Na kraju je izdao i knjigu. Davor Rostuhar priča kako je ideja nastala dok je pripremao svoju ekspediciju na Južni pol. Tamo je upoznao svoju, tada djevojku Angelu, koju je zaprosio netom prije svog odlaska na ekspediciju. Kaže kako ih je ljubav prem putovanjima i spojila, tako da su odmah krenuli raspravljati kuda će otputovati na medeni mjesec. Tako je začeta ideja o istraživanju, jer su odlučili otići na medeni mjesec od čak godinu dana, putem spojiti svoje privatne i profesionalne živote, i istražiti što je ljubav diljem svijeta. Cilj je bio 'napraviti jedan portret čovječanstva kroz prizmu tog jednog osjećaja, fenomena, nečega što nam je zajedničko i s čime se možemo poistovjetiti i shvatiti različite kulture', objasnio je Davor Rostuhar, putopisac i fotograf za HTV-u emisiju 'Nedjeljom u 2'.

Ističe kako je najveća vrijednost toga projekta što su većinu stvari napravili njih dvoje sami, od logistike putovanja, gdje će ići, spavati, što će jesti do toga kako će naći zanimljive parove.

'Napravili smo i prethodno istraživanje, pola godine smo se pripremali i osmišljavali koncept', objašnjava putopisac.

U svakoj su državi proveli po dva-tri tjedna i tamo su istraživali specifičnosti te države i tražili prikladne sugovornike. Cijeli projekt s izradom knjige i filma, kaže, koštao je oko 2 milijuna kuna. Dok je milijun kuna otprilike bilo putovanje, logistika i proizvodnja samog sadržaja, s drugim je milijunom bilo potrebno dovršiti film i knjigu na kojima je radilo oko 30 ljudi.

Jedna od najzanimljivih zemalja koji su posjetili bila ja Saudijska Arabija. Unatoč iskustvu u arapskim zemljama, Rostuhar je primijetio dodatnu konzervativnost i zatvorenost države, iako kaže da su Arapi vrlo ljubazan i gostoljubiv narod, te da nisu imali nikakvih problema na svom putovanju.

'Saudijska Arabija je jedna od tih par država na ovom putu gdje ljudi baš ne putuju često. Turističke vize uopće nisu bile dostupne do 2020. Mi smo jedno od prvih eksperimentalnih turističkih skupina koja je ušla tamo', dodaje.

Davor i Angela su htjeli dokumentirati poligamiju kod Arapa, jer zakon tamo dopušta muškarcu četiri žene, no nisu mogli naći nikoga tko stao pred kamere. Fahad i Tamadur su jedan od monogamnih parova koji su bili voljni biti intervjuirani.

'Tamadur jer jedna od žena koja prekriva kompletno lice nikabom, pa su reakcije ljudi izvana bili 'kako su oni patrijarhalno društvo, on njoj ne da slobodnu', i dok oni jesu jedno od najpatrijahalnijih društava na svijetu, oni uopće nisu takav par, slika nema veze sa stvarnošću. Fahad je rekao da to pokriva li ona svoje lice ili ne njezina stvar, dok je Tamadur rekla da upravo zato što on poštuje njezin izbor da pokriva lice ona to čini, i da je ljubav za nju to jedno poštovanje', pojašnjava Rostuhar.

Dodaje da su takvi brakovi uglavnom ugovoreni. Kao i mnogi ljudi iz Azije i Bliskog Istoka, partnere ne biraju sami, već roditelji biraju partnere za njih, uz njihovu limitiranu mogućnost odbijanja pojedinog 'kandidata'.

'U Saudijskoj Arabiji je zanimljivo da oni od roditelja nisu ništa učili o emocijama, o ljubavi, nisu nikad čuli tu riječ u djetinjstvu. Njihovi roditelji nisu nikako pokazivali njihovu privrženost, znakove paženje, ne bi se zagrlili ili poljubili, tako da je njima to sve bilo vrlo strano. Sada kada se Saudijska Arabija počela otvarati prema svijetu oni se susreću s globalnim vrijednostima, ali još uvijek je veliki dio ljudi tradicionalan', kaže putopisac.

'Tradicija i modernost su toliko izmiješani u našem svijetu da čak i najtradicionalnijim državama se mogu naći najmoderniji ljudi, a istovremeno u najmodernijim gradovima poput New Yorka možete naći vrlo tradicionalne ljude, poput ortodoksnih Židova hasida koji i dalje ugovaraju brakove i to je onda neka zanimljiva fuzija', kaže Davor.

Objašnjava kako cijela njihova zajednica ugovara brakove preko bračnih posrednika, 'matchmakera', koji ih spoji po nekim kriterijima zajednice. Nakon toga par ima pola sata razgovora nakon kojeg žena ima pravo prihvatiti ili odbiti partnera. Česti stav na koji je Rostuhar u svom istraživanju nailazio je da se brak ne sklapa iz ljubavi jer ona nije trajna. Jedan od ispitanika je objasnio da se oni žene iz razloga što trebaju jedni druge, i prihvaćaju svoje partnere takvi kakvi jesu i ne propituju svoje osjećaje.

'Nekakav rezultat našeg istraživanja je da svugdje po svijetu, bez obzira na kulturne razlike, istok ili zapad, moderan život ili ne, postoje i ljudi među kojima se vide iskrice, koji pokazuju znakove afekcije i privrženosti, a s druge strane postoje ljudi među kojima zapazite hladne odnose', kaže Rostuhar.

'Jedna od stvari koje smo istraživali je - je li ljubav univerzalna, je li urođena i u našim genima, ili je to nešto što učimo kroz kulturu. Većina naroda nema riječ ljubav u svom vokabularu, što ne znači da ne poznaju taj osjećaj', dodaje.