Poštovani gospodine gradonačelniče Baldasar,

uvijek sam mislio, kao što unatoč brojnim promjenama koje su se u ovih dvadeset i nešto godina dogodile, mislim i danas, da je Split jedan od najgradskijih gradova na prostoru bivše Jugoslavije. Svojim historijskim slobodarstvom, svojim stvaralaštvom u mnogim područjima ljudskog stvaranja, svojom gradskom energijom i svojom kritičnošću prema sebi i prema drugima nadilazio je i one koji su bili veći i moćniji od njega. Vjerovao sam da Vi pripadate grupi onih njegovih gradonačelnika koji razumiju veličinu svojeg grada.

Vaša izjava povodom uskraćivanja dozvole za javni nastup Gypsy Mambo Kočani orkestra temeljito je pokolebala takvu moju vjeru. I to ne zbog same uskrate dozvole, jer me to, na žalost, ne iznenađuje, već zbog Vašeg obrazloženja razloga za tu uskratu. Uostalom, Vaše je pravo da procjenjujete što je dobro a što nije dobro za Vaš grad, Vas i Vašu gradsku upravu te Vam ovo ne pišem zbog toga. Pišem Vam zbog toga što ste obrazlažući ovu zabranu, gospodine gradonačelniče, kako prenosi tportal, kazali sljedeće : „Glavni razlog zbog kojeg nismo dali dozvolu za nastup orkestra jeste naša zamisao da Božićni sajam na Rivi bude urbana manifestacija a ne nekakav palanački vašar (istakao M.P). Uostalom, oni su već nastupili na Rivi prošli tjedan tako da se ni u kojem slučaju ne može govoriti o nekakvoj netoleranciji.“

Na taj ste način svoju odluku obrazložili razlozima kulturalnorasističke prirode i progovorili jezikom kulturalnog rasizma kakvog smo se već navikli slušati od nekih od Vaših prethodnika. Za Vas su Romi, trubači, Makedonija bili dovoljni da ih proglasite neurbanim fenomenom i da ih proglasite palanačkim, vašarskim (za koje mnogi i ne znaju značenja ovih riječi ali znaju da označavaju nešto što nije naše, što je tamo njihovo i što je niže kulture).

To što Vi ne znate da je Gypsy Mambo Kočani orkestar jedan od vodećih makedonskih i balkanskih trubačkih romskih orkestara sa svjetskom reputacijom koji je po prvi put nastupio i Hrvatskoj prije šest godina u zagrebačkoj Tvornici kulture, jednom od, da upotrijebim Vaše riječi, najurbanijih mjesta u Zagrebu, to Vas ne oslobađa odgovornosti za korištenje jezika prema kojem širite kulturalnorasističke stereotipove i predrasude kojih je ionako previše u ovom društvu. To što Vi smatrate da trebate voditi računa o kulturološkim osjećajima većine svojih sugrađana, kako ih Vi precipirate ili kakvu percepciju proizvodi manjina utjecajnih, to Vam ne daje za pravo da ne voditi računa i o tome da te osjećaje Vi kao prvi čovjek jednog od najgradskijih gradova na prostoru bivše Jugoslavije, pjesme čijih muzičara su se slušale i slušaju u najrazličitijim svojim verzijama, diljem tog prostora, pretvarate u kulturološko rasistički jezik. Takav jezik se ne bi smio koristiti za govorenje ni o kome, a posebno ne o Romima i o Makedoncima.

Na kraju, gospodine gradonačelniče, dozvolite mi da Vam se obratim jezikom malomišćanskog pazara, koji nije moj materinji, zavičajni jezik ali jeste jezik mojeg uha i mojeg osjećaja za slobodu govorenja, i njime u nekoliko riječi izrazim svoje iskustvo u političkoj i nepolitičkoj komunikaciji: kad čovik mora pojist govno, nije najpreče posli toga isprat usta, već ne govorit