Bumerang koji dječak baca na početku filma 'Prometna renesansa Hrvatske' snimljenog 2007., vratio se, čini se, nakon osam godina naručitelju tadašnjem ministru prometa Božidaru Kalmetu i njegovu državnom tajniku Zdravku Livakoviću u obliku Uskokove istrage za korupciju. Osnovano se sumnja da je cijena od 612 tisuća kuna bila previsoka za 7,18 minuta filma koji nikad nije bio ni prikazan. Kalmeta se danas pravda da je posao proveden prema zakonu kako bi sve projekte koje je resorno Ministarstvo pokrenulo imali na jednom mjestu. Pogledavši sporni film, utvrdili smo, međutim, kako je ta evidencija ipak manjkava, jer preskače model prema kojemu je Račanova vlada započela izgradnju Dalmatine
'To je stara stvar, o tome se govorilo i istraživalo još prije četiri-pet godina i tada je sve bilo OK, a danas se provodi nova istraga. Ništa tu nije sporno: naručili smo od Fimi medije izradu tog filma da bismo na jednom mjestu i trajno imali evidentirane sve projekte koje je Ministarstvo realiziralo u višegodišnjem razdoblju. Nije filmom obuhvaćena samo cestogradnja, tu je i obnova Jadrolinijine flote, izgradnja luka i pristaništa, obnova željeznice, to je dokument vremena koji se može i danas prikazivati, a jednako tako se mogla napraviti i nekakva fotomonografija. U cijeni je bila samo izrada, ne i prikazivanje filma', izjavio je Božidar Kalmeta. Istaknuo je kako je posao proveden sukladno Zakonu o javnoj nabavi.
Za ovaj film prvi put smo čuli prilikom rasplitanja afere Fimi Media, a mediji su ga se domogli 2012. Vlasnica spomenute agencije Nevenka Jurak u svom je iskazu USKOK-u otkrila kako je tadašnje Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka taj film platilo, ali nikad nije potpisan ugovor o tome. A kao vrijeme dogovora navela je 2008., no film je snimljen izborne 2007. Budući da se 2008. spominje kao godina dovršetka brojnih ambicioznih projekata – od kojih mnogi godinama nakon toga nisu bili realizirani – ne stoji Kalmetino objašnjenje kao je film zapravo evidencija realiziranih projekata.
Cijeli ovaj dokumentacijsko-promidžbeni film počinje – mogli bismo reći vrlo znakovito - bumerangom koji dječak baca u nebo, a od kojeg poslije na karti Europe nastaje Hrvatska. Slijedi glas poznatog voditelja Duška Ćurlića koji izgovara sljedeće dvije rečenice: 'Ovo je Hrvatska, nova država nastala uz velike ratne žrtve. Odvažno je krenula u izgradnju i poboljšanje prometne infrastrukture.'
U promotivnom uratku istaknuto je kako Hrvatska ima izrazito povoljan geostrateški položaj pa se uz cestovnu infrastrukturu glorificiraju uspjesi i planovi HDZ-ove Vlade na čelu s Ivom Sanaderom u željezničkom, riječnom, morskom i zračnom prometu. Govori se o povećanju prometa te proširenju i rekonstrukciji hrvatskih luka, o obnovi Jadrolinijine flote te o izgradnji nizinske pruge Rijeka – Zagreb – Budimpešta uz europsku potporu. Najavljuje se i modernizacija Hrvatskih željeznica u koje vlada dr. Sanadera planira uložiti čak 17 milijardi kuna!
U filmu je dat i povijesni pregled stasanja naše prometne infrastrukture: sve je krenulo, rekli bismo kamen po kamen – sredinom prošlog stoljeća, kada je počela izgradnja Jadranske magistrale, pa je u prilog tome umontiran djelić arhivskog materijala s gradilišta prometnice uz jadransku obalu. Temelji za ozbiljnu prometnu renesansu udareni su, prema scenaristima tog filma, izgradnjom autoceste Zagreb – Karlovac. Istaknuto je kako je Hrvatska 1990. dočekala tek s 350 kilometara autocesta i poluautocesta i naglasili kako je to premalo. Snimke iz ratom pogođenih Šibenika i Dubrovnika korištene su kako bi se objasnilo privremeno zaustavljanje prometne renesanse.
Sve se ponovno pokreće 1996. uz napomenu da je Franjo Tuđman probijanjem tunela kroz Sveti Rok nastavio hrvatsku prometnu ekspanziju. Nakon toga munjevito stižemo do 2004. kada na scenu stupa dr. Ivo Sanader i njegovi te napori HDZ-ove vlade na prometnom povezivanju Hrvatske koje će nas na koncu odvesti u gospodarsko blagostanje.
Zanimljivo je kako u scenarij 'Prometne renesanse Hrvatske' nije stalo razdoblje Račanove vlade, od 2000. do 2004. kada je osmišljen model prema kojemu je pokrenuta gradnja autoceste Zagreb – Split.
Da je riječ više o promidžbi nego, kako tvrdi Kalmeta, o evidentiranju realiziranih projekata, svjedoče filmske minute posvećene preambicioznim najavama o projektima koji će biti dovršeni u 2008. Primjerice, jedan od spomenutih je autocesta do Ploča i Pelješki most. Dionica autoceste Vrgorac – čvor Ploče – Karamatići u promet je puštena tek 20. prosinca 2013., a izgradnja Pelješkog mosta, evo osam godina kasnije, još nije započeta.
Kalmeta tvrdi da 'Prometna renesansa Hrvatske' nije sporna, jer je realizacija filma išla preko javne nabave. Koliko je cijena od 612 tisuća kuna za taj filmić daleko (ili blizu) povoljnoj, najbolje govori usporedba koju je 2012. ponudio novinar Večernjeg lista Josip Bohutinski u svom tekstu. On je spomenutu cifru stavio u relaciju s troškovima izrade filmova poput 'Vještica iz Blaira', čija je proizvodnja stajala 22.000 dolara ili pak 'El Mariachija' koji je stajao 7.000 dolara. Valja, međutim, istaknuti kako su ti filmovi, za razliku od Kalmetina, u kinima zaradili stotine milijuna dolara.
