Umirovljeni časnik elitne ruske specijalne jedinice otkrio je ovih dana u razgovoru za tamošnje medije sve zablude koje postoje o Specnazu, postrojbi koja je obučena za obavljanje specifičnih zadaća i koja se smatra jednom od najboljih u svijetu
SpecnazGRU, postrojba u sastavu Glavne obavještajne uprave (GRU) ruskog ministarstva obrane, osnovana je 1949. godine te se s godinama razvila u vrlo razvedenu strukturu sačinjenu od brojnih skupina od kojih je svaka bila obučena za obavljanje specifičnih zadataka. Riječ je o 'očima i ušima' glavnog stožera ruske vojske čiji su pripadnici izvršavali zadaće u Angoli, Bjerutu, Vijetnamu, Afganistanu, Siriji i Kambodži gdje su, navodno, iz američke baze upsjeli čak ukrasti helikopter AH-1 Cobra.
Pored SpecnazGRU, postoje još postrojbe Specnaz Federalne službe sigurnosti (FSB), desantno-padobranskih snaga, mornarički Specnaz te postrojba za posebne operacije (SSO) koja je djelovala u vojnim operacijama na Krimu te u Siriji.
Jedan od bivših časnika Specnaza svoja je iskustva podijelio s novinarima portala Russia Beyond the Headlines u kojem je razotkrio sve zablude koje se dovode u vezu s postrojbom koja se smatra jednom od ponajboljih u svijetu.
Specnazovac ne izgleda poput Ramba
Jedna od najvećih zabluda koje kolaju o pripadnicima te postrojbe je da fizički nalikuju na Sylvestera Stallonea u filmu 'Rambo', ističe umirovljeni časnik u razgovoru za ruski portal.
'Osoba građe poput Johna Ramba nikad se neće izgubiti u masi, što je prijeko potrebno. On će se svojom fizičkom pojavom uvijek izdvajati iz gomile, a tijekom marša i dužih operacija trebat će mu puno hrane i vode kako bi održavao takve mišiće. Pravi specnazovac mora biti u stanju dugo trčati, puzati, a pritom ne jesti i ne spavati. Specnazovci su obično žgoljavci visoki 170 centimetara koji pucaju brzo i precizno. Postoje, doduše, korpulentniji pripadnici Specnaza, koji nalikuju na Ramba, a riječ je o stručnjacima za strojnice koji se obično iskrcavaju na samo mjesto operacije na koje ne idu usiljenim maršom', otkrio je umirovljeni specijalac.
Znaju borilačke vještine, ali im nisu od koristi na terenu
Umirovljeni časnik Specnaza ističe kako je zabluda da svi ruski specijalci obavezno znaju borilačke vještine.
'Borilačke vještine su potrebne samo ukoliko se dva idiota nađu na brisanom prostoru bez oružja, odnosno automatske puške, pištolja, noža i vojničke lopate. Specnazovac bi samo u tim uvjetima primjenio borilačke vještine', kazao je bivši časnik, navodeći kako su borilačke vještine potrebne tijekom obuke zbog jačanja vojničkog karaktera.
Specijalizacija prije svega
Bivši časnik naglašava kako je pogrešno misliti da su specnazovci svemogući.
'Specnazovac nije Superman. Svatko ima svoju specijalnost i zadaće. Jedan zna kako djelovati u gradu i među gomilom ljudi, dok drugi djeluje u divljini. Treći mora znati strane jezike, a četvrti s udaljenosti od 1,5 kilometara pogoditi vjevericu. Svatko ima svoju zadaću i užu specijalnost', navodi bivši specnazovac.
Od likvidacije do navođenja topništva
Bivši časnik postrojbe otkrio je kako su pripadnici usko specijalizirani za određene zadaće, od zasjede na neprohodnom terenu duboko unutar neprijateljskog teritorija do likvidacije žive sile u urbanim sredinama.
'Moja postrojba je bila zadužena za čišćenje teritorija. Napadu prethodi dugotrajno izviđanje i prikupljanje podataka. Događalo se da smo tjednima čekali neprijatelja u zasjedi na nekom brdu, a bilo je i zadaća u urbanoj sredini. Za rad u gradu postoji posebna obuka. Tu se obično traži čovjek ili skupina ljudi u zgradi ili prijevoznom sredstvu. Postoje postrojbe koje isključivo djeluju na bojišnici, a njihova je zadaća likvidacija žive sile. Prikradaju se, izvode munjeviti napad i potom se povlače. Ponekad ulaziš duboko u teritorij neprijatelja i prenosiš koordinate za napad topništva ili zrakoplovstva. Izučavaš objekt, šalješ informaciju zapovjedništvu, a oni planiraju i izvode napad. Tebi ostaje vrlo malo vremena za izvlačenje', prisjetio se časnik.
Specnaz koristi isključivo rusko oružje
'Na zadatak možeš bez odječe, ali ne i bez oružja. Postoje četiri glavne i obavezne stvari; osnovno i rezervno oružje, sredstva veze i prve pomoći. Oprema ovisi o mjestu i dužini trajanja operacije, odnosno o dobu dana te konfiguraciji terena te se prema tim parametrima odabire i oružje. Uglavnom se koristi oružje domaće prouzvodnje poput puške ORSIS T-5000, različitih modela automatske puške Kalašnjikov, snajperskih pušaka Vintorez, VSK i VSV, ali pištolj kojim sam se koristio uvijek je bio austrijski Glock', zaključio je bivši časnik Specnaza.