'Poznato je to da Hrvatski sabor uživa možda i najmanje povjerenje građana, a najnovijim događanjima on je u potpunosti izgubio masku koja ga je nastojala predstaviti kao respektabilnu instituciju. On zbilja počinje funkcionirati kao trgovačko društvo, a demokracija iz predstavničke postaje trgovačka demokracija. Radi se o ozbiljnom deficitu, a mi kao društvo poprilično ležerno to prihvaćamo', smatra sociolog Sven Marcelić.

Po njegovim riječima, iznimno je važno to da su se masovni prelasci saborskih zastupnika i pripadajuće sumnje u pogodovanje različitog tipa počeli dovoditi u koruptivnu dimenziju, odnosno da se događa barem pokušaj institucionalnog sprječavanja takve prakse.

'Nitko ne cijeni Sabor, pa se on tako počeo i ponašati, premda se radi o instituciji koja čini sam temelj vlasti. Ovo je puno dublje i ozbiljnije od samog Bandića zato što se potkopavaju temelji funkcioniranja države', dodaje Marcelić.

On smatra da Milan Bandić nema ambiciju formalno ući u Vladu ili osvajati značajnije pozicije jer mu, kao stvarnom 'gazdi' Zagreba', to ne bi bila ekonomski racionalna odluka. 'No kroz simbiozu Vlade i Zagreba on vjerojatno pokušava kompenzirati slabe učinke korištenja europskih fondova u glavnom gradu: sigurno je lakše doći do sredstava bez konkurencije i političkim odlukama, nego u kompetitivnom okruženju s jasno definiranim pravilima i procedurama. Radi se o čisto ekonomskoj logici po kojoj on saborske zastupnike tretira kao resurs, tako ih nabavlja i koristi kao argument u pregovorima. I on i HDZ sada su u komotnoj situaciji, postoji stabilna većina, a HNS je još očitije postao privjesak koji će morati biti još poslušniji nego dosad', zaključuje Marcelić.

>>> U kleti mu eksplodirala bomba, ima presudu za gospodarski kriminal; evo tko je novi prebjeg u Bandićev klub

Upitali smo ga i za obrazloženja da je kći prebjeglog HSS-ovca Mladena Madjera zaposlena u Gradu Zagrebu nakon provedenog natječaja, odnosno da je poštovana sva procedura, a on odgovara tvrdnjom da je 'jedan od najvećih problema hrvatskog društva korištenje lakonskog obrazloženja da ništa nije bilo protuzakonito'.

'Zbog takvih fraza kojima se pokrivaju vrlo dvojbene radnje više se ljudi iselilo iz Hrvatske nego zbog ekonomskih razloga. Građani nisu glupi, no jesu nemoćni jer državne institucije ne funkcioniraju. A jedan od glavnih razloga za to jest činjenica da iznad institucija stoji Sabor, ovakav Sabor', zaključuje Marcelić.

>>> Nikad više prebjega u Saboru, evo tko je sve mijenjao stranački dres

Politički analitičar Ivan Rimac slaže se da je glavni Bandićev cilj postati relevantan partner na nacionalnom nivou i osigurač stabilnosti koalicije, bez ambicija da doista postane dijelom izvršne vlasti.

'On potpuno stabilizira premijera Andreja Plenkovića, a zauzvrat dobiva podršku u zagrebačkoj Skupštini. Bez HDZ-a većina bi bila nestabilna i to bi prije ili kasnije neminovno dovelo do njegova pada. Svaki pokušaj izglasavanja nepovjerenja sada će biti slomljen', prognozira Rimac.

'Velik broj političara je dug niz godina profesionalizirao svoju ulogu i odavno napustio svoje stručne pozicije, pa više ni ne mogu biti bilo što drugo nego političari. A trebaju imati neki oblik financijskog osiguranja - bilo kroz jednokratni primitak, bilo na neki dugoročan način. Funkcije na državnoj razini pod velikim su udarom javnosti i kontrolom medija, no s onima na nižim razinama to nije slučaj, barem kada govorimo o Gradu Zagrebu: proračun je veći nego kod svih ostalih gradova i općina zajedno te postoji široka paleta mogućnosti, od same gradske uprave do javnih poduzeća, raznih upravnih tijela pod ingerencijom Grada, pa čak i pozicija koje se nalaze ispod radara. Recimo, Zagreb jedini plaća naknadu za članstvo u školskim odborima i ondje ne sjede stručne osobe, nego se pozicije raspodjeljuju po ključu. Različiti prebjezi samo na ovaj način mogu zaraditi dvostruku prosječnu plaću, a na koncu više ne ovise o svom izbornom rezultatu, nego o rezultatu stranke koja ih je ondje postavila', kaže Rimac.

Po njemu, javnost jest senzibilizirana za termine poput uhljeba ili prebjega, ali pogrešno reagira kada prihvaća to da se o postupcima i moralu izabranih predstavnika odlučuje tek na idućim izborima.

'Kako bi Englezi kazali, to je zaključavanje štale iz koje je krava već ukradena. Naš izborni sustav skrojen je kako bi se odgovornost prema biračima difuzno gubila, a zbog nelogičnih izbornih jedinica mala je mogućnost da će se građani okupiti i zahtijevati opoziv svojih izabranih zastupnika. Jednog dana politika će se morati zapitati ima li uopće povjerenje građana - bilo zbog pasivnog otpora poput apstinencije na izborima, bilo zbog izvaninstitucionalnog pritiska poput prosvjeda. Građani su zasad vrlo pacifizirani i izražavaju se isključivo kroz apstinenciju, ali moglo bi doći do urušavanja cijelog sustava izbora ili do otvorenog prosvjeda', smatra Rimac.

'Politika će morati pristati na ustupke ili prilagodbu, ali to u prvom redu ovisi o pritisku samih građana. Na ovoj razini ništa se ne dobiva na poklon', zaključuje Rimac.