"Ključno je postaviti dobro organizirani sustav socijalne skrbi, s odgovarajućim kapacitetima, pri čemu prava i usluge moraju biti dostupne svima, uključujući i onima koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima. Naknade bi trebale osigurati značajnije smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz siromaštva, a u fokusu reforme trebaju biti građani korisnici sustava socijalne skrbi", navodi Šimonović Einwalter u komentarima na Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.

Pozdravila je pozitivne promjene koje se između ostalog, odnose na podršku osobama koje su pokrenule raskid ili druge postupke vezane uz ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju (pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, smještaj i pomoć u kući). Također, pozdravlja i povećanje osnovice za zajamčenu minimalnu naknadu osobama koje su potpuno nesposobne za rad, prepoznavanje mladih koji su odrasli bez roditeljske skrbi kao i značajno povećanje prekršajnih kazni pružateljima socijalnih usluga starijim osobama koji krše zakon.

Šimonović Einwalter smatra i, kako bi se Zakon u praksi mogao ispravno tumačiti i ujednačeno primjenjivati, važno je maksimalno precizno sročiti zakonske odredbe, kao i doraditi objašnjenje zakona, u kojem su odredbe sada samo prepričane.

"Potrebno je i pobrojati prava iz socijalne skrbi radi pravne sigurnosti, ali i njihove vidljivosti, posebice za same korisnike sustava", poručila je. Drži i da bi se novim Zakonom trebalo značajno rasteretiti zaposlene u centrima za socijalnu skrb te smanjiti broj javnih ovlasti za koje su odgovorni, posebno one koje nisu u najužoj vezi sa sustavom socijalne skrbi.

Napominjući kako trenutačno centri imaju oko 145 ovlasti, smatra da to dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika i neispunjavanje svrhe sustava. "Rasterećenje bi osiguralo pravodobnu i kvalitetnu zaštitu korisnika, odnosno prevenciju tragedija kakvima smo, nažalost, svjedočili", ističe pučka pravobraniteljica.

Na Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi dala je i niz drugih prijedloga, među kojima su uspostavljanje sustava mjerenja i praćenja energetskog siromaštva, definiranje tog pojma i prava povezanih s njim, povisivanje dohodovnog cenzusa za pomoć u kući, koji je sada prenizak zbog čega je ova socijalna usluga mnogima nedostupna, kao i obvezivanje velikih gradova i središta županija na financiranje socijalnih samoposluga. Uz to, potrebno je omogućiti status njegovatelja barem još i potomcima, bračnom ili izvanbračnom drugu starijih osoba koje se ne mogu više brinuti same o sebi.

"Ukoliko ovaj Zakon uistinu predvidi ukidanje obiteljskih domova, iznimno je važno u njemu navesti da imaju mogućost transformacije u ustanove socijalne skrbi i osigurati im sustavnu podršku i pomoć u tom procesu, jer će bez nje Hrvatska ostati bez značajnog broja relativno priuštivih smještajnih kapaciteta za starije i nemoćne, što će pogodovati ilegalnom tržištu smještaja, a pritom će se dio starijih, teško bolesnih osoba naći u situaciji da za njih nema priuštivog smještaja", ističe Šimonović Einwalter. Drži i da se kao beskućnike u definiciju trebaju uključiti i osobe u prenoćištima i organiziranom stanovanju.

"S obzirom na novinu koju Zakon donosi, odnosno osnivanje Zavoda za socijalni rad, posebno je važno detaljno ispitati moguće učinke centralizacije sustava i promjene statusa centara za socijalnu skrbi, kao i dodatno raspraviti ove prijedloge", smatra pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.