Kovačević podsjeća na nekoliko važnih elemenata koje valja imati na umu prilikom određivanja mogućih scenarija.

'Masa i organizirane pobunjeničke oružane snage otkazale su poslušnost opoziciji, stranka predsjednika Janukoviča otkazala je poslušnost njemu (upravo je jedan od članova njegove stranke predložio zakon i odluku o njegovoj smjeni), a ako je točno da je osoblje zračne luke u Donjecku spriječilo njegov pokušaj da zrakoplovom pobjegne iz zemlje, to znači da ni u toj oblasti istočne Ukrajine, koja se smatra njegovom političkom bazom, on nema kontrolu ni utjecaj na lokalne službenike. U njegovim noćnim morama vjerojatno se pojavljuju Ceausescu i Gadafi', naveo je Kovačević za tportal.hr.

Bivši veleposlanik u Rusiji podsjeća da je Državno tužiteljstvo već pokrenulo istrage protiv državnih dužnosnika koji su odgovorni za krvoproliće na kijevskim ulicama. Pitanje je koliko dugo će funkcionirati i sam parlament: jedan od zastupnika opozicije u proceduru je stavio prijedlog zakona o zabrani vladajuće Stranke regija i Komunističke partije. Budući da te dvije stranke čine parlamentarnu većinu, prihvaćanje tog zakona značit će njihovo samoukidanje, napominje Kovačević.

'S obzirom na brzinu kojom su se odrekli predsjednika, može se pretpostaviti da će se zastupnici tih dviju stranaka odreći i svog političkog identiteta. Pitanje je samo hoće li to biti dovoljno da izbjegnu pravednički bijes i osvetu kolega s kojima su se do jučer tukli pred parlamentarnom govornicom ne dopuštajući im da kritiziraju predsjednika i korumpiranu vlast.'

Dvije greške s kobnim posljedicama

Kao dvije velike greške Viktora Janukoviča ističe zatvaranje heroine narančaste revolucije Julije Timošenko, jer je time ukinuo svaku mogućnost kompromisa s opozicijom, te odbijanje potpisivanja sporazuma o suradnji s EU-om, jer je podcijenio važnost europske i demokratske perspektive za dobar dio stanovništva, osobito u zapadnoj Ukrajini.

Zbog neodlučnosti da u začetku spriječi masovne prosvjede i oružane napade na policiju i sjedišta regionalne vlasti te da se uz primjenu krajnjih sredstava bori za ostanak na vlasti, Janukovič je izgubio podršku Kremlja, tumači Kovačević. To je pak bio posljednji signal onima koji su ga bili spremni slijediti da mu otkažu poslušnost.

Kovačević smatra da je sasvim izgledno da Rusija uskrati Janukoviču utočište u bijegu, dijelom i stoga što je pristao da ključnu ulogu u pregovorima s opozicijom imaju europski posrednici od kojih je – a ne od Rusije – zatražio da mu daju sigurnosna jamstva.

Timošenko na Majdanu: Primjereno trenutku, ali neodrživo

Dok je izvjesno je da je Janukovič izgubio vlast, a pitanje njegove slobode i ostanka na životu zasad ostaje neodgovoreno, nije izvjesno tko je, zapravo, pobijedio i tko će upravljati Ukrajinom. Kovačević navodi da je na putu iz Harkiva prema kijevskom Trgu neovisnosti (Majdan nezaležnosti) naoružana skupina zaustavila automobil u kojem je bila Julija Timošenko i upozorila je da prevrat nisu izveli političari nego narod, i da to ona mora imati na umu. U svom govoru, ona je pozvala prosvjednike da ne napuštaju Majdan i ne dopuste da se političari u kuloarima dogovore o novoj konfiguraciji vlasti. Pozvala ih je da ostanu na trgu sve dok se ne uvjere da su izabrani pravi i pošteni ljudi.

'Taj poziv na plebiscitarnu demokraciju primjeren je trenutnim revolucionarnim okolnostima, ali nije održiv kao trajni oblik vladanja', ocjenjuje Kovačević dodajući da EU ima ozbiljne razloge za zabrinutost.

Presudan utjecaj Amerikanaca

'Prosvjednici su odbili suglasiti se s provedbom sporazuma koji su, uz europsko posredovanje, postigli Janukovič i opozicija. Iskustvo s obuzdavanjem prvih akcija naoružanih prosvjednika koji su se povukli nakon intervencije iz američke ambasade daje naslutiti da bi isti igrač iza scene mogao biti u igri i ovaj put. Premda je revoluciju inicirao prosvjed protiv ukidanja europske perspektive za Ukrajinu, očito je da su na organizacijsku jezgru presudan utjecaj imali Amerikanci', navodi Kovačević.

Osim Janukoviča, koji je ostao potpuno sam, najviše razloga za zabrinutost imaju ruske vlasti. Rusija je nakon narančaste revolucije 2004. uspjela održati svoj utjecaj na Ukrajinu, a sada je u pitanju njezin ključni interes: produljenje ugovora o stacioniranju ruske crnomorske flote u Sevastopolju.

Putin ima razloga za zabrinutost

'No uspjeh ukrajinske revolucije može imati ozbiljne unutrašnje političke posljedice u Rusiji. Koliko god se to čini malo vjerojatnim uz sadašnji visok stupanj podrške predsjedniku Putinu, primjer iz neposrednog susjedstva mogao bi biti poticaj zasad razjedinjenoj ruskoj opoziciji da i sama pokuša izvesti nešto slično. Očito, neuspjeh ruske hokejaške ekipe da se plasira u finale Olimpijade u Sočiju neće mu ovih dana biti najvažnija briga', navodi Kovačević.

Rusija je već nekoliko puta jasno rekla da joj nije toliko važno tko će vladati Ukrajinom, koliko joj je važno da ruski strateški interesi ne budu ugroženi. Ukrajinska revolucija najava je mogućnosti da buduće ukrajinske vlasti neće uvažavati te ruske interese u mjeri u kojoj su to radile dosadašnje vlasti.

Hoće li se Ukrajina raspasti?

Očajnička opcija - koju službeni predstavnici ruske vlasti nisu spominjali, ali na koju se otvoreno pozivaju gubernatori oblasti u istočnoj Ukrajini – jest raspad države, upozorava Kovačević dodajući da su po uzoru na revolucionarne vlasti u oblastima zapadne Ukrajine, koje su prije više od mjesec dana počele s osnivanjem paralelnih sigurnosnih snaga, i proruski lideri istočnih regija najavili, još dok je Janukovič bio predsjednik, nepriznavanje središnje vlasti u Kijevu, proglašenje proračunske autonomije i osnivanje oružanih postrojbi za zaštitu od nacionalističkih snaga sa zapada.

'Posebno mjesto u tom zastrašujućem ukrajinskom kolažu ima poluotok Krim, jedina ukrajinska oblast u kojoj etnički Rusi imaju većinu u stanovništvu. Upravo bi Krim mogao postati središte pobune protiv nove ukrajinske vlasti', upozorava Kovačević zaključujući da se u Ukrajini raspala vlast; pitanje je hoće li se raspasti i sama Ukrajina.