Sastavši se sa šefom Federalne migracijske službe Konstantinom Romodanovskim, Putin je predložio da se kršiteljima zakona o useljavanju zabrani ulazak u zemlju na pet do deset godina. No zasad nije jasno vidi li Putin jezgru problema u samim imigrantima (procjenjuje se da ih na teritoriju Ruske Federacije ima preko 10 milijuna), ili u organiziranom kriminalu koji te ljude doprema u Rusiju, pri čemu im često oduzima sva građanska, a često i temeljna ljudska prava, te ih životinjski izrabljuje na projektima (naprimjer, građevinskim), od kojih se neki u konačnici prikazuju kao rezultati novog ruskog razvoja.

Putin je izjavio da su sadašnje kazne za zapošljavanje ilegalaca vrlo blage. No Lenta primjećuje da aktualni ruski zakon već predviđa pet godina zatvora za dobavljanje radne snage putem ilegalne imigracije. Zašto se ne provodi učinkovito, nije jasno.

Putin ipak nije propustio povladiti osjećaju ugroženosti na kojem se napaja ruski nacionalizam, pa je povjerio medijima kako su mu 'neki prijatelji nedavno ispričali da zbog imigranta za vrijeme praznika u nekim krupnim gradovima ljudi nastoje ne izlaziti na ulicu'.

Nije, međutim, spomenuo drugu - mnogo konkretniju stranu te priče - a to je kada ruski MUP na tradicionalni, alkoholom zalijevan praznik mornarice u kolovozu putem medija savjetuje licima srednoazijske i kavkaske fizionomije da ne izlaze na ulicu.

Ilegalna imigracija u ruskome je društvu doista percipirana kao jedan od glavnih problema i izazova nakon raspada SSSR-a. No taj je problem mnogo kompleksniji i stvara etničke tenzije koje dovode do krvoprolića i nasumičnih napada na rasne manjine po ulicama ruskih gradova. S druge strane, etničke mafije i bande sa svojim uličnim djelovanjem (pljačka, dilanje narkotika itd.) također snose krivnju za loše stanje javne sigurnosti.

U europskom dijelu Rusije problem protuzakonite imigracije najviše je vezan uz došljake iz bivših kavkaskih sovjetskih republika (Azerbajdžan, Armenija, Gruzija, ali i građani s neprijavljenim boravištem s ruskog dijela Kavkaza…), te iz siromašnih republika srednje Azije poput Tadžikistana i Kirgistana. U azijskom dijelu Rusije, prvenstveno na Dalekom istoku, pojavio se i problem ilegalnih kineskih useljenika, što podgrijava teorije da će se na tim područjima prije ili kasnije razviti kineski nacionalizam i separatizam.

Na visoku kriminaliziranost društva u Rusiji snažno utječu i spomenute postsovjetske etničke/regionalne mafije. Osim kriminalaca, one iz popljačkanih tranzicijskih republika regrutiraju i novovjeke kmetove koje se na crno angažira u raznim poslovima u sivoj zoni ekonomije. Pritom često žive u neljudskim uvjetima, slabo su obrazovani, loše govore ruski i nisu integrirani u zajednicu. Osim što su žrtve skinheada i drugih huliganskih družina, nad njima se iživljava i policija, čiji predstavnici istovremeno imaju svoje prste u trgovini imigrantima.

Uzimajući u obzir višedesetljetno iskustvo uslijed kojeg su u Rusiji već napisani tomovi znanstvenih članaka, kao i umjetničkih djela, pitanje je namjerava ili Putin radi pokazivanja kažnjavati očajne ljude koji u nadi za boljim životom prelaze (državnu) granicu, ili će udariti na organizirani kriminal koji u samoj Rusiji, povezan s državnim strukturama, prelazi granicu zakona i pritom izrabljuje te iste imigrante, čije su ruke bez zaslužene naknade gradile i grade dobar dio, recimo, suvremene Moskve – od bauštele, do tržnica, parkova i komunalija.