'U svemiru nikakvog Progressa' – takvim je naslovom list Kommersant popratio jučerašnji pad ruske svemirske letjelice Progress na području Altaja. Njezini ostaci još se traže, a nakon serije havarija od sadašnje bi kadrovske hijerarhije u ruskom svemirskom programu također mogle ostati tek krhotine
Pad Progressa novi je simbol regresije nekad prve svemirske sile na planetu Zemlji, koja tu i tamo izađe u javnost s bajkovitim projektima vezanim uz Mjesec i Mars, no sve češće ne uspijeva ni dobaciti svoje letjelice do orbite.
Bilo je i ranije havarija u ruskoj (sovjetskoj) kozmonautici, no u zadnjih devet mjeseci Rusija je izložena maloj kiši svemirskih 'sputnjika': prije Progressa pala su čak tri satelita GLONASS-M (veliki Putinov projekt, alternativa američkom GPS-u), a nije izdržao ni geodezijski satelit Geo-IK2. Financijska šteta procjenjuje se na minimalno 380 milijuna eura.
Postavlja se i pitanje pouzdanosti raketa nosača Sojuz-U; koriste se još od 70-ih, no recentni događaji pokazuju da više i nisu tako preporučljive. Problem je što praktički nema alternative za letjelice koje putuju do Međunarodne svemirske stanice. Progress M-12M bio je bespilotni teretni svemirski brod koji je, sukladno rasporedu, trebao snabdjeti američko osoblje u MKS-u hranom i drugim potrepštinama. Njegovo rušenje prvi je pad teretne transportne letjelice u povijesti ruske i sovjetske kozmonautike.
Sreća je u nesreći da je bespilotna letjelica Progress, nakon neuspješnog uzleta s mitskog kazahstanskog kozmodroma Bajkonur, sa svojih preko sedam tona težine ruknula u slabo naseljen altajski kraj – 40 do 50 kilometara od najbližeg naselja, pa se ruske vlasti nadaju da nema ljudskih žrtava.
GLONASS-ovi sateliti padali su, pak, u Tihi ocean – jednom blizu američke države Havaji. Već tada je otpušteno nekoliko šefova u vrhu Roskosmosa. Ruska znanost u prošlom je stoljeću stekla svojevrsno kultno poštovanje, no nakon raspada Sovjetskog Saveza svjetsko je tržište stručnjacima nudilo mnogo atraktivnije uvjete od zemlje zapale u predatorsku tranziciju. Danas u Rusiji opet ima novaca, no uglavnom za razne budže i glavešine. Može li se ruski svemirski program izvući iz ove krize? Zanimljiv odgovor dao je Igor Lisov, stručnjak časopisa Novosti Kozmonautike:
'Prvi put poslije 15 godina životarenja u raketno-svemirsku branšu došao je novac i zahtjev da se radi ozbiljan svemirski program. Dobili smo teško nasljeđe – malo stručnjaka. Sve nade uprte su u mladež koja, bez obzira na sve, dolazi i sprema se preuzeti štafetu od prethodne generacije. No, dokle god ti ljudi budu zarađivali dvaput manje od prodavača sladoleda na kiosku, nema mnogo nade za uspjeh raketno-svemirskog sektora'.
