Monitoring projekt Belaruski gajun izvijestio je prošlog tjedna da su u zračnoj bazi Mačulišči u blizini Minska ponovno zamijećeni ruski presretači MiG-31K. Zračnu bazu Mačulišči, smještenu 240 kilometara od bjelorusko-ukrajinske granice, koriste Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana Bjelorusije, a sposobna je prihvatiti borbene te teške transportne i strateške avione, odnosno bombardere.

Prethodno su u ovoj bazi nakratko bili stacionirani i ruski avioni za rano upozoravanje i kontrolu (AEW&C) tipa A-50, o čemu je tportal ranije pisao. Tada je objavljeno da je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko potvrdio da je uhićeno dvadesetak osoba za koje se sumnja da su bespilotnom letjelicom uništile ovaj ruski leteći radar, a čije je onesposobljavanje moglo utjecati na daljnje operacije ruskih zračnih snaga u Ukrajini.

Napustili Bjelorusiju nakon ukrajinske diverzije

Ruski MiG-ovi 31K bili su odsutni iz Bjelorusije 18 mjeseci, a posljednji avioni serijskih brojeva RF-92215, RF-92445 i RF-95194 napustili su zemlju početkom travnja 2023. godine. Zanimljivo je da su ti presretači maknuti odmah nakon diverzije i uništenja ruskog A-50.

Dobro obaviješteni ukrajinski obrambeni portal Militarnyi izvijestio je da je bjeloruska vlada početkom ovog listopada uvela ograničeno područje za letove civilnog zrakoplovstva na jugu zemlje. Pritom je pojašnjeno da je zona ograničenja za letove svih tipova civilnih zrakoplova i bespilotnih letjelica na visinama do 19.800 metara na jugu zemlje produžena do ponoći 31. prosinca ove godine.

Presretanje Kinžala doniranim Patriotima

Inače, kroz ovu zonu u ukrajinski zračni prostor neprestano ulaze ruski borbeni i transportni avioni te helikopteri. Početkom prošlog rujna objavljeno je da je ruski balistički projektil Kinžal, koji je napao Lavov, ušao u ukrajinski zračni prostor iz Bjelorusije koristeći upravo tu zonu. Isti zračni koridor korišten je učestalo i za napade Kinžalima na ukrajinsku prijestolnicu Kijev.

Napredni nadzvučni projektil Kinžal, koji se lansira iz zraka, teško je presresti i oboriti. Ima operativni domet od oko 2000 kilometara, što znači da je cijela Ukrajina ugrožena ako se lansira iz ruskog ili bjeloruskog zračnog prostora. Valja napomenuti da su Zračne snage Ukrajine početkom ove godine izvijestile da je tamošnja protuzračna obrana presrela 25 od 63 lansirana Kinžala od početka invazije punog opsega. Pri njihovom presretanju i uništavanju su, kako je tada otkrio sada već bivši načelnik stožera Oružanih snaga Ukrajine Valerij Zalužni, korišteni donirani američki protuzračni sustavi Patriot.

Maksimalna brzina projektila čak 10 Macha

Projektil Kinžal ima prijavljenu maksimalnu brzinu od 10 maha. Može nositi konvencionalne ili nuklearne bojne glave, a pored MiG-a 31K, mogu ga lansirati bombarderi Tu-22M3 i modificirani lovci bombarderi tipa Su-34. Radi se o prvom hipersoničnom oružju koje je operativno korišteno u nekom sukobu, a raspoređeno je u zračnim bazama u ruskom Južnom te Zapadnom vojnom okrugu. Kinžal je ušao u službu u prosincu 2017. i bio je jedno od šest novih ruskih strateških oružja koje je ruski predsjednik Vladimir Putin predstavio u ožujku 2018. godine.

Kinžal dijeli dizajn sa starijim projektilom 9K720 Iskander za lansiranje s kopna, prilagođenim za upotrebu iz zraka modificiranjem dijela za navođenje. Navodno može pogoditi i statične mete, kao i one mobilne, poput nosača aviona. Velika brzina mu pak omogućuje bolji prodor do cilja od lakših i sporijih krstarećih projektila. U ruskim medijima hipersonična značajka je istaknuta kao jedinstvena, a sve kako bi se stvorio dojam da se radi o novom i naprednom dizajnu, iako Kinžal koristi standardnu tehnologiju balističkih projektila pri većim brzinama.

Cijena - 10 milijuna dolara

Ruski mediji navode da je domet projektila 2000 kilometara kada ga nosi MiG-31K i čak 3000 kilometara kada se lansira s bombardera Tu-22M3, a u oba slučaja do ovih se brojki dolazi dodavanjem borbenog radijusa aviona dometu projektila. Kinžalov domet nakon lansiranja iz letjelice procijenjen je na između 460 i 480 kilometara, slično dometu Iskandera, ali je i to dovoljno da pogodi metu ako se ispali iz bjeloruskog zračnog prostora ili u blizini rusko-ukrajinske granice. Prema nepotvrđenim procjenama, hipersonični Kinžal košta oko 10 milijuna dolara.

Njegov nosač MiG-31 je pak jedan od najbržih operativnih borbenih aviona na svijetu, s najvećom brzinom od oko 3000 kilometara na sat, dok je inačica K (Kinžal) konstruirana upravo za nošenje tog projektila. Avion je dizajnirao projektni ured Mikojan kao zamjenu za MiG-25, s kojim dijeli konstrukcijske elemente. Kao i MiG-25, 'tridesetjedinica' je veliki dvomotorni zrakoplov s bočnim rampama za usis zraka te dvostrukim okomitim repnim perajama. Za razliku od MiG-a 25, ima dva sjedala, s time da na stražnjem sjedi časnik za oružane sustave.

Brzina aviona ograničena na 2,83 maha

MiG-31 je ograničen na gravitacijsku silu od 5G kada leti nadzvučnom brzinom. Dok leti pod borbenom težinom, njegovo je opterećenje krila marginalno, a omjer potiska i težine povoljan. MiG-31 nije dizajniran za blisku borbu ili brzo okretanje. Krila i konstrukcija aviona MiG-31 jača su od onih kod MiG-a 25, što omogućuje nadzvučni let na malim visinama. Poput MiG-a 25, njegove letne površine izgrađene su prvenstveno od legure nikla i čelika, što omogućuje zrakoplovu da tolerira kinetičko zagrijavanje pri brzinama koje se približavaju tri maha.

Njegovi mlazni motori D30-F6, od kojih svaki ima potisak od 152 kilonjutna, omogućuju maksimalnu brzinu od 1,23 maha na maloj visini. Brzina na velikim visinama je temperaturno ograničena na 2,83 maha, s time da je omjer potiska i otpora dovoljan za brzine veće od tri maha, ali takve brzine predstavljaju neprihvatljive opasnosti za vijek trajanja motora i letjelice u rutinskoj uporabi.

Vojni analitičari ističu da je nekoliko mogućih razloga za ponovni dolazak ruskih MiG-ova 31K u Bjelorusiju; pokušaj zaštite borbenih zrakoplova od napada ukrajinskih dronova, priprema za novi veliki napad na Ukrajinu ili pripremanje provokacije protiv Bjelorusije kako bi se ona aktivno uključila u sukob.

Bjelorusko zadržavanje statusa suagresora

Za slučaj da su Rusi rasporedili MiG-31K radi zaštite svojih zrakoplova od napada ukrajinskih dronova, stručnjaci pojašnjavaju da postoji mogućnost da Kremlj taktički raspoređuje svoje supersonične avione u Bjelorusiji ne bi li na taj način zavarao Kijev. Pritom podsjećaju da su Ukrajinci prošlog kolovoza uspjeli pogoditi vojni aerodrom Savaslejka u Rusiji, uništivši MiG-31K, dva transportna Il-a 76 te još pet drugih letjelica. Stoga Rusi možda pokušavaju zaštititi skupocjene avione koji su pod stalnom prijetnjom u njihovim zračnim bazama u blizini Ukrajine.

Analitičari navode i da bi preraspoređivanje MiG-ova u Bjelorusiji moglo povećati prijetnju Ukrajini, uključujući njezin glavni grad. Ukrajinska glavna obavještajna uprava već je upozorila da Kremlj priprema novi napad velikih razmjera na zemlju, sličan onom od 26. kolovoza. Kretanje MiG-ova moglo bi biti dio priprema za masovno bombardiranje.

Novi udar na Ukrajinu?

Stručnjaci uzimaju u obzir i mogućnost provokacije. Nakon napada ruskog drona Šahid blizu bjeloruskog Mazira, postalo je jasno da Rusija možda sprema provokaciju protiv Bjelorusije. Istovremeno, postoje informacije da Moskva planira novi udar na Ukrajinu, naoružavši osam strateških bombardera Tu-95MS raketama H-101. Stoga bi dolazak ruskih MiG-ova 31K i njihovi naknadni manevri u bjeloruskom zračnom prostoru mogli biti povezani s uvježbavanjem raketnih napada na ciljeve u Ukrajini, nakon čega bi uslijedilo premještanje ovih presretača na rezervne aerodrome duboko u Rusiji.

Ako Rusija iskoristi bjeloruski zračni prostor za novi raketni napad, ne može se isključiti uzvratni napad ukrajinskih oružanih snaga na aerodrom na kojem su privremeno stacionirani MiG-ovi. Povlačenje ovih aviona iz Bjelorusije nakon zračnog raketnog napada vjerojatno ima cilj spriječiti osvetničke udare Ukrajine na bjeloruski teritorij.

Čak i ako dolazak ruskih MiG-ova nije izravno povezan s nadolazećim raketnim napadom velikih razmjera na Ukrajinu, ovi manevri pokazuju da Lukašenkov režim i nadalje daje Kremlju neograničen pristup bjeloruskom teritoriju i zračnom prostoru za napade na Ukrajinu. To znači da Minsk zadržava status suagresora, unatoč 'miroljubivoj' retorici Lukašenkova režima.