Ta mapa vodilja je u paralelnu stvarnost (prošlu i buduću, sadašnju i onu bolju), a baš je ovoga tjedna promovirana na kraju predstave ‘Skriveno blago Colentuma’, što su je pod vodstvom redatelja Sergeja Mioča odigrali murterski osmoškolci, članovi ‘Male škole kazališta’. I karta i osnovnoškolska glumačka družina tek su dio za hrvatske prilike nevjerojatno optimistične i smjele priče što se na našem otoku s najglasovitijim jadranskim arhipelagom zametnula 2005. godine, otkako je Martina Markov utemeljila Argonaute, nevladinu, nestranačku i neprofitnu organizaciju nastalu kao kao odgovor na žeđ za organizacijom civilnog društva, priča nam Luka Ježina

‘Tu na Murteru često se sjetim knjige Russella ConwellaAcres of Diamonds sazdane na istinitim pričama o tome kako se blago i sreća ne nalaze u dalekim planinama i udaljenim morima, već u našem stražnjem dvorištu, samo ih je potrebno otkriti i iskopati. Nema boljeg mjesta za potragu za blagom iz stražnjeg dvorišta od Murtera’, kaže Luka Ježina kojeg bi se u najkraćem moglo predstaviti kao – čovjeka za dodanu vrijednost. U Zagrebu je pohađao srednju školu, diplomirao na Ekonomskom fakultetu, kao čarobnjak marketinga radio u međunarodnoj agenciji za oglašavanje Saatchi&Saatchi, a onda se nakon dvanaest godina zagrebovanja vratio u rodni Murter.

‘Imao sam dojam kao da je netko pritisnuo pauzu. Oduševio me mir, zelenilo i plavetnilo prirode i kao nikad postao sam svjestan potencijala moga kraja. Imao sam zaista dojam kao do hodam po polju skrivenih bisera’, kaže mi Luka dok mi s Gradine pokazuje područje za koje je kao voditelj Argunautova Edukacijskog centra za održivi razvoj otoka i priobalja Šibensko-kninske županije sa suradnicima ispisivao, organizirao i provodio više od pedeset projekta i inicijativa za otkrivanje i brušenje dijamanata murterskoga kraja. Gradina i Colentum čiji se obrisi naziru uz pomoć spomenute karte, u srži su svakog od njih, a ta storija ne ide bez pomoći Kvinta, punim imenom Kvinto Petronije Valent Colentinac, po profesiji legionara, inače glavnog lika dječje predstave o skrivenom blagu koja se nastavlja na Argonautove dosadašnje uspješnice.

‘Radnja predstave ‘Skriveno blago Colentuma’ nastavlja se na radnju prethodne predstave ‘Mali kalafat’ i to nakon što Kvint ode u logor Burnum na obuku za rimskog legionara. Kvintovi prijatelji koji su ostali u Colentumu pokušavaju pronaći skriveno blago Colentuma. U prethodnoj predstavi Kvint je prevario gusare tako što im je ukrao njihovo vlastito blago i podvalio im ga kao blago Colentuma. Zbog toga Kvintovi prijatelji nisu sigurni da li blago postoji ili ne. Ali kako kruže intrigantne glasine, djeca se grupiraju u skupine te traže blago na različitim lokacijama (koje su ucrtane u turističkoj karti). Svađaju se i ne nalaze ništa. Na koncu, najmudrija od svih djevojčica, Kvintova najbolja prijateljica Gaja, shvaća da pravo blago Colentuma nije ni srebro, ni zlato, ni drago kamenje, već spomen na Colentum zapisan na Svitak. A taj spomen na njih same (spomen na Colentince i Colentum) tisućama godina kasnije ih čini besmrtnima. Svitak o kojem Gaja govori je zapravo suvremena turistička karta Colentuma u kojoj je zapisano ‘sve o Colentumu, njegovoj sudbini i njegovim stanovnicima’, a koju će moći čitati suvremeni Murterini i njihovi gosti’, priča mi Luka objašnjavajući crossover iliti po domaći prijelaz između svijeta mašte i stvarnosti što se večer prije dogodio u trenutku kad su mladi glumci gledateljima podijelili turističke karte. Ista je, kako na njoj piše,  izrađena u sklopu projekta ‘Arheološko blago Colentum 4’, a financiralo je Ministarstvo regionalnih razvoja i fondova EU.

Ako je Kvinto fikcija – Colentum je zbiljski da zbiljskiji ne može biti. Murter je bio nastanjen već u pretpovijesti, a Liburni i Rimljani koji su živjeli na otoku, ostavili su jasne tragove svoje nazočnosti, upravo u blizini današnjeg naselja Murtera nalazio se Colentum, liburnski i rimski grad

‘Colentum su utemeljili Liburni u 11. stoljeću prije Krista. Uz Iader (današnji Zadar) bio je najvažnija luka južne Liburnije, a u 1. stoljeću prije Krista transformiran je u rimski gradić. Njegovi ostaci, koje je već velikim dijelom pokrilo more, razasuti su po poluotoku Gradini, na sjevernoj strani uvale Hramine’, kaže mi Luka, a ja se prisjećam ne tako davne izjave šibenskog arheologa Željka Krnčevića o tome kako ‘Colentum uz dovoljna ulaganja može postati jedna od najvećih turističkih atrakcija Hrvatske’. Upravo na toj smjeloj, drugačijoj i humanijoj viziji i spoju arheologije i turizma rade Argonauti, korak po korak otkrivajući stari grad koji je nakon istraživanja iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća zaboravljen ležao pod morem, zemljom, makijom zapleten - u klupko 500 parcela i vlasničkih odnosa. Naime, Muzej grada Šibenika potaknut Krnčevićevom idejom i u suradnji s prof.dr. Brunom Kuntić iz Zagreba i dr.sci. Irenom Radić Rossi iz Zadra, potaknuo je organizaciju Arheološkog kampa u Murteru koji se već 4 godine održava Arheološkim odsjekom Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru i Odsjekom za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

‘Sve što radimo temeljimo na nalazima arheologa i drugih stručnjaka, koje smo ugostili u Međunarodnom arheološkom kampu i Međunarodnoj školi epigrafije. Oni su na terenu dokazali postojanje onog što Ptolomej zove ‘pólis kóllenton’. Grad je imao tipičnu antičku arhitekturu, kuće podignute na kat, cisterne za vodu, terme i uske ulice popločane kamenim pločama vrlo slične današnjim ulicama u starim dijelovima dalmatinskih gradova. Zanimljivo je da su arheolozi pronašli ostatke mozaika na svim nalazištima zbog čega su neki od njih Colentum prozvali gradom mozaika i freski, što govori i o razini luksuza’, kaže Luka pokazujući mi lokalitete na karti kad primijeti da ga zbog velike količine podataka ne stignem pratiti.

Tu gdje stojimo, na samom vrhu brda vidljivi su ostaci rimskih i liburnskih zidina, pretpostavlja se da je uz naselje na Gradini postojala i nekropola...

‘Tamo uz more – to je maritimna rimska vila. Velika većina vile je pod zemljom i morem, a po vidljivim ostacima pretpostavlja se da se protezala na najmanje 100 metara u dužinu i 50 u širinu…’ kaže Luka naglašavajući da je Colentum bio pristanišni grad, jer je murterski akvatorij bio od velikog značenja za pomorski promet. Luka antičkog Colentuma nalazila se u uvali Hramina gdje je danas nautička marina. Tu su arheolozi pronašli balastno kamenje, amfore, ostatke drvenog pristaništa, urbane arhitekture...' govori Luka dok se spuštamo do tzv. Tamnice, što je pučki naziv za rimsku cisternu koja se punila kišnicom s povišenog krova. Nedaleko se nalaze ruševine zida u obliku apside, pa se pretpostavlja da su spremnici pripadali kompleksu manjih - možda privatnih - termi. Šetnja kroz povijest vodi i do rimske gradske ulice, točnije njenog dijela istraženog u duljini od oko 18 m. No karta se ne zadržava samo na Rimljanima, ona bilježi i ostatke Liburna kao i ona što su nakon svog dolaska gradili Hrvati, primjerice Gospu od Gradine sa starohrvatskim grobljem, sagrađene oko 14. stoljeća.

‘Sve to pokazuje da je Gradina kulturno dobro nacionalnog značaja u kojem se dodiruju pripovijest, antika i kršćanstvo i tako ga treba vrednovati, zaštititi i predstaviti javnosti. Zbog toga smo pokrenuli inicijativu da se na tom području uredi arheološko-rekreacijski park Colentum, koji bi po mnogo čemu bio jedinstven, a koji bi bio platforma za razvoj drugačijeg, ekološkijeg, kulturnog, edukativnog i sportsko-rekreacijskog turizma otoka Murtera’, tumači Luka.

Tu karta s prošlosti prelazi na prikaz budućnosti. Argonauti ne bi bili to što jesu da već nisu razradili svoje vizije pa tako Luka već sada zna kako bi se na ostacima liburnskih bedema protezala edukativno-rekreacijska staza, gdje bi bili vidikovci, gdje ljetna pozornica, uređene plaže, sprave za vježbanje, umjetne stijene za penjanje, podmorske edukativne staze, arheološko-istraživački i interpretacijski centar, multimedijalni sadržaji…. Neki od njih su i vizualizacije koje naša karta već nagovještava, primjerice, jedna se odnosi na rimsku vilu …

‘Turizam otoka Murtera obilježava visoka sezonalnost, većina gostiju dolazi tijekom srpnja, kolovoza i rujna kada je more pogodno za kupanje. Ostatak godine većina turističkih kapaciteta je prazna. Kratka turistička sezona utječe i na visoku sezonalnost zapošljavanja što doprinosi tome da se mladi ljudi nakon školovanja ne vraćaju u svoj zavičaj’, vraća priču u sadašnjost Luka, napominjući kako je od otkrivanja Colentuma ispod zemlje i makije do karte i predstave trebao proći put osvještavanja stanovništva, u početku pozivom na akcije čišćenja i uređenja Colentuma.

‘Murterini su pokazali velik interes, ali i to da im je Colentum totalna nepoznanica. Zato smo planirali mnoge aktivnosti i radionice kojima će se zajednica uključiti u nastavak rada. Tu je i serija projekata koje već četiri godine za redom financira Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU. Osim toga pokazujemo im da naše ideje koresponiraju s onim što se događa u svijetu, primjerice predavanje ‘Primjeri dobre prakse arheološkog turizma u svijetu’ prikazuje slične uspješne primjere iz svijeta’, kaže Luka. Kako smo u sadašnjosti, tako se priča spušta na pitanja svih pitanja – ‘ko to može platiti?’

‘Za realizaciju čitave vizije potrebno je preko deset milijuna kuna, što je moguće ostvariti jedino kroz fondove EU, ali za to treba ostvariti preduvjete za apliciranje. Prije svega, problem su imovinsko-pravni odnosi jer na prostoru poluotoka Gradina ima preko 500 vlasnika. Zbog toga viziju ostvarujemo u suradnji s našim parterima (Općina Murter-Kornati, Turistička zajednica općine Murter-Kornati, TZ Županije šibensko-kninske, Muzej grada Šibenika, OŠ Murterski škoji, Sveučilište u Zagrebu i Zadru i dr.) korak po korak. To su prije svega manji projekte i natječaji, a karta Colentuma je jedan od njih, ali ne staje se na njemu. Taj scenarij podrazumijeva skromnije uređenje šetnice, kozjih putova, vidikovca na vrhu brda, parkinga, skromniju konzervaciju i prezentaciju arheoloških položaja, skromniju multimediju itd.

‘Kroz razne projekte i aktivnosti valorizacije lokaliteta u protekle četiri godine uloženo je oko 700.000 kuna, sudjelovalo je preko 200 volontera te je utrošeno preko 1000 sati volonterskog rada', kaže Luka i dodaje: ‘Nažalost, postoji i mogući treći scenarij, a to je devastacija poluotoka dolaskom krupnog kapitala.' Premda trenutno taj scenarij priječe velik broj vlasnika te činjenica da je većina poluotoka zaštićena kao kulturno dobro, u Hrvatskoj ne bi bilo prvi put da se zakoni promijene u korist krupnog kapitala.

U tom slučaju dobili bismo još jedan odgovor na pitanje kako je nestao rimski bogati gradić na Jadranu. Prema onom prvom, što ga potpisuju arheolozi, uništen je pljačkama i vandalizmom pirata, a bit će da je ponešto pomogao i snažan potres. U drugom futurističkom nestanku spomena i otimanju Colentuma iz zaborava mogla bi presuditi neutaživa želja za profitom. Nju bi potpisali – političari.

Osim ako Kvinto, danas maskota Argonauta, još jednom krene u akciju. Ovoga puta ne kao legionar, nego kao – građanski aktivist.