Na pitanje kako je moguće da se usred dana na javnom mjestu dogodi ubojstvo žene, Zec je kazala kako još ne znamo ništa o motivima počinitelja, a ono što znamo jest da je očito u Hrvatskoj femicid, odnosno ubojstvo žene postalo nešto svakodnevno.

"Mi imamo svakih par mjeseci ubojstvo žene na javnom mjestu i to na jedan stvarno grozan i mučan način, a što nam govori u prilog tome da žene nisu sigurne ni u privatnom, ni u javnom prostoru", rekla je riječka psihologinja.

Kako zaštititi žene i spriječiti takve događaje trebalo bi biti strateško promišljanje, upozorila je Zec, uz napomenu kako misli na sve građane i građanke, ali su žene ipak češće žrtve.

Lorena Zec naglasila je i kako se nada da će ovaj strašan događaj biti poziv vladajućima da naprave dobru analizu svih femicida koji se događaju, kao i ovog femicida te da donesu odluke i postupe odlučno.

"Moramo jasno govoriti protiv nasilja, to ne smije biti nešto što može samo proći ispod radara", upozorila je Zec.

U javnosti se o nasilju nad ženama obično postavljaju pitanja nakon što se takve stvari dogode. Zec je kazala i da se u udrugama civilnog društva koje s ebave ženama žrtvama nasilja često osjećaju kao hrčak koji se vrti u krug.

"Svaki dan svi skupa moramo raditi na prevenciji i javnoj osudi nasilja. Iako još uvijek ništa o ovom slučaju ne znamo, na društvenim mrežama već imamo hrpu komentara koji govore da je sigurno na neki način zaslužila...još uvijek se opravdavaju nasilnici, a osuđuju žrtve", upozorila je gošća Dnevnika Nove TV.

Lorena Zec apelirala je na sve građane da jako pažljivo govore o toj temi. Psihijatrijska dijagnoza koja se već širi po internetu, kako je naglasila, nije ni na koji način uzrok ni opravdanje za ubojstvo.

Svaka osoba preuzima odgovornost za sebe. Ako i dođe do toga da vidimo da je osoba imala problema s mentalnim zdravljem, moramo se zapitati zašto institucije nisu odradile svoj posao i zašto ta osoba nije dobila pomoć, naglasila je.

Trauma se može jako odraziti na život osobe nakon što su svjedočili kaznenom djelu, primjerice na svjedoke.

"Pitanje je hoće li naš sustav imati sluha za one koji su ovome svjedočili - kako svjedocima, tako i članovima obitelji. Ono što bi bilo odlično je da čitav sustav koji radi s ljudima bude informiran o traumi i posljedicama, kako bi pružili pomoć i očevicima djela", zaključila je Zec.