofejnijih sportaša grada pdo Marjanom, i to iz redova legendarnog splitskog ragbi-kluba Nada, čiji je i današnji član, veteranske sekcije predvođene predsjednikom Sinišom Tartagliom.

Uoči "povijesnog" cijepljenja svome su članu zlatni veterani dali podršku.

Osim što u njemu kuca sportsko srce, u barba Zoranu Bilušu je i srce ratnika, jednog od onih koji su 1991. godine dragovoljno otišli u Domovinski rat. Tada je oslobođena Hrvatska, no za mnoge - pa tako i protagonista ove priče - nije prošlo bez posljedica. Zadobio je tjelesne ozljede, "zaradio" i PTSP, ali se svejedno dobro oporavio, te sad u zlatnim godinama uživa u životu punim plućima. O tome kako se, na neki način, i onda i sad našao "na prvoj crti", ispričao je za Slobodnu Dalmaciju.

- Bit ću vam iskren, odma san se prijavija za cijepljenje jer iman ogromno povjerenje u naš zdravstveni sustav i doktoricu koja ovo sve vodi. Hvala i našoj socijalnoj radnici Nanki koja me priporučila da se prvi, uz navodno još dvoje korisnika Doma, podvrgnem cijepljenju. Valjda je to učinila jer me smatra normalnim i, eto, komunikativnim čovikom koji je sposoban reć dvi-tri riči za novine - susretljiv je Biluš, koji uistinu i jest komunikacijski vješt i dovoljno strpljiv za otrpjeti kanonadu poziva koja ga je snašla uoči dana koji će, dakle, ostati upisan kao ključan ne samo za njegovu osobnu povijerst, nego i grad Split...

Pitali smo umirovljenog dragovoljca Domovinskog rata i osobnog referenta u poduzeću Tehničar - ima li podršku familije za ovaj pothvat kontra nesriknje korone?

- Iman dvi bivše žene i ukupno troje dice, i uživan njihovu podršku! - veselo će Biluš.

- Moran priznat da me u ovom novom režimu ponašanja u Domu na Zenti najviše pogađa šta ne smimo izać iz sobe! Imamo krasan vrt, ali na žalost nekoliko budala je bižalo priko ograde vanka, i zbog tih nekoliko budala svi mi normalni moramo ispaštat! Sva srića da iman lipu, jednokrevetnu sobu opremljenu televizijon, radijon i klimom, sa balkonom na zapadu, pa tako bar iman lipi pogled i kakvu-takvu zabavu dok traje izolacija. Znate, ja vam inače vodin aktivan život, sastajen se sa veteranima, dobar san i sa Labudašima (članovima jedriličarskog kluba Labud iz Splita, nap.a.), pa kod njih jednom sedmično imamo večere, igran i balote, vozin auto - do lani san vozija i motor - putujem... Tješin se da će sve bit opet lipo i dobro kad prođe ova nevolja. Fala Bogu da je došlo ovo cjepivo - kazuje Biluš.

Nije, veli, morao biti ni na kakvom specijalnom prehrambenom režimu prije cijepljenja, a vjeruje da ni nuspojava neće biti.

- Blagi san šećeraš, pa pazin na spizu. Ovdje u Domu je pristojna, ali isto je malo popravim voćem i dodacima koje naručin izvana. Nisu mi rekli da triban bilo šta posebno jist ili izbjeć.računa Izračuna san da sam do veljače siguran sto posto, jer ću drugu potrebnu dozu dobit već za tri tjedna. Ma, život je lip!