U razgovoru za tportal dr. Ivan Rimac kaže kako su aktualni događaji u Živom zidu nastavak previranja koja su započela još početkom godine, kad je jedna skupina optužila Ivana Pernara, Ivana Sinčića i uže rukovodstvo da su održali skupštinu bez ostalih članova i donijela odluke na štetu drugih članova. Ta je skupina prebrzo odustala od Živog zida, osnovala novu stranku i praktično nestala s političke scene.

'Problemi o kojima se danas piše bili su prisutni u Živom zidu i prije pola godine. Radi se o sukobu između onih koji su usmjereni na političke pozicije i dijela pokreta koji je aktivistički orijentiran. Ako je suditi po Pernaru, njegova skupina pripada skupini koja je iz Facebook prosvjeda izišla s izvjesnim iskustvom da je moguće manipulirati ljudima i određenim političkim idejama i porukama, ali tada nije imala suvislu organizaciju koja bi ih mogla podržati u osvajanju političkih pozicija. Priključivanjem akcijskom pokretu Živi zid oni su dobili akcijsku skupinu koja može skupiti dovoljan broj potpisa za kandidiranja na izborima, ali su dobili i skupinu koja nije sklona takvom vidu ponašanja kakav prakticiraju Pernar i njegova skupina te je došlo do razilaženja', procjenjuje dr. Rimac.

Budući da je Sinčić ipak personifikacija Živog zida, a uspio je u posljednjih pola godine podići popularnost stranke prema 10 posto, pitali smo dr. Rimca nije li njegovo uklanjanje s čelne pozicije samoubilački potez za tu stranku/pokret. Ljudi koji su izabrani u novo vodstvo posve su nepoznati široj hrvatskoj javnosti.

'Oni su nepoznati prije svega zato što je skupina oko Pernara sustavno radila na samopromociji i promociji vlastitih ciljeva i interesa jer su oni bili više usmjereni na osvajanje političkih pozicija, dok je ova druga skupina bila više aktivistički orijentirana i bavila se sprečavanjem deložacija. Moguće je da će ova akcijska skupina uspjeti izolirati Pernara, Sinčića i ljude oko njih, koji su praktično pokušali uzurpirati Živi zid za političke aktivnosti. Oni mogu naprosto ignorirati Sinčićevu i Pernarovu potrebu za skupljanje potpisa i time ih može onemogućiti da ostvaruju svoje ciljeve te za izbore mogu delegirati neke posve druge ljude. Sudeći prema tome kako je Sinčić dospio u žižu javnosti, nije pretjerano jasno da bi njegov odlazak bio pretjerani pad za Živi zid. Pada bi bilo jer je on najprepoznatljiviji u javnosti, ali nije potpuno jasno koliki bi taj pad bio jer se Živi zid hrani eskapizmom birača koji bježe od velikih stranaka', naglašava Rimac.

Procjenjuje da će se Sinčić i Pernar nastaviti boriti za Živi zid, ali da će sve na kraju rezultirati raspadom te stranke. Tko bi mogao profitirati od eventualnog raspada Živog zida, odnosno ovog kadrovskog rata u njihovim redovima?

'Dio ljudi bi se mogao vratiti Mostu sad kad je Most uspio relativno prevladati negativan imidž koji je imao dok je bio na vlasti. No Most ne može vratiti lijeve birače jer oni i dalje računaju da Most nije ispunio njihova očekivanja i bili bi skloniji Živom zidu. Međutim, ako se ŽZ raspadne, ti će birači tražiti neku drugu opciju – hoće li to biti tzv. Narodna fronta ili netko treći, ovisi o tome kako će neke od manjih stranaka krenuti s kampanjom. HDZ i SDP nemaju od toga koristi jer je skupina birača koja se formirala oko Živog zida i Mosta su glasači koji su htjeli pobjeći od dvije velike stranke, oni se njima neće vratiti i oni će prije apstinirati nego se vratiti velikim strankama', zaključio je Rimac.

U posljednjih 25 godina, u svim izbornim ciklusima bilo je pokušaja razbijanja rastućih stranaka od strane velikih igrača, uglavnom je bila riječ o HDZ-ovim tzv. spavačima koji bi se aktivirali pred same izbore, izazivali nered i osujećivali izborni uspjeh. Najveći utjecaj imali su tijekom 90-ih, kada su na udaru spavača stalno bili HSLS i HSP. U slučaju Živog zida, po mišljenju dr. Ivana Rimca, nije riječ o spavačima ni razbijanju stranke izvana nego unutarnjem sukobu dvije nepomirljive koncepcije – političke i aktivističke.