Tako nova kampanja francuske udruge Prava nepušača (Droits des non-fumeurs) prikazuje dvoje mladih, na koljenima, pred odraslim muškarcem u nedvosmislenoj pozi fellatija. Sa sitnom, ali esencijalnom razlikom - u ustima drže cigaretu. Ukratko, nova antipušačka kampanja ne povodi se više za onim ustaljenim sloganom 'pušenje škodi', već odašilje sasvim novu poruku koja bi se, prema slikama iz nove kampanje, mogla sumirati na sljedeći način: pušenje je podčinjenost.

Udruga u svom priopćenju detaljnije pojašnjava svoje namjere: 'Pušenje prvih cigareta često se promatra kao obred odrastanja, izraz emancipacije … kampanja želi obrnuti taj stav i pokazati da pušenje ne znači steći autoritet, već upravo suprotno, želi pokazati da je pušenje znak podčinjenosti i naivnosti: psihološka i fizička podčinjenost prema ovisničkoj drogi koja će im kontrolirati ponašanje, oštetiti tijelo i skupo ih stajati.'

Nadalje, objašnjavaju iz udruge brižnih nepušača, cilj je bio 'reagirati na beznadnu indiferenciju mladih spram uobičajenih antipušačkih slogana ... posljednjih 18 godina vodili smo kampanju mirnim sredstvima'. No, naglašavaju očajni građani okupljeni u udruzi, 'mladi se osjećaju nepobjedivo' te im nije preostalo ništa drugo nego posegnuti za manje časnim sredstvima uvjeravanja pa zaključuju: 'Seksualni aspekt očito ih dira mnogo više nego aspekt bolesti.' Kampanja, usmjerena na najmlađu skupinu pušača, strateški je postavljena na mjesta na kojima se okupljaju mladi.

Reakcije na kampanju, kao što su zasigurno i očekivali u udruzi, bile su snažne. No možda čak presnažne. Prema pisanju Libérationa, državna tajnica za obitelj Nadine Morano zatražila je zabranu kampanje smatrajući je 'posve neumjesnom' i tvrdeći da 'postoje drugi načini da se mladima objasni štetnost cigareta u doba kada se borimo protiv dječje pornografije'. Uz državnu osudu, uslijedile su i građanske. Udruga Francuske obitelji (Familles de France) govori o 'nerazumljivoj i ambivalentnoj poruci' te o 'ponižavanju mladih'. Feministica Florence Montreynaud, osnivačica međunarodne mreže za borbu protiv seksističkih reklama, smatra je 'prostom' te općenito smatra da se radi o regresivnoj kampanji, a na fotografijama prepoznaje 'banalizaciju muškog seksualnog nasilja'. Duhanska industrija pak govori o tome da su se odjednom našli 'asimilirani' s pedofilima.

Aktivna udruga nepušača je u međuvremenu izbacila novu videokampanju koju umjesto pornografskog obilježava jak antikorporativni naboj. Kratki video prikazuje korporativne menadžere koji razglabaju o tome kako se riješiti toksičnog otpada koji više ne mogu odlagati na napuštenim poljima zbog ekoloških udruga pa se dosjete da je najbolje rješenje, skoro pa u maniri novele Edgara Allana Poea 'Ukradeno pismo', da ga zapravo daju ljudima koji će ga polako i nesvjesno konzumirati. A koji je bolji put za to no duhanski proizvod?

Za udrugu čija je glavna kampanja očito na najboljem putu da je se ubrzo zabrani, a u međuvremenu ridikulizira, pitanje koje se može postaviti je sljedeće: je li kratkotrajni 'šok' bio vrijedan za udrugu čiji su rad uglavnom cijenili svi njeni aktualni i sve brojniji kritičari?