Revolucija u Rumunjskoj započela je kao i gotovo sve ostale u povijesti – malim prosvjedom za pojedinca koji se proširio poput šumskog požara i prerastao u nacionalni bunt koji je televizija uživo prenosila. U glavnoj ulozi tog prosvjeda našao se rumunjski kalvinistički pastor mađarskog porijekla Laszlo Tökes, kojeg su vlasti u Temišvaru s njegovom suprugom namjeravale kazniti zbog njegovih antikomunističkih propovijedi nadahnutim padom komunizma u ostalim istočnoeuropskim državama.

Tökes se, naime, već neko vrijeme nalazio pod prismotrom vlasti zbog svojeg protivljenja masovnom uništavanju sela kako bi se na njihovom mjestu sagradilo agroindustrijsko središte. Uništavanje sela radi izgradnje kolektivnih farmi bio je Ceausescuov zaštitni znak, iza kojeg se krila diktatorova opsesija prisluškivanjem i posvemašnja paranoja. Rumunjski komunistički čelnik je, naime, iseljavao čitava sela bez struje u gradove kako bi ugradnjom telefona u stanovima mogao prisluškivati podanike.

Zloglasna rumunjska tajna služba Securitate namjeravala je Tökesa i njegovu suprugu Edit istjerati iz stana i nasilno ga preseliti u obližnje selo kako bi imao što manje utjecaja na sugrađane koji su danima osluškivali revolucionarne događaje iz susjednih država. Tog 16. prosinca 1989. Tökesovi susjedi odlučili su se suprotstaviti odluci Bukurešta, što je bio presedan koji se ne pamti od uspostave komunističkog režima u toj zemlji 1947.

Sve je počelo s mađarskim pastorom

Čim su pred Tökesovu kuće stigli vodeni topovi, mirni prosvjedi podrške pastoru prerasli su u otvoreni bunt protiv režima. Pastorovim susjedima pridružili su se brojni stanovnici Temišvara počevši izvikivati parole protiv Ceausescua i njegove diktature.

Prosvjedi za pastora pali su na plodno tlo. Ceausescu je do kraja 80-ih godina potrošio sve rumunjske rezerve kako bi otplatio strani dug, što je dovelo do nestašice benzina i hrane. Stanje u ionako osiromašenoj Rumunjskoj postalo je neizdrživo, ali je Ceausescuov režim, potpomognut snažnom vojskom i policijom, osobito tajnom, i nadalje gušio građanske slobode. Zemlji nije bilo pomoći ni izvana jer je otprije bila izolirana, što je režim u Bukureštu pokušavao prikriti specifičnom vanjskom politikom.

>>> Rumunjski predsjednik Iohannis dobiva drugi mandat

Potpuno nesvjestan događanja u Temišvaru, Ceausescu već idući dan organizira ogromnu svečanost u čast Komunističke partije Rumunjske, na kojoj je pred masom planirao potvrditi sebe kao jedinog vođu naroda, ali uzalud. Val nezadovoljstva već se proširio čitavom zemljom pa je Ceausescu donio odluku koja će ga stajati glave. Pretpostavljajući da se 'fašistička provokacija, kako je nazivao prosvjede u Temišvaru, može glatko riješiti izlaskom vojske na ulice, nije računao na odlučnost Rumunja naviknutih na pothlađenost, glad, oskudicu, strah i stegu.

Vojska koju je diktator poslao na temišvarske ulice u prvi mah se sukobila s narodom, pri čemu je u krvoproliću poginulo 850 ljudi. Uvidjevši žilavost otpora, dio vojske stao je na stranu prosvjednika pa je Temišvar 20. studenog proglašen prvim slobodnim gradom u Rumunjskoj.

Dan proklamacije

Na dan Ceausescuove proklamacije na ulicama Bukurešta okupili su se milijuni, a vlast je nehajno mislila da su mase došle podržati rumunjskog predsjednika. I sam Ceausescu je vidjevši nepreglednu svjetinu pomislio kako u rumunjskom narodu ima bezrezervnu podršku, no nedugo nakon što je započeo svoj govor začuo se huk prosvjednika koji više nitko nije mogao zaustaviti.

Naviknut na apsolutnu pokornost, Ceausescu je u prvi čas ostao zbunjen, a nakon što su se začuli prvi pucnjevi pobjegao je s balkona predsjedničke palače, odakle je u pratnji isto tako omražene supruge Elene pokušavao primiriti nezadovoljnike. Njegovi pokušaji kontroliranja situacije ostali su samo na pokušajima pa je, shvativši da je vrag odnio šalu, pobjegao helikopterom koji je u zadnji čas sletio na terasu zgrade s koje je diktator namjeravao potvrditi svoj kult ličnosti.

>>> Bivši rumunjski predsjednik optužen za zločine protiv čovječnosti

Iako je uspio pobjeći helikopterom iz Bukurešta, sve donedavno poslušna vojska uhićuje ga sa suprugom te su oboje nakon ekspresnog suđenja u improviziranoj sudnici osuđeni na smrt. Dojučerašnji gospodar života i smrti nije mogao vjerovati u presudu, a još veću nevjericu iskazivala je njegova supruga te je vrištala na vojnike govoreći im da je ona njihova majka. Milosti za najomraženiji par nije bilo te su vezani padobranskim užetom, izvedeni pred zid vojarne u Targovistu i strijeljani na Božić. Vojarna u kojoj su rafalima iz kalašnjikova pogubljeni Ceausescuovi sada je Muzej komunizma, a i danas se na fasadi razabiru rupe od streljiva.

U samo šest dana od početka revolucije svemoćni diktator koji je četvrt stoljeća paranoidno kontrolirao zemlju potpuno je iščeznuo s malih ekrana, a snimke okrvavljenih tijela komunističkog despota i njegove supruge obišle su svijet kao deklaracija pobjede nad brutalnom represijom.

Dobro osmišljen državni udar

Trideset godina kasnije mišljenja o tim događajima su podijeljena jer značajan dio Rumunja smatra da je smaknuće bračnog para Ceausescu bio preran razlog za slavlje. Egzekuciju Ceausescuovih su, smatraju, organizirali diktatorove pristaše iz redova Komunističke partije koji su iskoristili pobunu kako bi prigrabili vlast. Među njima je, ističu, i rumunjski predsjednik u dva mandata Ion Illiescu, a koji je u travnju ove godine optužen za zločine protiv čovječnosti zbog svoje uloge u revoluciji koja je srušila komunistički režim u toj zemlji.

>>> Ovo su najbizarnije odluke diktatora kroz povijest

Nakon podizanja optužnice protiv Illiescua tužiteljstvo je priopćilo kako je on odgovoran za vođenje kampanje dezinformiranja koja je u danima antikomunističke revolucije stvorila atmosferu straha i terora. Illiescu je optužen i za organiziranje simuliranog suđenja Ceausescuovima, nakon čega je iskoristio opću nesigurnost za postizanje vlastitih političkih ciljeva. Iskoristio je pad režima kako bi i sam u dva navrata postao rumunjski predsjednik, prvi put od 1990. do 1996., a drugi put od 2000. do 2004. godine.

Upravo je Illiescu tijekom prvih godina Ceausescuove vladavine bio diktatorov štićenik. Znajući za Illiescuove ambicije, oprezni i paranoični Ceausescu ga 1971. godine šalje izvan Bukurešta, a 13 godina kasnije u potpunosti ga se rješava izbacivši ga iz Centralnog komiteta rumunjske Komunističke partije. Snalažljivi Illiescu odmah nakon revolucije postaje prvi demokratski predsjednik koji je oko sebe okupio uglavnom bivše komuniste, a snašao se i nakon neuspjeha na izborima 1996. godine tako što se pridružio popularnoj Socijaldemokratskoj stranci.

Illiescu je, s drugim komunistima i nekadašnjim pripadnicima sigurnosnih snaga, godinama vodio Rumunjsku obogativši se privatizacijom tijekom tranzicije. Budući da je Rumunjska jedna od malobrojnih zemalja bivšeg komunističkog bloka koja nije provela lustraciju, obitelji žrtava bivšeg režima smatraju da nisu dočekali pravdu. U Rumunjskoj nije ni bilo pokušaja procesuiranja krivaca jer su nekadašnja komunistička elita, pripadnici tajnih službi i novopečeni bogataši izvrsno umreženi. Stoga ne čudi pojašnjenje običnih Rumunja koji ističu da je tijekom revolucije bilo onih kojih su vikali 'dolje komunizam', ali i onih koji su skandirali 'dolje Ceausescu'.

Iohannisova šansa za katarzu

Velik dio Rumunja smatra kako su potonji stvorili novi politički ustroj koji osim bračnog para Ceausescu i još dvojice pripadnika tajnih službi, koji su naredili otvaranje vatre na prosvjednike, nikoga nije procesuirao. Naglasak u pravosudnim reformama koje zahtijeva Europska unija stavljen je na iskorjenjivanje korupcije, posvemašnje boljke istoka Starog kontinenta.

Nade obitelji žrtava da će odgovorni platiti za smrt njihovih najmilijih probudile su se odlukom Europskog suda za ljudska prava o nezastarijevanju zločina protiv čovječnosti, ali u procesuiranju zločina komunizma još uvijek nema pomaka. Iako je još 2007. objavljen popis sa 170 imena najodgovornijih, niti jedna presuda još uvijek nije donesena. Stoga ne čudi to da pojedini Rumunji misle da je čitava revolucija bila zapravo dobro isplaniran državni udar jer su brojni pripadnici brutalnog komunističkog režima postali dio nove vlasti.

Ovih dana pragmatični političar Klaus Iohannis drugi put je pobijedio na predsjedničkim izborima. Prije pet godina, na 25. obljetnicu revolucije koja je, kao i ovih dana, obilježena usporedo s predsjedničkim izborima, Iohannis je obećao pomake u procesuiranju zločina. U tome dosad ovaj liberalno-konzervativni predsjednik njemačkog porijekla nije uspio zbog niza pokušaja nacionalističko-populističkog stroja i Illiescuovih socijaldemokrata da ga ocrne tijekom čitavog mandata. U drugom mandatu koji započinje na 30. godišnjicu revolucije i danima što dolaze Iohannis bi mogao uspjeti u tome, barem tako vjeruje dvotrećinska većina koja mu je poklonila povjerenje za drugi mandat.