Zagrebački holding, megatvrtka čije je osnivanje potkraj 2006. obrazloženo 'namjerom uštede i racionalnog poslovanja', na Jadranu posjeduje nekretnine, vile, odmarališta i privatne plaže u vrijednosti od oko 2,5 milijardi kuna! S takvim nevjerojatnim kapitalom Holding godišnje stvara gubitke od čak sedam milijuna kuna! Da stvar bude gora, u razdoblju ekonomske krize Holding godišnje troši oko dva milijuna kuna na održavanje svojih nekretnina koje im nose gubitke.

Uz to, zgrade u kojima se odmaraju djeca osnovnih i srednjih škola, djeca branitelja i zaposlenici Zagrebačkog holdinga u vrlo su lošem stanju. Štoviše, neki objekti, poput hostela Loda u Skradinu kapaciteta 24 postelje, urušeni su i ne upotrebljavaju se još iz doba Domovinskog rata! 

Luksuz za gubitaše

Zagrebački holding i Grad Zagreb tako posjeduju oko 700.000 četvornih metara atraktivnog zemljišta u Crikvenici, Novom Vinodolskom, Lošinju, Dugoj uvali, Skradinu i Savudriji. U njima ima pravo na odmor svih 13.500 zaposlenih u Holdingu, a najmanje se 4000 njih koristi tom mogućnošću. Naime, to je ukupan broj zaposlenih u ZET-u i Gradskoj plinari, u dvije podružnice koja imaju vlastita odmarališta.

Novac koji se uglavnom u njih ulaže odnosi se na krpanje rupa u zidovima, održavanje sanitarnih čvorova i bojenje zidova. Zanimljivo je i da Zagrebački električni tramvaj, koji godišnje posluje s gubicima većima od 130 milijuna kuna, posjeduje vilu samo za svoje zaposlenike, vrijednu šest milijuna kuna, u Velom Lošinju.

Jedan ekonomski stručnjak, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da si jedno takvo poduzeće ne bi smjelo dopustiti posjedovanje luksuzne vile samo za svoje radnike.

(Ne)tržišne cijene

Stjepan Cerovski, voditelj Holdingove podružnice Vladimir Nazor, koja rukovodi sa sedam odmarališta (hostela) koja nisu smještena u Zagrebu, priznaje da bi se dio tih odmarališta isplatilo prodati.

'Novac od naplate smještaja dovoljan je samo za troškove režija. Za gubitak od sedam milijuna kuna godišnje uglavnom su zaslužna odmarališta. Prodati neka i uložiti novac u uređenje drugih objekata vjerojatno bi bio pametan potez', kaže Cerovski.

Naplaćivanje simboličnih iznosa za smještaj u odmaralištima Holdinga najoštrije osuđuje ekonomist Ljubo Jurčić, koji tvrdi da se svaki hostel mora podići na određeni nivo i naplaćivati po punoj cijeni.

'Tvrtka Vladimir Nazor, odnosno sva njihova odmarališta nisu socijalne ustanove! Ovakvo poslovanje stvara uvjete za maglovite poslove. Poslovanje mora biti transparentno, a neovisno o tome tko je vlasnik, usluga se mora naplatiti po punoj cijeni. Neka dio plaća korisnik, a dio Grad Zagreb. Važno je da odmarališta imaju nivo primjerice dvije ili tri zvjezdice, pa da se njihovo korištenje naplaćuje po tržišnoj cijeni', kaže Jurčić.

Državna odmarališta

Vrijednu imovinu u odmaralištima imaju i Hrvatske željeznice - jedan autokamp, nekoliko odmarališta i tri vile.

Odmarališta imaju i Hrvatske šume, Hrvatske vode, Narodne novine, Hrvatska lutrija i Hrvatska pošta, koja je dio svojih odmarališta dala na upravljanje sindikatima. Gotovo sva spomenuta odmarališta namijenjena su pretežno zaposlenicima tih tvrtki, a zbog niskih cijena smještaja i velikih troškova održavanja javna poduzeća na njima nemaju nikakvu zaradu.

Za razliku od njih, pravo tržišno upravljanje svojim odmaralištima uspostavila je Ina preko svoje zasebne tvrtke Hostin. Uredili su hotel i tri apartmanska naselja. Godišnje ostvaruju 80 tisuća noćenja, a dolaze im i inozemni gosti. Njihove cijene nisu sindikalne već tržišne.