Ivica Vrkić kaže da se strah nožem može rezati u prostorima osječke gradske uprave, da ga zaposlenici zovu u strahu, pod prijetnjama poput: 'Potpiši se za kandidaturu', 'S kim si jučer bio na kavi', 'Dobit ćeš dnevnicu ako odeš na prosvjed u Zagreb'... Kandidat koalicije SDP-HNS-HSU za osječkog gradonačelnika kaže želi otvoriti ta vrata, grad investitorima i idejama, iskoristiti prirodne potencijale iz okolice grada i ojačati prehrambenu privredu. U utrku je ušao na poziv HNS-ovca ministra Ivana Vrdoljaka, a u intervjuu za tportal ništa lijepo nije rekao o aktualnoj gradskoj vlasti HDSSB-a
Koliko je Ivan Vrkić svestran, ilustrira početak njegova životopisa objavljen na predizbornoj web stranici. 'Rođen je kao Ivan Vrkić. Diplomirao je (i to dva puta) kao Ivan Vrkić. Oženio se kao Ivan Vrkić. Knjige, pjesme i drame potpisao je kao Ivan Vrkić. Jednom riječju, službeno, on je – Ivan Vrkić. Unatoč tome, on je ipak – Ivica Vrkić. Tako ga zove supruga, tako ga znaju prijatelji, tako ga poznaje osječka i hrvatska javnost... Stoga, i u ovom životopisu govorimo o – Ivici Vrkiću. Ivica Vrkić profesor je filozofije i sociologije i diplomirani pravnik. On je pisac, političar i gospodarstvenik. On je Hrvat, Slavonac, Osječanin, ali i bivši Donjograđanin. On je brat (trostruki – jer ima tri sestre), suprug (jednostruki – ima samo jednu ženu), otac (dvostruki – jer ima kćer i sina) te trostruki mladi djed.'Tko je Ivica Vrkić?
Studirao je u Zagrebu, gdje se odmah dao u politiku i postao član predsjedništva omladinske organizacije za programe u kulturi. Već 1970. izabran je za predsjednika Saveza omladine Hrvatske i blisko surađivao sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom. Smijenjen je zajedno s tadašnjim hrvatskim političkim vodstvom na sastanku u Karađorđevu.
Bez posla, ali energičan, upisao je i diplomirao Pravni fakultet u Osijeku, a izvan države nije mogao jer su mu vlasti oduzele putovnicu, pa za sebe kaže da je tada bio 'državni neprijatelj'. Ipak, uspio se zaposliti u osječkom Građevinskom institutu.
Krajem 80-ih opet se politički aktivirao u Hrvatskoj narodnoj stranci, prijavljuje se u Hrvatsku vojsku u Osijeku gdje kao pomoćnik zapovjednika Operativne zone Osijek dobiva zaduženje za informativno-psihološku djelatnost. Po završetku rata predsjednik Franjo Tuđman, nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma u jesen 1996. godine, postavlja ga za Vladinog voditelja mirne reintegracije Podunavlja. Dvije godine kasnije ravna HRT-om, a nakon pobjede koalicije Ivice Račana na izborima, daje ostavku. Još je bio čelnik u kombinatu Belje, Glasu Slavonije i, najnovije, Tvornici ulja Čepin, kamo ga je postavila sadašnja vlada Zorana Milanovića.
Da, Osijek se danas, 2013. godine, nalazi u vrlo teškom ekonomskom, socijalnom i kulturnom položaju. Tu nema skrivanja i laganja! Osijek je danas ruina kojoj neće pomoći nikakva šminkanja i lažna predizborna glačanja onih koji misle kako se četverogodišnji nerad, šlamperaj i mazanje očiju može tek tako prikriti brzinskim asfaltiranjem staza gradskih parkova ili nogostupa, žurnim dovoženjem i usađivanjem travnatih staza i još bržom izgradnjom novih fontana. Osijeku i njegovim stanovnicima neće biti nimalo bolje ako mjesecima ranije pompozno najavljuju otvaranje 'regionalnog vinskog muzeja', koji su kasnije morali preimenovati u vinoteku.
Neumoljive brojke kažu kako je u ovom gradu u travnju 2011. godine, u vrijeme posljednjeg popisa stanovništva, živio točno 20.671 stanovnik manje nego koliko nas je bilo prilikom popisa 1991. godine. Ili, još konkretnije, 1991. godine u Osijeku, znači bez prigradskih naselja, živjelo je točno 104.775 Osječanki i Osječana. Deset godina poslije, prilikom popisa 2001. godine, bilo nas je 14 tisuća manje, odnosno 90.411, da bi posljednji popis iz travnja 2011. godine zabilježio 84.104 stanovnika gradskog naselja Osijek. Još gotovo šest tisuća manje naših sugrađana nego nas je bilo prije deset godina.
K tome, neslužbeni podaci govore o tome da se broj stvarnih stanovnika Osijeka opasno približava brojci i ispod 80 tisuća stanovnika. Ne vjerujem da je prava kuga kriva za toliko bijeg Osječana iz vlastita grada. Kriva je neka druga kuga koja je ovaj srednjoeuropski grad poharala zadnjih godina.
Što ćete vi napraviti da poboljšate situaciju izaberu li vas Osječani za novog gradonačelnika?
Otvorimo širom vrata ovoga grada. Vratimo u gradsko okrilje svu onu mladost i pamet koja je s ovih prostora pobjegla bukvalno trbuhom za kruhom. K tome, pustimo u grad i one koji nam nude razvoj, ulaganja, a time i nova radna mjesta. Jer grad koji se zatvara i politika koja stvara lažnu iluziju laže sama sebi, ali i svojim sugrađanima. Takav grad nema ne samo budućnosti, nego ni sadašnjosti.
Jedan od svjetski uglednih Osječana ne tako davno je istaknuo: 'Strahujem za budućnost grada koji ima bolju prošlost od sadašnjosti!' Ja ne želim da Osijek ostane izoliran jer sam uvjeren da nije 'okužen'. Isto sam tako uvjeren kako nam treba temeljito 'provjetravanje' i otvaranje svih osječkih gradskih vrata onima koji su dobronamjerni, koji svome gradu mogu pružiti znanje i ljubav i tako njegovu sadašnjost ipak učiniti boljom od prošlosti. Vjerujem da nas još uvijek ima dovoljno da odlučno savladamo današnju 'kugu' koja opasno koči razvoj ovoga grada.
U predizbornom programu spominjete 'ozbiljne investicije' koje namjeravate privući u grad. Zašto bi ti ozbiljni investitori ulagali u Osijek? Koje su to prednosti Osijeka pred drugim gradovima u regiji i kako ćete ih vi kao gradonačelnik iskoristiti?
Osijek nije tikva bez korijena i nije nastao posljednjih dvadesetak godina. Ovo je grad koji je okružen prirodnim potencijalima koje bi poželjele mnoge europske i svjetske urbane cjeline. Oko Osijeka se i danas, kao i prije stotinu i više godina, proizvode brojne sirovine potrebne ljudskoj prehrani. Ako su naši prethodnici s kraja 19. i početka 20. stoljeća, u uvjetima kada nisu imali vlastitu državu, nego su živjeli u okrilju Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije, znali iskoristiti te potencijale, ne vidim zašto mi danas ne bi valjano iskoristili te iste potencijale u vlastitoj državi koja će već sutra biti dijelom velike Europske unije. Dakle, valja iskoristiti prirodne potencijale poljoprivredne proizvodnje i kvalitetno ih pretočiti u prerađivačku prehrambenu industriju.
Treba samo umješno iskoristiti ono što imamo, a što Europi i svijetu danas i sutra toliko treba, a to je kvalitetna hrana. Treba nam potpora vlastite države koju je dosadašnja vlast sustavno odbijala vodeći se logikom 'što gore – to bolje', držeći vlastite građane u strahu stalno podgrijavajući gnjev prema nacionalnoj metropoli.
U vašoj dugoj političkoj karijeri bili ste i direktor HTV-a u tijekom vladavine HDZ-a, a sada ste na suprotnoj strani. Što je presudilo u toj promjeni boja? Hoće li vam znanja s prijašnjih funkcija koristiti u gradonačelničkom mandatu i kako?
Točno je da me na čelno mjesto HRT-a postavio tadašnji predsjednik Tuđman i vladajući HDZ. To nikada i nikome nisam nijekao. Najutjecajniju hrvatsku medijsku kuću vodio sam u prijelomnom razdoblju kada je uoči parlamentarnih izbora preminuo Tuđman i kada je nakon desetgodišnje vladavine HDZ-a vlast u državi preuzela koalicija na čelu s Račanovim SDP-om. Nijedna ozbiljnija politička stranka, ni tada pobijeđene ni pobjedničke, nisu imale primjedbi na ulogu HRT-a u tim događajima. Dapače, uloga HRT-a u tim važnim izborima ocijenjena je objektivnom. Na to sam silno ponosan. Isto tako sam ponosan na tadašnju odluku da čelno mjesto HRT-a prepustim političkim pobjednicima. Ne bi bilo logično da se grčevito držim pozicije na koju me postavila pobijeđena politička opcija. Ostao sam još neko vrijeme blizak HDZ-u, ali ubrzo sam napustio bilo kakvu stranačku povezanost. Tako je i danas.
Međutim, živ sam čovjek. Vidim, čujem i svakodnevno uočavam koliko je toga lošega u Osijeku, osječkoj vladajućoj političkoj opciji, u osječkom gospodarstvu, kulturi, sportu. Porazna je činjenica da gotovo nema segmenta društvene djelatnosti kojom se mi Osječani možemo ponositi u Hrvatskoj. Koče nas rigidni odnosi čije je kriterije kao svoj modus vivendi postavila trenutačno vladajuća garnitura. Stoga sam prihvatio poziv Ivana Vrdoljaka i HNS-a da krenem u ovu utakmicu. S tom se idejom suglasio SDP i HSU, a neposrednu potporu iskazao mi je i don Ivan Grubišić.
Još me više oduševljava činjenica da nam sada prilazi mnoštvo Osječana koji također nisu članovi nijedne političke stranke.
Ne štedite riječi kritike na račun trenutne gradske vlasti? Kako ocjenjujete rad gradske uprave posljednje četiri godine?
A kako biste vi ocijenili četverogodišnji rad ekipe koja tek zadnjih nekoliko mjeseci pokreće radove o kojima je pričala prije četiri godine. Ekipi kojoj su prvih tri i pol godine za sve loše u Osijeku najprije bili krivi njihovi gradski prethodnici, onda je dežurni krivac postao Sanader, potom Jadranka Kosor, a sada Zoran Milanović. Njima je uvijek kriv i odgovoran netko drugi, a oni su eto, jadni, nešto htjeli, ali nisu mogli.Pa tko još u ovome gradu može vjerovati takvim muljažama likova koje na okupu drži još jedino strah. Svakodnevno imam brojne pozive ljudi zaposlenih u gradskoj upravi i gradskim poduzećima. Ljudi su preplašeni silnim prijetnjama kojima su svakodnevno izloženi. 'Potpiši se za kandidaturu', 'S kim si jučer bio na kavi', 'Dobit ćeš dnevnicu ako odeš na prosvjed u Zagreb', 'Sutra da si došao na naš skup u tom i tom mjestu'... To je samo dio atmosfere koju ovih dana doživljavaju ti ljudi. Kažu kako se strah može nožem rezati u prostorima gradske uprave u Kuhačevoj ulici. I kako da onda, nakon svega, ocijenim rad dosadašnje gradske uprave?
