'Upućeni hrvatski pederi, oni mojih godina i oni stariji, sigurno će se prisjetiti romana 'Chico' američkog pisca Jaya Greenea koji je 1994. preveo upravo – Predrag Raos. Autor opisuje mladog Portorikanca koji se bavio muškom prostitucijom s brojnim naturalističkim opisima spolnih odnosa.

U uvodu Raos piše: Heteroseksualci se prema homoseksualnoj manjini odnose različito. Neki – srećom, sve malobrojniji – sa starozavjetnom kamenobacačkom strašću; drugi sa salonskim gađenjem prema nečemu što 'ne bi oni nikad' – iako bi se onda, jednako opravdano, mogli gaditi i heteroseksualnih pripadnika suprotnoga, pa i vlastitoga spola – onih, naime, koji seksualno preferiraju nama posve nezanimljive osobe.

Na kraju Raos zaključuje:

Prosječni heteroseksualac, pročitavši ovu knjigu, mora ostati poražen otkrićem da u homo svijetu postoji čitav dijapazon hetero odnosa. Jer tu ima i silovanja i milovanja, incesta i preljuba, striptiza i prostitucije, seksualnog iskorištavanja, lirskih zanosa i slomljenih srdaca, dovoljno toga da nas navede na očitu - i baš stoga toli nevidljivu - misao da su homoseksualci (baš kao i Kinezi i crnci) prije svega ljudi, a tek u detalju sve ostalo. I tu se, zapravo, vjerojatno krije najveća vrijednost ove knjige. Jer ona u nama ne budi nekakvu patronizirajuću toleranciju prema ljudima drugih i drukčijih seksualnih sklonosti, nego svijest da i oni mogu biti dobri i zli, smiješni i uzvišeni, podli i tragični, da homoseksualnost ne dokida ni ljudske vrijednosti ni ljudske gadosti, da ne briše čovjeka kao moralno biće niti njegov sudbinski izbor između dobra i zla. Čitatelj koji otvori ovu knjigu, počet će je čitati vjerojatno zato da bi se upoznao sa životnom pričom jednog mladog homoseksualca. Ako je zatvori s uvjerenjem da je pročitao priču o tragediji jednog mladog čovjeka, tek tad ćemo moći reći da trud oko njezina izdavanja nije bio uzaludan.

'Dakle, Predraže… hvala ti na širenju 'pederske propagande' mnogo godina prije pojave 'zlog i demonskog gay lobija'', zaključuje Manzin.