Priopćenje prenosimo u cijelosti.

U predvečerje još jednih predsjedničkih izbora osjećamo se dužni otvoriti temu netransparentnosti financiranja izbornih kampanja u Republici Hrvatskoj.

Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, kao zakonski propis koji regulira navedenu problematiku sa svih svojih 47 članaka, predstavlja općenit i nedorečen zakon koji može egzistirati samo u rijetkim istinskim demokracijama, a Hrvatska nažalost nije jedna od njih.

Naravno da je jako naivno, da ne upotrijebimo neku težu riječ, očekivati da političke elite koje pišu i donose takve zakone na prvom mjestu imaju demokratska načela i širi društveni interes.

U lažnim demokracijama poput naše, izborne kampanje se nerijetko financiraju novcem sumnjiva porijekla, novcem tajkuna koji su svoje imetke stekli privatizacijama državnih tvrtki, stranih centara moći i kriminalnih organizacija. Znamo da, kad to kažemo, ne otkrivamo toplu vodu, ali osjetili smo potrebu da još jednom ukažemo na tu činjenicu koja neće nestati samo zato što je državne institucije ignoriraju.

Šutnja državnih institucija jedna je od rijetkih stvari u kojoj je ova država konzistentna od nastanka Hrvatske. Ta se šutnja prekine po potrebi, u svrhu obračuna s političkim protivnicima ili u svrhu privida vladavine prava za hrvatski puk.

Ali što drugo očekivati od države u kojoj i obnašatelji najviših državnih funkcija okreću glavu od očitih nezakonitosti i kriminala?
342107,101133,341867,341456
Podsjetit ćemo samo na jedan od mnogih primjera financiranja izbornih kampanja sumnjivim novcem, primjer društva DIOKI d. d., Zagreb u stečaju, donedavno jednog od najvećih izvoznika u Hrvatskoj koji je zahvaljujući upravo toj politici uništavanja hrvatske proizvodnje završio u stečaju i pridružio se velikom popisu uništenih tvrtki od 1990. naovamo.

Svima je poznato da je predsjednik Josipović dobio donaciju naše tvrtke u iznosu od 200.000 kuna za prošlu predsjedničku kampanju. Nakon presude bivšem premijeru Sanaderu za veleizdaju uz pomoć svjedoka pokajnika Roberta Ježića, bivšeg vlasnika naše tvrtke, predsjednik je obećao povrat tih sredstva, ako se pokaže da su ta sredstva stečena na nezakonit način. Vješta izjava vještog pravnika koji je znao da je jako teško dokazati da su baš ta sredstva stečena na nezakonit način. Činjenica da je Županijski sud u Zagrebu u presudi Ivi Sanaderu naložio Robertu Ježiću i društvu DIOKI HOLDING AG, Zug (društvo koje je imalo 75% vlasničkog udjela u društvu DIOKI d. d., Zagreb prije otvaranja stečaja) povrat iznosa od 5 milijuna eura kao dio iznosa mita koje je primio bivši premijer, našeg predsjednika previše ne dira jer je pravnički utvrdio kako je donaciju dobio od društva DIOKI d .d., Zagreb, a ne društva DIOKI HOLDING AG, Zug.

Čak i da povjerujemo u njegovu želju za poštovanjem zakona, a ne vjerujemo, predsjednik Josipović zaboravlja kako je DORH potvrdilo optužnicu protiv Ive Sanadera, Ivana Mravka i Roberta Ježića, a zbog Sanaderova poticanja Mravka da Ježićevim tvrtkama isplati pozajmicu od 15 milijuna kuna i prodaje struju po cijeni nižoj od tržišne.

Pustimo sad na stranu mogućnost dokazivanja da je upravo tih 200.000 kuna stečeno na nezakonit način, iza čega se predsjednik Josipović skriva, i upitajmo se koliko je moralno i etički zadržati ta sredstva? Mislim da se svi možemo složiti da u toj priči nema ni trunke istoga.

U istoj toj predsjedničkoj kampanji Robert Ježić je putem svoje tvrtke DIOKI d .d., u Zagrebu uplatio 300.000 kn predsjedničkom kandidatu HDZ-a, Andriji Hebrangu. Gospodin Hebrang je zanijekao primitak takve donacije i javno izjavio da zna samo za 100.000 kuna od te donacije. Treba imati na umu da je gospodin Hebrang, isto tako javno, priznao da ne govori uvijek istinu.

Danas taj isti HDZ, osuđen kao zločinačka organizaciju, putem gospodina Milijana Brkića poziva da se primaju donacije samo od strane uglednih i moralnih osoba, osoba koji nemaju nepodmirene obveze prema državi i svojim zaposlenicima.

Iako je pohvalan takav stav vrle oporbe, podsjećamo da je DIOKI d.d., Zagreb u vrijeme davanja donacija SDP-u i HDZ-u, bio prezadužen prema državi, vjerovnicima i radnicima i da tada to nije smetalo ni vlasti, ni opoziciji. Iako pozdravljamo taj zaokret u politici HDZ-a, moramo istaknuti kako je kršćanski i moralno tražiti ne samo oprost grijeha, nego i učiniti iskupljenje za počinjene grijehe. Iskupljenje bi bilo povrat svih sumnjivih sredstava iz ranijih kampanja, a ukoliko povrat nije moguć, doniranje u dobrotvorne svrhe.

Da priča tu ne bi završila, DIOKI d. d. Zagreb je uplatio dodatnih 100.000 kuna na račun SDP-a u petak prije drugog kruga prošlih predsjedničkih izbora u kojima je otpao predsjednički kandidat HDZ-a, a očito kako bi izjednačio donaciju ljevici s donacijom desnici. Lijepo odrađeno, u skladu s načinom na koji naša država funkcionira. Premijeru Milanoviću to također nije bilo sporno i nemoralno.

I dok ovo čitate, ponovno se na listama kandidata vrte sumnjive donacije, ponovno se traže načini da se sakriju određena sredstva od očiju javnosti, ponovno se zaobilazi demokracija u koju se svi odreda kunu, a sredstva oteta od radničkih usta ostaju i dalje u džepovima političara. A već sutra imamo priliku slušati licemjerne fraze poput 'neka institucije rade svoj posao', 'nova pravednost', 'demokracija' i slične opijate za široke mase.

I zato svim prevarenim hrvatskim građanima poručujemo: nemojte zatvarati oči, okretati glavu i biti naivni poput nas. Naučite iz naših pogrešaka i podignite svoj glas za bolje sutra, za svoju djecu, dok ne bude prekasno.